Foto: Naučnici pronašli način da poprave oštećenja srca nakon srčanog udara
Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da podstakne obnavljanje oštećenog srčanog mišića nakon infarkta. U ispitivanjima na miševima, primjena modifikovane informacione RNK podstakla je umnožavanje ćelija srca i poboljšala njegovu funkciju. Iako rezultati otvaraju mogućnost za novi pristup liječenju, neophodna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili bezbjednost i efikasnost terapije kod ljudi.
Svake godine milioni ljudi širom svijeta dožive srčani udar. Zahvaljujući napretku u hitnom liječenju, mnogi danas prežive događaj koji bi nekada mogao da bude fatalan.
Ipak, preživljavanje srčanog udara ne znači nužno i kraj zdravstvenih problema. Oštećenja mogu biti trajna i povećati rizik od srčane slabosti, otežanog disanja i lošijeg kvaliteta života.
Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da promijeni način na koji pristupamo oporavku nakon srčanog udara. Umjesto da samo štiti preostali srčani mišić, novi pristup ima za cilj da podstakne srce da se samo obnavlja. Do sada je ispitivan isključivo na miševima.
Nalazi, objavljeni u naučnom časopisu „Nejčer kardiovaskular riserč“ (Nature Cardiovascular Research), opisuju kako modifikovana informaciona RNK (iRNK) može da podstakne umnožavanje ćelija srčanog mišića i potencijalno poboljša sposobnost srca da pumpa krv.
Iako je riječ o istraživanju u ranoj fazi, studija otvara mogućnost da bi jednog dana bilo moguće podstaći i srce odraslog čovjeka da obnovi oštećeno mišićno tkivo.
Srčani udar (infarkt miokarda) nastaje kada je protok krvi kroz koronarnu arteriju znatno smanjen ili potpuno blokiran. Bez kiseonika, ćelije srčanog mišića počinju da odumiru.
Te specijalizovane ćelije, koje se nazivaju kardiomiociti, odgovorne su za neprekidno stezanje srčanog mišića, kojim se krv pumpa kroz tijelo do vitalnih organa.
Za razliku od kože ili tkiva jetre, srce odraslog čovjeka ima ograničenu sposobnost da nadoknadi oštećene ćelije. Umjesto njih, odumrlo mišićno tkivo uglavnom zamjenjuje vezivno, odnosno ožiljno tkivo. Iako takav ožiljak pomaže u očuvanju strukturne cjeline srca, on ne može da se steže kao zdrav mišić.
Posljedica je da srce može postepeno da slabi, što ponekad dovodi do srčane insuficijencije.
Savremene metode liječenja, poput intervencija kojima se ponovo uspostavlja protok krvi kroz začepljene arterije, terapije lijekovima i programa kontrolisane fizičke aktivnosti, značajno su povećale šanse za preživljavanje. Međutim, one ne mogu da nadoknade srčani mišić koji je već odumro.
Jedan od najvažnijih nalaza odnosi se na bezbjednost. Protein Majk (Myc) snažno reguliše rast ćelija, a povezan je i sa nastankom raka kada njegova aktivnost postane nekontrolisana.
Široka aktivacija proteina Majk i ciklina T1 u cijelom oštećenom srcu mogla bi da bude opasna. U jednom eksperimentu, kod nekoliko miševa razvila se teška bolest ili su uginuli.
Ograničavanje aktivacije na manju oblast srčanog mišića oko mjesta prvobitnog oštećenja dovelo je do znatno povoljnijeg ishoda.
Nalazi ukazuju na veliki izazov: istraživači moraju da pronađu način da podstaknu diobu ćelija srčanog mišića, a da pritom ne izazovu nekontrolisani rast ćelija u drugim dijelovima srca.
Ohrabrujuće je to što tokom perioda praćenja navedenog u studiji kod miševa koji su primili lokalizovanu terapiju nisu uočeni tumori. Ipak, biće neophodna dugotrajnija istraživanja kako bi se utvrdila bezbjednost ovog pristupa.
Postoje značajne prepreke prije nego što bi ovaj pristup mogao redovno da se ispituje na pacijentima. Još nije dokazano da terapija može da obnovi oštećeno ljudsko srce.
Istraživači moraju da utvrde kako da bezbjedno primijene terapiju, odrede odgovarajuću dozu i provjere moguće komplikacije, poput poremećaja srčanog ritma i nekontrolisanog rasta ćelija. Ipak, ovi nalazi predstavljaju važan napredak u regenerativnoj kardiovaskularnoj medicini.
Decenijama je nakon srčanog udara glavni cilj bio sprečavanje daljeg oštećenja i pomoć preostalom srčanom mišiću da efikasnije obavlja svoju funkciju. Ovo istraživanje ukazuje na drugačiji cilj – obnavljanje dijela mišićnog tkiva koje je već izgubljeno.
Ukoliko buduća istraživanja pokažu da je ovaj pristup bezbjedan i efikasan kod ljudi, liječenje srčanog udara jednog dana moglo bi da podrazumijeva ne samo ponovno uspostavljanje protoka krvi već i davanje srcu uputstava neophodnih da samo popravi nastala oštećenja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.