Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS: Šetnja više godi od vožnje pod rotacijom

Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS: Šetnja više godi od vožnje pod rotacijom 30.12.2017 12:51 | Darko Gavrilović

Razgovarati sa političarom, a ne dotaći se politike nije lak zadatak ni za jednu stranu. Ipak, u pretpraznično vrijeme lakše polazi za rukom okretanje temama koje muče svakog čovjeka.

Od dnevnopolitičkog tempa rado je pobjegao i predsjednik Narodne skupštine RS Nedeljko Čubrilović koji je kabinet parlamenta zamijenio šetnjom sa ekipom "Glasa Srpske" i čime drugim nego kafanom.

GLAS: Kako izgleda tipičan radni dan predsjednika Narodne skupštine RS kada nema zasjedanja parlamenta koje javnost doživljava kao najvažniji dio Vašeg posla?

ČUBRILOVIĆ: Kada nema zasjedanja Narodne skupštine RS, ujutro sa savjetnicima, šefom kabineta i ljudima koji rade u kabinetu razgovaram o aktuelnim temama, obavezama, materijalima koji pristižu i vršim organizaciju rada Narodne skupštine i njena 22 radna tijela, odnosno odbora i komisije. Tu je i stalna komunikacija sa Ustavnim sudom RS, koji prije konačnih odluka traži mišljenja i stavove Narodne skupštine. Dio mog rada podrazumijeva i komunikaciju sa građanima i privrednim subjektima koji imaju potrebu da ukažu na sadržaj i tumačenje zakonskih rješenja i odluka Narodne skupštine. Nemam nijednog slobodnog vikenda i nekada su po poslu obimniji subota i nedjelja nego radni dani. Tada su česti sastanci i posjete izvan zgrade Narodne skupštine i možda bi se i moglo reći da je više posla kada parlament ne zasjeda.

GLAS: Koliko se teško navići na život po protokolu i pod pratnjom obezbjeđenja prilikom svakodnevnih obaveza?

ČUBRILOVIĆ: Vjerujem da to nekome ko gleda sa strane izgleda lijepo i privlačno, ali sigurno to nije život slobodnog čovjeka. Ovdje nema slobodnog vremena i nikada niste potpuno slobodni. Često izbjegavam društvo ljudi koji me prate, ali sam svjestan da je to njihov posao i da imaju obavezu da rade na taj način. Iako svoje zadatke obavljaju profesionalno, moram priznati da to ponekad smeta, posebno kada ste u društvu porodice ili prijatelja.

GLAS: U javnosti Vas prati glas političara koji ne koristi sve privilegije funkcije, pa se Vaš službeni automobil naveče može vidjeti parkiran ispred zgrade parlamenta, a Banjalučani Vas mogu često sresti dok šetate gradom bez obezbjeđenja?

ČUBRILOVIĆ: S obzirom na to da stanujem blizu zgrade Narodne skupštine, mnogo mi više odgovara da se krećem sam bez pratnje, a posebno bez službenog vozila. Često prošetam gradom sa prijateljima i to je mnogo ljepše nego kada vas voze pod rotacijama, prate i sviraju. I kada me odvezu do kuće, logično je da službene automobile vrate i parkiraju ispred zgrade Narodne skupštine. Ne vidim u tome ništa neobično.

GLAS: U kojoj je mjeri funkcija koju obavljate promijenila Vaš privatni život?

ČUBRILOVIĆ: Bilo bi dobro da to pitate ljude sa kojima se družim. Nisam mijenjao društvo i prijatelje i družim se decenijama sa tim ljudima. Imam prijatelje iz osnovne i srednje škole, sa fakulteta i one koje sam stekao tokom radnog vijeka. Moje okruženje mimo posla je potpuno izvan politike i samo tako i možete da predahnete od profesionalnih obaveza koje su jedna vrsta opterećenja bez obzira na to kako ih čovjek doživljavao.

GLAS: Činjenica je da uz prijatelje niste mijenjali ni stranke, iako je to postala sve češća pojava. Kako gledate na famozne preletače?

