Evo naučnog objašnjenja kako da ne plačete dok sjeckate luk

U svojoj kuhinji svakako možete plakati ako tako želite, ali ako vam je sjeckanje crnog luka postalo mrsko zbog suza koje vam poteku niz lice čim se dohvatite ovog posla, naučnici imaju rješenje za vas.

Prvo što vam treba su oštriji noževi. Osim toga, razliku će napraviti sporiji pokreti.

Sporo sječenje luka oštrijim noževima smanjuje broj kapljica koje izazivaju suze, a koje iz povrća izlijeću u vazduh pri sječenju, objašnjavaju istraživači u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (Zbornik radova Nacionalne akademije nauka) od 21. oktobra.

Ova tehnika ne samo da bi mogla da poboljša svakodnevno kulinarsko iskustvo kuvara, već i da informiše o tome kako se patogeni šire. Krivac za suze u kuhinji (ako se izuzmu razlozi emotivne prirode) je hemijsko jedinjenje koje se naziva propantial S-oksid. Kada nož zasječe glavicu luka, ćelije pucaju i pokreću hemijsku reakciju koja formira jedinjenje, prenosi RTS. 

Propantial S-oksid izlijeće u okolni vazduh u obliku pljuska sitnih kapljica, koje se vezuju za senzorne ćelije u očima i proizvode osjećaj peckanja koji potom izaziva suze.

„Ovo je nešto sa čime se svi suočavaju. Sada to možemo i bolje objasniti i fundamentalno razumjeti“, kaže Navid Hušanginedžad, fizičar u kompaniji "SharkNinja", koja razvija dizajn proizvoda, a stacionirana je u gradu Nidamu, u američkoj saveznoj državi Masačusets.

Hušanginedžad je proučavao crni luk dok je bio na Univerzitetu Kornel. Jednog dana, dok je pripremao povrće za salatu i razmatrao sa svojim mentorom svoj istraživački projekat, kapljice iz sočne glavice luka pale su mu na ruku.

„Šta ako ove kapljice lete dovoljno visoko i daleko da nadražuju oči i izazovu suze?“, zapitao se Hušanginedžad.

Sljedećeg dana, unio je vreću luka od 4,5 kilograma u laboratoriju, postavio kameru i počeo da sječe glavicu za glavicom.

Fizičar i njegove kolege su zatim napravili minijaturnu giljotinu kako bi prepolovili ovo aromatično povrće i dalje istražili doseg i način kretanja kapljica po vazduhu.

Istraživači su koristili sječiva različite oštrine i pričvrstili senzore da bi izmjerili silu i brzinu svakog reza. Specijalne kamere su nastavile da snimaju finu maglu i kapljice koje su izlijetale nakon svakog prolaska noža kroz glavicu.

Ispod svakog sloja luka nalaze se ćelije koje sadrže tečnost i stvaraju jedinstveni sistem pod pritiskom. Kada nož pritisne koru luka, on drobi ćelije. Sokovi se skupljaju i pritiskaju opnu, spremni da polete kada se ona prolomi.

Tupim sječivima je potrebna veća sila da bi se probila opna jer se više ćelija zgnječi u tom procesu. Brzo sječenje tupim noževima dovelo je do toga da luk izbacuje kapljice skoro 40 metara uvis, što je skoro polovina džinovske sekvoje. Sporije sjeckanje oštrijim sječivima sprečava da kapljice dosegnu nivo očiju, kaže Hušanginedžad.

„To je baš kao sa balonom ispunjenim vodom. Ako probušite balon iglom, ne morate da primjenjujete veliki pritisak. Ali ako pokušate prstom da ga probušite, u suštini vršite veliki pritisak na elastičnu opnu da biste je probušili“, kaže Džim Vilking, fizičar u Mejo klinici u Ročesteru, u Minesoti, koji nije bio uključen u studiju.

Dodatni pritisak izbacuje mlaz vode – ili soka crnog luka – mnogo dalje.

Prskanje tečnosti iz luka pod pritiskom pokazuje kako se kapljice raspadaju u letu i dobijaju na daljini. Ovo otkriće može pomoći naučnicima da razumiju kako se patogeni šire u drugim biološkim sistemima, poručuje Hušanginedžad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.