Bez vladike i bez biskupa
Prvog dana 1953. puštena je u promet omladinska pruga Banjaluka–Doboj, osnovan je današnji Arhiv Republike Srpske, fudbaleri "Borca" su postali drugoligaši, nabavljena je oprema za radio stanicu, donesena je odluka osnivanju Banjalučke mljekare... Vrelo banjalučko ljeto "gladne" 1953. tek je malo osvježeno prvim "Karnevalom na Vrbasu".
U Moskvi je marta 1953. preminuo Staljin, što je nagovijestilo proces destaljinizacije, jenjao je obračun sa informbirovcima. No, sa uvođenjem samoupravljanja nisu potekli ni med ni mlijeko, a pred sam kraj 1952. Titov režim je prekinuo diplomatske odnose sa Vatikanom, što mu je krajnje otežalo pronalaženje zapadnih prijatelja. U Banjaluci je vladala nepodnošljiva politička temperatura.
Valjalo je zbiti partijske redove, pronaći nove unutrašnje i spoljne neprijatelje. Iste 1953. KPJ i Narodni front su "reformisani" u Savez komunista i Socijalistički savez radnog naroda, s tim što je ovaj drugi ostao produžena ruka SKJ. Da je to tako, znamo i iz činjenice da su sva tijela SSRN-a bila sazdana na matrici organizacione strukture SKJ.
Zakon o položaju vjerskih zajednica
Sredinom aprila 1953. donesen je Zakon o položaju vjerskih zajednica, koji je kodifikovao ustavna načela "odvojenosti crkve i države" i "slobode vjerovanja", ali nije bio po mjeri vjerskih zajednica. Među najgorljivije protivnike ovog zakona svrstani su vladika banjalučki Vasilije (Kostić) i apostolski administrator Dragutin Čelik. Kako su još jedino vjerske zajednice izmicale nastojanju da se pod kontrolu stavi sveukupan društveni život, valjalo je izvršiti nalog CK KPJ republičkim komitetima da se suprotstave "propagandi klera". U prethodnih osam godina, od oslobođenja, vjerske zajednice su ionako bile teško pogođene zakonima o nacionalizaciji, eksproprijaciji, braku.
Na izvršenje zadatka krenulo se 18. avgusta. Na više "zborova građana" plasirana je vijest da vladika Vasilije sutradan, na Preobraženje, pred rebrovačkom crkvom organizuje crkveni zbor, koji će pretvoriti u politički miting. Poslušnim vojnicima Partije nije ništa značila činjenica da je crkvena slava Mala gospojina i da za Preobraženje nije planiran vjerski zbor.
Pošto je kod građana dovoljno podignut nivo gnjeva, formirana je grupa od najviše 200 ljudi, koja je prošla ispred vladičanskog i biskupskog dvora, izvikujući pripremljene parole i agitujući protiv tobožnjeg crkvenog zbora.
Partijski aktivisti su podigli temperaturu i po okolnim selima. Naročito je vruće bilo u Han Kolima i Stričićima, gdje su se "gnjevni građani" utrkivali u izmišljanju optužbi protiv sveštenika Nedeljka Alvira. Narodna milicija je bila na visini zadatka, "spasivši sveštenika od linča".
Demonstracije
U Mrkonjić Gradu je protiv vladike Vasilija i biskupa Čelika "spontano" protestovalo 5.000 ljudi. Ako je po popisu iz 1948. u gradu živjelo 2.249 lica, onda je jasno da je novinar pustio mašti na volju. "Spontano i masovno" demonstriralo se i u Prnjavoru, odakle je na banjalučku adresu stiglo "pismo solidarnosti". Sezona lova je otvorena.
Da slučaj sa vladikom Vasilijem ne bi masama djelovao izolovano, pokrenuta je haranga protiv 75-godišnjeg mitropolita dabrobosanskog Nektarija (Krulja). Iz navodnog sjećanja je potegnuta 1941, kada je "prvi okrenuo leđa srpskom narodu i pobjegao u Beograd u pratnji njemačkih oficira". O tome da su, tada vladiku, Nektarija silom odveli Nijemci kako bi se održala prva sjednica Sinoda u okupiranoj Srbiji, ni pomena.
- Dana 19. avgusta o. g. oko 19 časova došla je u manastir Ozren jedna grupa manifestanata, po prilici 150-200 lica, većinom radnici "Azbesta" iz bosanskog Petrovog Sela, gde sam se nalazio na odmoru. Oni su uz uzvike "dole izdajnik, fašista, četnik, kvisling, papista, Dražinovac, Nedićevac" i tome slično, prodrli u konak do moje sobe na prvom spratu - zapisao je mitropolit Nektarije.
Da bi se postigao privid jednakosti i pravde, pokrenuta je i akcija protiv apostolskog administratora Dragutina Čelika, koji je u štampi, slučajno ili ne, nazivan banjalučkim biskupom. I dr Čeliku je štošta stavljeno na teret, čak i to da je težište svog rada usmjerio ka ženama i djeci, a u cilju kompromitovanja članova Partije.
- Oličenje svih ljudskih zala, izdajstvo i mračnjaštvo, to predstavljaju vladika Kostić i biskup Čelik u očima uznemirenog naroda, koji im ne da da prljaju njegova krvlju stvorena djela. Zbog toga im je narod poručio da iščeznu iz njegove sredine - kazuje dopisnik.
(Nastaviće se)
Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
