Proizvodnja organskog sapuna kao hobi

Na jednoj edukaciji u Banjaluci, za koju nije očekivala da će joj se dopasti, savladala je proces izrade organskog sapuna koji je, kako je istakla, na određen način i opasan, ali je i zanimljiv, uzbudljiv i omogućava kreativnost, što ju je vezalo da ne odustane od tog posla i da joj postane unosan hobi.

Naučila je proizvodnju nekoliko vrsta sapuna, ali kaže da je još u fazi istraživanja i usavršavanja, a interesovanje kupaca za njene proizvode raste i stimuliše je da se bavi ovim poslom.

„Stalno eksperimentišem i kombinujem smjese, sadržaje i materijale jer želim da napravim nešto jedinstveno i posebno“, priča Stanislava.

Ona kaže da je prednost korištenja organskog sapuna u tome što on ne iritira osjetljivu kožu.

„Ispostavilo se da su to hipoalergeni sapuni i da odgovoraju osjetljivoj koži. Oni se prave od masti i žive sode kao glavnih sastojaka. Procesom kuvanja masnoća nestaje. To je stari način pravljenja sapuna koji je usavršen i osavremenjen, a princip proizvodnje je isti i visok je kvalitet sapuna“, objašnjava Stanislava.

Prema njenim riječima od maštovitosti i kreativnosti proizvođača zavisi boja, dizajn i oblici sapuna.

Pri proizvodnji sapuna u smjesu se dodaje aktivni ugalj, zelena glina i kozje mlijeko, a kreativnost dolazi do izražaja pri oplemenjivanju sapuna različitim mirisima, navodi ona.

AKTIVIZAM

Stanislava je istinski aktivista, volonter, bloger, preduzetnik i majka koja svojim angažovanjem želi aktivno učestvovati i kreirati određene promjene, uljepšavati život i okruženje.

„Sve što mi se lijepo desilo nakon rata vezano je za volonterski rad u ženskim nevladinim organizacijama. Sticala sam nova znanja i neformalno obrazovanje. Učila sam i usavršavala neke vještine koje nisam mogla samostalno ili u okviru redovnog školskog obrazovanja“, naglašava Stanislava.

Ona ističe da je pohađala novinarske i druge medijske kurseve i radionice, pisala i fotografisala, te učila kako da svoje stavove, znanje i iskustvo podijeli sa drugima putem društvenih mreža ili da dođe do potrebnih informacija.

Nakon pohađanja brojnih radionica i učenja, pokrenula je blog i pisala o raznim temama, od problema u društvu, zavisnosti, nasilja u porodici do literarnih radova. Kasnije je objavila roman pod nazivom „Ekskurzija“, koji govori o dječijem odrastanju, problemima adolescenata, zavisnosti, opasnostima na internetu...

NESEBIČNA POMOĆ U VRIJEME EPIDEMIJE

Sa pojavom virusa korona kao aktivista-volonter uključila se odmah u rad Crvenog krsta u Bratuncu, pružajući neophodnu pomoć osobama koje su bile u izolaciji ili su na neki način bile ugrožene i za taj rad je kasnije nagrađena od Crvenog krsta i Vlade Republike Srpske.

„Niko, pa ni ja, nisam se uključila u pružanje pomoći radi dobijanja zahvalnice, ali je prijatan osjećaj kada se uvjerite da je neko prepoznao i cijeni vaš rad i doprinos koji ste dali pružajući pomoć drugima“, ističe ova volonterka.

Stanislava je pozvala mlade da dio vremena posvete radu u nevladinim organizacijama i tako steknu neka znanja i iskustva koja će im koristiti u budućnosti, a ne mogu ih naučiti u školi, te da svojim angažovanjem pokažu humanost i pomognu nekome kome je to potrebno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.