Foto: ilustracija
Za razliku od akrila, ulje se suši danima, pa čak i mjesecima, što slikarima omogućava da satima miješaju nijanse direktno na platnu, postižući savršene prelaze.
Zanimljivo je da su se u prošlosti pigmenti dobijali iz prirode, od poludragog kamenja poput lapis lazulija za kraljevsku plavu, pa sve do egzotičnih smola.
Stari majstori su svoje recepture čuvali kao najstrože tajne, miješajući pigmente sa lanenim ili orahovim uljem.
Danas znamo da su neka od najpoznatijih djela, poput "Mona Lize", preživjela vijekove upravo zahvaljujući sporom oksidiranju ulja koje stvara zaštitni sloj.
Na ekstremnoj hladnoći one postaju krte i mogu da ispucaju, dok na visokim temperaturama omekšaju. Zato se najvrednija svjetska djela čuvaju u muzejima sa strogo kontrolisanom vlažnošću i temperaturom vazduha.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.