Bila je supruga velikog pisca, prestao je da je voli jer je rodila previše djece

Porodični život Katarine Dikens bio je sve, samo ne jednostavan. Mogla je da postane glumica, pisac ili kuvarica, ali ona je odabrala da bude supruga genija i majka desetoro djece.

Ispunila je san čuvenog engleskog pisca Čarlsa Dikensa o velikoj porodici i ženi koja će od njegove kuće načiniti toplo ljubavno gnijezdo. Ali, nakon 20 godina zajedničkog života, više nisu imali ničeg zajedničkog. Ženu koju je nekada volio, Dikens je gledao kao “ludaču”.

Njena životna priča je priča o velikom razočaranju u život, sudbinu, muža.

Katarina je bila prelijepa mlada žena u ranim dvadesetim godinama kada je upoznala Čarlsa Dikensa 1835. godine. U to vrijeme, on je bio običan novinar nepoznat javnosti. Katarina je odrasla u dobroj porodici. Njen otac bio je muzikolog i urednik, a majka muzički kritičar i izdavač. Njena porodica bila je onakva kakvu je Dikens sanjao.

Nakon godinu dana viđanja, Čarls i Katarina su se vjenčali. Bili su zaista srećni, kao i većina mladenaca. Večeri su provodili u pozorištima i na prijemima.

“Mojoj boljoj polovini, godpođi D, mojoj najdražoj supruzi”, imao je običaj da napiše Čarls kada bi joj slao pisma dok su bili kratko razdvojeni.

Devet mjeseci nakon vjenčanja, 1837. godine, par je dobio prvo dijete, sina Čarlsa Dikensa Juniora. Katarina se tada razboljela, zbog čega joj je bilo teško da se stara o osnovnim potrebama bebe. Zbog toga je ubrzo pala u depresiju. Čarls je želio da podrži svoju suprugu i bio je srećan što mu je rodila naslijednika, a želio je još četvoro djece.

Nakon što su dobili peto dijete, a tada je Dikens pao u depresiju. Počeo je da se žali da su bogovi ipak previše darežljivi prema njemu.

“Čini se da ćemo oko Nove godine dobiti još jedno dijete. Za razliku od kralja iz bajke, ja se molim da bog prestane da nas nagrađuje djecom, imamo ih dovoljno”, govorio je pisac.

Iako je gotovo neprestano bila trudna, Katarina je stalno dokazivala da može da bude odlična supruga i majka. Ugađala je mužu svemu, a usput napisala i kuvar pod nazivom “Šta ćemo za večeru?” (What Shall We Have for Dinner?), koji je objavljen 1851. godine. U njemu je sakupila recepte za omiljena Čarlsova jela, neke savjete za vođenje domaćinstva namijenjene mladim suprugama i primjere organizovanja prijema do 18 gostiju. Bila je i odličan saputnik na putovanjima, Čarls je prosto obožavao njenu hrabrost da se suoči sa novim okolnostima i prihvati nova iskustva, uvijek nasmijana.

Prvi problemi zbog “velikog broja dejce”

Peti sin bračnog para Dikens, Frensis Džefri, rođen je početkom 1844. godine. Tokom 15 godina, Katarina je bila ili trudna, ili je rađala, ili je hranila djecu. Imala je dva spontana pobačaja, a jedna ćerka, Dora, preminula je nakon samo 8 mjeseci života.

Čarls je počeo da krivi Katarinu za pretjeranu plodnost i to što je gotovo konstantno trudna. Sve više i više ga je nervirala, sve dok nije zaključio kako oni zapravo nikada nisu bili dobar spoj. Svi prijateljima je rekao da njih dvoje nisu suđeni jedno drugom. Postao je hladan i apatičan, vjerovao je da ga ona u svemu ograničava. Bila mu je debela, ružna, loša majka, bila je previše nervozna, mnogo je plakala, previše ljubomorna.

Nakon rođenja posljednjeg deteta, Čarls je odlučio da spavaću sobu poduheli na dva duhela tako što će između sebe i svoje supruge postaviti policu s knjigama.

Ubrzo nakon toga, u proljeće 1858. godine, poštari su napravili veliku grešku - narukvicu koju je Čarls kupio poslali su na njegovu adresu. Dobila ju je Katarina, a bila je namijenjena 18-godišnjoj glumici Elen Ternan. Katarina je poludjela i napravila skandal. Ali, Dikens je imao jednostavno objašnjenje:

“Kupovina poklona glumicama koje učestvuju u mojim djelima sasvim je obična stvar. A ti si, draga moja ženo, previše ljubomorna i dosadna si sa tim užasnim scenama”.

Štaviše, Dikens je insistirao da Katarina ode kod Elen i sama joj preda narukvicu i izvini se za svoje uvredljivo ponašanje. To je bila kap koja je prelila čašu - Katarina je iz sve snage zalupila vrata i ostavila Čarlsa zauvijek.

Najstariji sin, Čarls Dikens Junior bio je jedino dijete koje je pošlo sa majkom. Ostali su pripali ocu, prema zakonima viktorijanskog doba. Nijedna ćerka nije pozvala Katarinu na svoju svadbu. Nisu je čak ni obavijestili da joj se sin Valter preminuo.

Dikens nije podržavao komunikaciju između djece i majke, ali nije je ni branio. Mnogo godina kasnije, njihova ćerka Kejt napisala je o majci:

“Ništa nije bilo strašno s njom. Kao i svi mi, i ona je imala probleme, ali bila je dobra, fina osoba, istinska dama. Moja jadna majka plašila se oca i nije mala prava da izrazi svoje mišljenje. Nikad joj nije bilo dozvoljeno da kaže šta osjeća”.

Sve do svoje smrti, Katarina je živjela sama. Živela je devet godina duže od njega, i na kraju preminula 1879. godine. Prije nego što je umrla, ćerki Kejt je dala pisma koja je razmijenjivala sa Čarlsom i rekla: “Daj ih u muzej, da svijet sazna da me je nekada volio”.

Tokom skandaloznog razvoda, mnogi su podržavali Čarlsa. Govorili su da niko ne može da živi sa osobom koja ne vodi računa o sebi, stalno je loše raspoložena i ne želi da postane bolja, naročito kada živi sa genijem poput Čarlsa Dikensa.

Sa druge strane, nekima je bila simpatična, a mnoge žene su je istinski razumijele i sažaljevale, jer su i same imale mnogo djece i znale su kako je teško biti lijepo raspoložen uz stalne obaveze oko beba i zahtevnog muža koji te za sve krivi, piše Stil.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.