ČUBRILOVIĆ: Mislim da to šteti ukupnoj političkoj atmosferi u RS. Nije dobro kada možete da "kupite" nekoga za novac ili funkciju. Uvijek se pitam koliko neko ko pridobije nekoga na takav način može da računa na njegovu lojalnost, jer su takvi ljudi spremni da sutra zbog bolje ponude urade potpuno suprotno od onoga zbog čega su došli kod vas. Sve to se podvodi pod demokratiju i slobodu razmišljanja i odlučivanja, ali smatram da to nije demokratija, nego moralna kriza sistema.

GLAS: Tu je očigledno tanka linija između političke korupcije i demokratije. Kako je moguće razgraničiti te stvari?

ČUBRILOVIĆ: Tanka je granica između demokratije i anarhije, odnosno bezvlašća. Iako se mogu čuti ocjene da demokratija nije savršena, ipak trenutno nema boljeg uređenja od toga, ali da bi demokratija funkcionisala na pravi način, neophodno je da institucije sistema savršeno rade i drže kontrolu procesa i kretanja. Nama je svakako u tom smislu potrebno više discipline i reda.

GLAS: Šta Vam ostaje upečatljivo iz svakodnevnih razgovora sa ljudima koje srećete?

ČUBRILOVIĆ: Moram reći da u velikom stepenu ispoljavaju nezadovoljstvo mnogim stvarima. Nemamo dovoljno oblasti u kojima se sistemski djeluje i na tome treba poraditi. Stranka čiji sam član zagovara upravo sistemska rješenja jer su ona bolja od ad hok rješenja i odluka koje donose pojedinci. Uspjeh u tome zavisi od povjerenja koje vam narod ukaže na izborima. Utisak je da se može raditi mnogo bolje i mnogo sistematičnije i da imamo više potencijala nego što smo ih iskoristili. Resurse kojima raspolažemo treba postaviti na zdravije osnove kako bi dali veće efekte. To je prostor na kojem bi moglo mnogo više da se uradi ukoliko bi moja politička opcija imala veću podršku i da na tim poljima postignemo stabilnost koja bi sigurno doprinijela poboljšanju kvaliteta života na ovim prostorima. To bi značilo i više radnih mjesta i to onih koja su potrebna, a političko zapošljavanje može dovesti samo do daljeg urušavanja i ovog nivoa funkcionisanja institucija i sistema koji imamo.

GLAS: Koliko je generalno naša politika pragmatična s obzirom na to da svakodnevno vidimo da se mnogo više pažnje poklanja pitanjima koja ne nose epitet egzistencijalnih?

ČUBRILOVIĆ: Toga sigurno ima, pogotovo u ad hok rješenjima. Čim pobjegnete od sistema, onda upadate u nove zamke, jedan problem dovodi do drugog problema i tako se multiplicira, a nikako ne dolazi do rješenja kojima bi najveći broj građana bio zadovoljan.

GLAS: Počeli ste karijeru u nekadašnjem banjalučkom gigantu "Čajavcu". Kako sa ove distance gledate na taj period u odnosu na današnju Banjaluku?

ČUBRILOVIĆ: Banjaluka je danas mnogo izgrađenija, ima više stanovnika, ali i mnogo više problema nego u vrijeme kada sam osamdesetih godina prošlog vijeka počinjao profesionalni rad u fabrici "Čajavec". To je bio gigant sa više od 10.000 zaposlenih među kojima je bilo više od 1.500 visokoobrazovanih svih profila, a najviše inženjera. To je, jednom riječju, bio sistem, a iz ovog ugla čini se da je bio i savršen. Tadašnji "Čajavec" bi mogao da bude model kako bi trebalo da se radi. Predratni i ratni period su usložnjavali i političku i privrednu situaciju na ovim prostorima, svijet je, nažalost, našao pogodno tlo da realizuje svoje planove i uspio je da zavadi narode koji su živjeli i radili u tadašnjoj Jugoslaviji. Rado se prisjećam rada u "Čajavcu" i da nije bilo tih turbulentnih vremena, možda bih i radnu karijeru završio u tom preduzeću.

GLAS: Žalite li što ste uplovili u političke vode i što se niste u potpunosti ostvarili u struci kao inženjer mašinstva?

ČUBRILOVIĆ: Naravno da sa nostalgijom gledam na to vrijeme zbog toga što nisam završio kao konstruktor ili projektant s obzirom na to da sam radio kao profesionalac u tim oblastima. Prije bi se moglo reći da me je politika zadesila nego da je to bio moj izbor, ali ratni period je promijenio živote mnogima, pa tako i meni. Ne znam koliko ima smisla sada žaliti za nečim što je bilo tako davno i što je nemoguće vratiti.

GLAS: S obzirom na to da ste dobitnik Ordena Svetog Save za naročite zasluge za Srpsku pravoslavnu crkvu, smatrate li da jačanje duhovnosti i sabornost mogu pomoći u prevazilaženju krize u društvu?

ČUBRILOVIĆ: Posebno mi je zadovoljstvo što sam dobio to visoko priznanje, a i danas rado podržavam sve aktivnosti Srpske pravoslavne crkve. Smatram da moramo da sačuvamo duhovnost i moralne hrišćanske vrijednosti, jer je to jedini put koji će značiti spas naroda. Vrijeme pred nama nalaže da i naša sabornost dođe do većeg izražaja.

GLAS: Ljudi koji su Vam bliski kažu da godinama iz vlastitih prihoda pomažete djecu, studente i mnogo onih koji su Vam se obraćali za pomoć. O tome nikada nije pisano niti ste Vi javno govorili. Da li je to po onoj hrišćanskoj da ne zna ljevica šta daje desnica?

ČUBRILOVIĆ: Radije ne bih pričao o tome. Nastojim da pomognem onima kojima je pomoć neophodna, ali ne mislim da o tome treba puno govoriti. Ljudski je pomoći drugome, to svi treba da činimo.

GLAS: Gdje ćete dočekati Novu godinu?

ČUBRILOVIĆ: Novogodišnje praznike ću proslaviti sa porodicom, neću nigdje putovati i provešću ih u Banjaluci. Unučad inspiracija

GLAS: Kako provodite slobodno vrijeme, šta Vas najviše ispunjava i odakle crpite energiju za nove izazove?

ČUBRILOVIĆ: Najviše slobodnog vremena i najradije ga provodim sa unučadima, imam unuku i unuka i oni mi daju dodatnu energiju, snagu i volju za život. Oni su posebna inspiracija i najviše volim da vrijeme provodim sa njima.

Sport i šahovski rivalitet

GLAS: Poznati ste kao zaljubljenik u sport, a posebnu strast imate prema šahu. Da li stignete otići na utakmicu i odigrati koju partiju šaha?

ČUBRILOVIĆ: Stignem odigrati poneku partiju šaha sa prijateljima, rado posjećujem i utakmice, ali nemam vremena da to činim često. Nažalost, sport je sada na nižim granama nego poslije rata. Pojavili su se neki novi klubovi, a nekadašnjih jugoslovenskih prvoligaša kao što su fudbalski i košarkaški klub Borac gotovo da i nema. Banjaluka bi kao najveći grad Srpske morala i više i bolje. Nekada su u Banjaluci igrani najjači šahovski turniri svijeta, imala je prvoligaše i olimpijske pobjednike, a danas nema ništa od toga, ali ima mlade ljude koji žele da se bave sportom i uz bolju organizaciju, ulaganja i zdraviju selekciju, mislim da je moguće da krene nabolje.

GLAS: Imate li neki poseban šahovski rivalitet?

ČUBRILOVIĆ: Imam. Posebno volim da igram sa jednim advokatom, jednim starijim gospodinom sa kojim često igram i taj meč me ispunjava i čini mi ogromno zadovoljstvo bez obzira na rezultat.

Kultura zaslužuje više

GLAS: Kako gledate na kulturnu scenu s obzirom na to da ste često na tim događajima, a posebno u pozorištima?

ČUBRILOVIĆ: Posjeta kulturnim događajima me relaksira, a posebno uživam u dobrim pozorišnim predstavama kojih ima i Narodno pozorište RS i Studentsko pozorište i Dječije pozorište RS. Društvo ne poklanja dovoljno pažnje kulturi. Ljudi koji rade u oblasti kulture daju sve od sebe i angažuju se, ali nisu adekvatno podržani.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica