Foto: Agencije
Kiseljenje kupusa jedan je od najvažnijih jesenjih poslova u mnogim domaćinstvima. Dobro ukiseljen kupus nezamjenjiv je za pripremu sarme, podvarka i brojnih drugih tradicionalnih jela, ali i kao salata tokom zimskih mjeseci.
Iako se na prvi pogled čini da je postupak jednostavan, postoji nekoliko pravila koja treba ispoštovati kako bi kupus ostao čvrst, ukusan i bez kvarenja.
Donosimo praktičan vodič za kiseljenje kupusa – od izbora glavica i pravog vremena za pripremu, do količine soli, temperature i pravilnog čuvanja.
U našim krajevima kupus se tradicionalno kiseli tokom oktobra i novembra, kada temperature počnu da padaju.
Međutim, važnije od samog datuma jeste temperatura prostorije u kojoj će se kupus kiseliti.
Za početak fermentacije pogodna je temperatura od približno 18 do 22 stepena Celzijusa, dok je nakon što kupus dostigne željenu kiselost poželjno premjestiti ga na hladnije mjesto.
Ako je temperatura previsoka, kupus može prebrzo fermentisati, omekšati i izgubiti prijatan ukus. S druge strane, na suviše niskim temperaturama proces kiseljenja biće znatno sporiji.
Praktičan savjet: Ne žurite sa kiseljenjem tokom toplih septembarskih dana ako nemate prostoriju u kojoj možete kontrolisati temperaturu.
Kvalitet kupusa jedan je od najvažnijih preduslova za uspješno kiseljenje.
Prilikom kupovine obratite pažnju na sljedeće:

Jedno od najčešćih pitanja prilikom kiseljenja jeste koliko soli treba dodati.
Za kiseljenje cijelih glavica kupusa u salamuri često se koristi rastvor sa približno 2,5 do 3 odsto soli, odnosno 25 do 30 grama soli na litar vode.
Koliko soli ide na vodu?
Važno: So se računa prema količini vode, a ne prema zapremini bureta. Kod ribanog kupusa primjenjuje se drugačiji postupak, najčešće oko 2% soli u odnosu na masu kupusa.
Preporučuje se upotreba čiste soli namijenjene za prehrambenu upotrebu, po mogućnosti bez dodataka koji mogu uticati na izgled salamure.
Nedovoljna količina soli može pogodovati razvoju nepoželjnih mikroorganizama, dok prevelika količina usporava fermentaciju i čini kupus preslanim.
Za uspješno kiseljenje potrebno je pripremiti čisto bure namijenjeno za kontakt sa hranom, zdrave glavice kupusa, vodu i so.
Postupak pripreme:
Posuda treba da omogući izlazak gasova koji nastaju tokom fermentacije. Ne zatvarajte je hermetički bez odgovarajućeg fermentacionog ventila.

U mnogim domaćinstvima postoji običaj pretakanja rasola, odnosno ispuštanja tečnosti sa dna bureta i njenog vraćanja preko kupusa.
Cilj ovog postupka jeste ravnomjernije raspoređivanje soli, naročito ako nije prethodno potpuno rastvorena.
Međutim, ako je salamura pravilno pripremljena, so potpuno rastvorena, a kupus stalno potopljen, redovno pretakanje nije neophodno.
Štaviše, nepotrebno otvaranje bureta i korišćenje nečistog pribora mogu povećati rizik od kontaminacije.
Vrijeme kiseljenja zavisi od temperature, veličine glavica i koncentracije soli.
Pri povoljnim uslovima kupus može dostići željenu kiselost za približno četiri do šest sedmica, dok krupnijim glavicama i kupusu koji se kiseli na nižim temperaturama može biti potrebno i duže.
Znakovi da fermentacija napreduje jesu pojava mjehurića, postepeno kiseljenje rasola i promjena ukusa i strukture listova.
Kupus je spreman kada listovi dobiju karakterističan kiselkast ukus, a glavica bude ravnomjerno ukiseljena.
Za pouzdaniju provjeru može se koristiti prehrambeni pH metar. Vrijednost ispod 4,6 važna je granica kiselosti, ali sama po sebi ne garantuje ispravnost proizvoda.
Pretopla prostorija ubrzava fermentaciju i može dovesti do omekšavanja kupusa.
Pogrešan odnos soli i vode povećava rizik od nepoželjne fermentacije i kvarenja.
Glavice koje vire iz salamure izložene su vazduhu, što pogoduje razvoju plijesni.
Nedovoljno oprana posuda, crijeva i pritiskači mogu unijeti nepoželjne mikroorganizme.
Kada kupus dostigne željenu kiselost, treba ga držati na hladnom kako bi se usporilo dalje kiseljenje.
Tanak bijeli sloj na površini rasola ponekad može biti posljedica razvoja površinskih kvasaca. Ipak, samo na osnovu boje nije moguće pouzdano utvrditi o čemu je riječ.
Ako se pojave dlakava ili obojena plijesan, trulež, sluzava struktura ili izrazito neprijatan miris, kupus ne treba jesti niti pokušavati spasavati uklanjanjem samo površinskog sloja.
Posebno je važno da kupus tokom cijelog procesa ostane ispod površine salamure.

Kada se kupus ukiseli, potrebno je usporiti dalju fermentaciju.
Najbolje je bure premjestiti u hladan podrum ili drugu prostoriju sa stabilnom niskom temperaturom, idealno oko 0 do 4 stepena Celzijusa, bez smrzavanja.
Prilikom svakog vađenja kupusa koristite čist pribor, a preostale glavice ponovo potopite u salamuru.
Ukoliko nemate odgovarajući hladan prostor, manje količine ukiseljenog kupusa možete čuvati u frižideru.
Dobro ukiseljen kupus rezultat je pravilnog izbora glavica, odgovarajuće količine soli, čistog pribora i kontrolisane temperature.
Najvažnije je da kupus tokom fermentacije ostane potpuno potopljen u salamuri, a da se nakon dostizanja željene kiselosti čuva na hladnom.
Uz malo pažnje i poštovanje ovih pravila, domaći kiseli kupus može biti odlična zimnica koja će se koristiti tokom hladnih mjeseci.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike