Grof Drakula nije bio prvi vampir o kojem su pisale novine: Petar Blagojević i početak vampirskog mita

Malo ko bi van granica Srbije čuo za Medveđu i Kisiljevo, početkom 18. vijeka, da austrijski doktori i vojni zvaničnici nijesu došli da istraže niz neobjašnjivih smrti.

Malo ko bi van granica Srbije čuo za Medveđu i Kisiljevo, početkom 18. vijeka, da austrijski doktori i vojni zvaničnici nijesu došli da istraže niz neobjašnjivih smrti.

O svemu što su zatekli, sastavili su izvještaje koji su brzo našli put do austrijske štampe, a kasnije i širih akademskih krugova, navodi se u reportaži BBC Njuz na srpskom.

"Posljedica nerazumijevanja dvije kulture"

Naime, riječ "vampir" se pojavila u izvještaju objavljenom u bečkim novinama Njienerisches Diarium 1725. godine.

"U tom smislu, seljanin Petar Blagojević (iz Kisiljeva) i graničar Arnaut Pavle (iz Medveđe) bili su prvi poznati predstavnici ove navodne vrste”, kazao je njemački istoričar Tomas Bon, autor knjige “Vampiri: Porijeklo evropskog mita”, prenosi Telegraf.

Iako je Sava Savanović, vodeničar iz sela Zarožje, kog je proslavio Milovan Glišić u pripovijetkki “Poslije devedeset godina", najpoznatiji srpski “vampir”, izgleda da nije jedini.

Slučajevi zabilježeni u Kisiljevu i Medveđi odigrali su se u vrijeme kada je Požarevački mir iz 1718. godine značajno promijenio granicu između Habsburške monarhije i Osmanskog carstva.

“Kolonijalno” je riječ koju profesor Klemens Rutner sa Triniti koledža u Dablinu koristi da opiše susret austrijskih doktora i vojske sa mještanima.

“Austrijanci posmatraju seljane kao zaostale i sujeverne, dok za sebe misle da su prosvijećeni, moderni. U tom susretu, kao posljedica nerazumijevanja dvije kulture, rađa se stvorenje koje nije ranije postojalo”, kaže Rutner, direktor programa Evropskih studija na Triniti koledžu.

“Vampiri” iz Medveđe i Kisiljeva nijesu bili prvi pokojnici koji su, navodno, ustali iz grobova.

“Mnoge mitologije imaju pod različitim imenima i manifestacijama nekog mrtvaca koji se vraća iz smrti da muči i mori žive”, kaže Ivan Nešić, profesor istorije iz Medveđe.

Iako je interesovanje zapadnoevropske javnosti za srpske “vampire” bilo veliko, prosvjetiteljski duh tog doba nije prihvatao priču koja se nije mogla racionalno objasniti.

Kisiljevo 1725. godina

Devet ljudi umrlo je u kratkom roku u selu Kisiljevo, tokom prve polovine 1725. Svi su prije smrti, navodno, ispričali da im je u san dolazio umrli komšija Petar Blagojević i davio ih.

Riješeni da se razračunaju sa mrtvacem koji im ne da mira, mještani otvaraju Blagojevićev grob i zatiču dobro očuvano tijelo, što postaje “dokaz" da sa radi o nečistom poslu.

“Lice, ruke i stopala, zapravo cijelo tijelo, bilo je takvo da nije moglo biti više cjelovito i očuvano ni dok je osoba bila živa. U ustima, na nemalo iznenađenje, otkrio sam svježu krv, koju je po opštem uvjerenju isisao iz onih koje je ubio”, piše austrijski zvaničnik čije je prezime Frombald ostalo zabilježeno, a koji je prisustvovao ekshumaciji.

Bečke novine objavile su njegov izvještaj 21. jula 1725. godine i tada se prvi put riječ bilježi riječ “vampir” (vampire na njemačkom).

“Vjerujem da su doktori otvarali grobove pitajući prevodioca 'Šta je ovo?' Prevodilac je možda promrmljao nešto poput 'upir', što je slovenska riječ za demona, i u tom lošem razumijevanju, rađa se riječ 'vampir'. To bi moglo biti objašnjenje za činjenicu da se riječ ne može naći prije ovog vremena”, smatra Rutner, autor poglavlja u objavljenoj Palgrejv Mekmilan knjizi o vampirima.

Kako bi “zaustavili” Petra, mještani probadaju tijelo kocem i potom ga spaljuju. Time se, bar na osnovu pisanih tragova, stavlja tačka na ovu pojavu “vampira” među Srbima.

