Plesačica modernog baleta Tamara Đaković za “Glas Srpske”: Ono što voliš vrijedno je žrtve

Jelena Stanić
Plesačica modernog baleta Tamara Đaković za “Glas Srpske”: Ono što voliš vrijedno je žrtve

Trnovit je put do zvijezda, a ovaj spot mi je bio važan. Skoro 16 godina se bavim plesom i željela sam da imam trenutak u karijeri za koji mogu da kažem da nije narušio moj “obraz plesača”. Ovo je bio taj momenat.

Kazala je ovo za “Glas Srpske” mlada plesačica modernog baleta, Banjalučanka Tamara Đaković, koja je učestvovala u snimanju novog muzičkog spota Amela Ćurića “Moje zauvijek”.

- Producent spota “Moje zauvijek” me je kontaktirao putem “Instagrama” i spomenuo je klavir pun vode i da im treba balerina, pronašla sam sebe. Čuli smo se i  dogovorili moj dolazak u Sarajevo - kazala je ona.

GLAS: S obzirom na to da je ovo prvi angažman takve vrste u Vašoj karijeri, kako ste se snašli u toj ulozi i kako je proteklo snimanje?

ĐAKOVIĆ: Kada smo se dogovarali o poslu, nisu mi detaljisali u vezi sa snimanjem. Da jesu, vjerovatno bih se predomislila (smijeh). Prvog dana smo snimali na Bembaši u Sarajevu u jednom starom bazenu. Tu su postavili klavir, a napolju je temperatura bila oko jedan stepen iznad nule. Vodu u klaviru su čak pokušali zagrijati brenerom, a momci su konstantno dosipali kofe vrele vode. Gledam kako isparava i tješim se da se ljudi kupaju u termama, pa ću i ja ovo preživjeti (smijeh). Bilo je prehladno, ali sam uspjela. Drugog dana smo snimali na Blidinjem jezeru kod Tomislavgrada. Iako je bilo hladno, jezero je bilo predivno, a pejzaž očaravajući i savršen.

GLAS: Šta je za Vas značilo da budete dio ovog projekta i koliko je bilo zahtjevno odgovoriti profesionalno na izazove sa kojima ste se suočili tokom snimanja?

ĐAKOVIĆ: Rekla sam sebi: “Došla si u Sarajevo, sad odradi posao najbolje što možeš.” Ples kojim se bavim je zahtjevan i zaista moraš sebe dati. Ima puno pokreta. Drugog dana snimanja plesala sam na livadi koja je bila prepuna kamenja i trnja. Kad sam došla kući, noge su mi bile u ranama. Snimanje je bilo naporno, ali se isplatilo.

GLAS: Šta biste savjetovali mladima koji tek počinju da se bave ovom vrstom sporta?

ĐAKOVIĆ: Ima mnogo talentovanih plesača, ali je danas djeci teško da se naviknu na režim treninga i da se žrtvuju za nešto. Ples je za mene ljubav i dosta sam žrtvovala za njega, ali sada imam vremena za sve. Ako nešto voliš, vrijedno je žrtve jer se na ovaj ili onaj način na kraju isplati. Kada bih vratila vrijeme, opet bih isto sve uradila.

GLAS: Smatrate li da je ova grana sporta, ali i umjetnosti, prepoznata kao bitna na našim prostorima?

ĐAKOVIĆ: Iako se ples vodi kao sport, zapostavljeni smo. Bez obzira na to koliko smo puta donijele i gradu i državi uspjehe, malo je zapaženo i cijenjeno. Prije nekoliko godina podržani smo od strane grada Banjaluka, ali prije toga su nam najveća podrška bile porodice. Oni su finansirali svako takmičenje. Ples je dio svakodnevice i koliko god to ljudi ne primjećivali, dio je naših života. Mi smo narod koji događaje proslavlja igrom i pjesmom, a zanemarujemo ovu profesiju.

GLAS: Može li da se živi isključivo od plesanja?

ĐAKOVIĆ: Iskreno, imala sam sreće, jer pored plesa, imam i dodatni posao. Ali, da bi se bavio plesom i bio uspješan, moraš da ga voliš. Niko ti ne garantuje da ćeš od njega moći živjeti. Nisam pobornik odlaska odavde, te sam pri upisu fakulteta odabrala dentalnu medicinu, jer je to zanimanje od kojeg ću sutra moći zarađivati, a koje me je pored plesa interesovalo. Za sada najmanje imam vremena za školu, ali imam sreću da dajem redovno ispite i dok mogu sve da stignem, nastaviću da se bavim i plesom i marketingom, jer ih volim. 

GLAS: Želite da položite ispit za plesnog trenera. Da li to znači kraj Vaše takmičarske karijere i kakvi su Vam planovi za budućnost?

ĐAKOVIĆ: Moja plesna partnerka Vedrana Grbić i ja plešemo u duu od početka i zajedno nižemo uspjehe. Mislim da smo nas dvije jedini seniori koji se takmiče zajedno. Planirale smo da 2020. godine zaključimo takmičarsku karijeru, jer smo 2019. godine na svjetskom takmičenju bile devete zbog kiksa, a imale smo sjajne bodove. Htjele smo to nadoknaditi, ali nam se nije dalo zbog pandemije virusa korona. Nadam se da će nam se sljedeće godine ostvariti san da uzmemo zlato ili srebro na svjetskom takmičenju.

Nagrade

GLAS:  Godinama ste nizali uspjehe na plesnim takmičenjima. Možete li izdvojiti neke od njih?

ĐAKOVIĆ: Državni sam prvak, 2010. godine osvojila sam treće mjesto na svjetskom prvenstvu u Mađarskoj. Godinu kasnije smo Vedrana Grbić i ja bile četvrte  u Beogradu na Svjetskom prvenstvu. Naš najveći uspjeh je bio 2018. godine kad smo bile treće na svjetskom takmičenju u Češkoj u seniorskoj grupi.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana