27 godina od surovog ubistva rezervista JNA na Koranskom mostu

Pripadnici hrvatskog MUP-a i Zbora narodne garde zaustavili su 21. septembra 1991. godine ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu dva vojna kamiona u kojima su se iz kasarne "Mekušje" u kasarnu "Logorište" prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA.

Rezervisti JNA su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje, ali je odmah nakon predaje jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena u prostorije policije.

Druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta.

Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i počela krvavi pir. Od 17 zarobljenih rezervista JNA ubijeno je 13, od kojih nekoliko klanjem, a većina hicima iz automatskog oružja.

Od četvorice preživjelih, trojica su se spasili skokom sa mosta, dok se četvrti spasio tako što se tokom noći izvukao ispod mrtvih saboraca i pobjegao.

Za ovaj zločin, pod pritiskom međunarodne zajednice, Okružno tužilaštvo u Karlovcu u maju 1992. godine podiglo je optužnicu protiv Mihajla Hrastova, pripadnika posebne jedinice policije Policijske uprave Karlovac, zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno protivpravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja.

Maratonsko suđenje Hrastovu započelo je 1992. godine pred Županijskim sudom u Karlovcu, pred kojim je tri puta oslobađan optužbe uz obrazloženje da je pucao u samoodbrani.

On je oslobođen uz obrazloženje da je usljed najžešćih napada na grad i sam bio napadnut od rezervista, koji su tim činom izgubili status ratnih zarobljenika.

Sve te presude je Vrhovni sud Hrvatske ukidao i predmet vraćao na ponovno suđenje, osim u posljednjem slučaju, kada je postupak proveo sam i osudio ga na sedam godina zatvora.

Osuđeni Hrastov je već bio na izdržavanju kazne kada je Ustavni sud Hrvatske poništio tu presudu zbog proceduralnih razloga.

Suđenje mu je ponovljeno na Vrhovnom sudu Hrvatske, koji ga je presudom iz septembra 2012. godine osudio na četiri godine zatvora, a koju je u aprilu 2015. godine potvrdio u trećem stepenu.

Prilikom odlučivanja o kazni, sud je primijenio odredbe o zakonskom ublažavanju kazne uzevši optuženom kao značajnu olakšavajuću okolnost protok vremena od činjenja djela, što je uticalo na optuženikov život, porodične i društvene odnose i profesionalnu karijeru, pa i zdravlje.

"Veritas" ocjenjuje da bi se izrečena kazna mogla protumačiti i kao nagrada Hrastovu za preuzimanje odgovornosti za inkriminisani događaj, pošto priznaje da je sve pripadnike JNA sam likvidirao, doduše u "nužnoj odbrani".

Izvedeni dokazi, među kojima su iskazi četvorice svjedoka koji su preživjeli masakr na Koranskom mostu, kao i materijalni, nalaz vještaka balističara i tragovi sa lica mjesta, ukazivali su da je u likvidaciji rezervista JNA učestvovalo najmanje tri lica i da je pucano iz najmanje dva različita oružja,

Vrhovni sud Hrvatske je zanemario ove činjenice, što dovodi u sumnju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Ni nadležno tužilaštvo se još ne oglašava po pitanju eventualnog proširenja optužbe na ostale izvršioce i naredbodavce ovog jednog od prvih ratnih zločina u ratu devedesetih prošlog vijeka nad pripadnicim JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u Jugoslaviji, u čijem sastavu je formalno-pravno još uvijek bila i Hrvatska.

U aprilu 2016. godine osuđeni Hrastov je otišao na odsluženje ostatka izrečene kazne, sa koje je već 9. decembra, 14 mjeseci prije isteka, pušten na uslovni otpust.

"I ovo maratonsko, i u većem dijelu farsično suđenje, pokazuje da hrvatska država, iako je u međuvremenu postala članica EU, još nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti, a to ne doprinosi ni utvrđivanju istine ni pomirenju, a ponajmanje pravdi za žrtve", ocjenjuje "Veritas".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.