Iako su bilješke izazvale pozornost, 1725. godine “još nije sazreo trenutak da izvještaj o vampirizmu privuče pažnju šire javnosti", piše profesor Bon u knjizi “Vampiri: Porijeklo evropskog mita”.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by National Geographic UK (@natgeouk)

 

Medveđa 1732. godina

Sedam godina kasnije, početkom januara 1732. veliki strah prekrio je selo Medveđu. Mještani organizuju noćne straže, neki pomišljaju da zauvijek napuste domove, jer je za tri mjeseca umrlo 17 ljudi, među njima i mladi, prethodno zdravi ljudi.

Neki od pokojnika žalili su se prije smrti na jaka gušenja i snažne bolove u grudima.

Ne želeći preveliko komešanje na granici, predstavnici Habsburške monarhije naređuju otvaranje grobova nedavno preminulih, a doktor Johanes Flikinger sastavlja izvještaj o događajima u Medveđi pod nazivom “O takozvanom vampiru ili krvopiji, kakav je viđen u Medveđi, u Srbiji, na turskoj granici 7. januara 1732”.

U ovom dokumentu, on pominje hajduka, koga imenuje kao Arnond Paol, kao krivca za slučajeve “vampirizma”.

“Malo se zna o životu i sudbini ovog čovjeka, koji je umro poslije pada i seljani ga potom pretvorili u žrtvenog jarca”, piše Tomas Bon u knjizi.

On vjeruje da se radilo o Arnautu Pavlu, graničaru Albancu koji je stigao sa Kosova.

Flikinger u izvještaju navodi da je Arnaut Pavle, koji je sam pričao da ga je progonio vampir, poginuo 1727. godine, kada je pao sa sijena.

Mjesec dana poslije smrti, Pavle je, tvrdili su mještani, ubio četvoricu ljudi, pa su iskopali njegov grob, zatekavši neraspadnuto tijelo sa koga je tekla krv.

To je bio “dokaz” Medveđanima da se zaista radi o “vampiru”, zbog čega je proboden kocem i potom spaljen.

Pavle je, navodno, poslije smrti napadao i ovce, pa su životinje tako bivale “zaražene”, a “vampirizam” se prenosio na ljude koji su jeli njihovo meso, vjerovali su mještani.

 

“Dok su seljani bili uplašeni od tijela koja se nijesu raspala, vojni ljekari su željeli da se uvjere da to nije bio znak da je kuga došla sa otomanskih teritorija”, kaže Bon.

Doktor Flikinger opisao je izgled iskopanih tijela, među kojima su ona koja nijesu bila u fazi raspadanja, viđena kao “vampiri”.

Savremeni patolozi, međutim, ukazuju da stanje u kome su pokojnici zatečeni nije neobično, pošto ukopano tijelo duže vremena ostaje očuvano, objašnjavaju istoričari.

“Kristijan Rajter, istaknuti bečki forenzičar, smatra da je iza svih ovih slučajeva bila epidemija antraksa, u prošlosti uobičajena pojava u periodima tokom i poslije rata”, kaže Rutner.

Kao što je riječ “vampir” nastala iz vjerovatnog jezičkog nesporazuma, tako su i osobine bile posljedica nerazumijevanja dvije kulture, smatra Rutner.

“Seljani su govorili da osjećaju gušenje, što je uobičajeno kod upale pluća. Ako pažljivo čitate izvještaje, uočićete da niko nikada nije vidio ‘vampira’ sopstvenim očima. To da su ‘vampiri’ pili krv bila je interpretacija austrijskih doktora”, kaže Rutner.

Tomas Bon takođe vjeruje da je “ispijanje krvi mit koji je stvorila zapadna javnost”.

Evropska slava

“Vijest o događajima u pograničnom području brzo se proširila, što je veoma neobično, jer nije bilo medija kakve danas poznajemo”, kaže profesor Rutner.

“Između Uskrsa i ljeta 1732. godine, mnogi, a među njima i visoko obrazovani ljudi, znali su i razgovarali o tome na univerzitetima i u akademskim krugovima”, dodao je.

On smatra da su navodne pojave “vampira” privukle pažnju, jer su zabilježene na nepoznatom području do skoro pod turskom vlašću.

“Veliki sukob između Otomanskog carstva i Zapada važna je pozadina ovih slučajeva”, kaže Rutner.

Tomas Bon navodi da “poslije drugog neuspjelog otomanskog pohoda na Beč, ‘vampiri’ predstavljaju alternativu 'turskoj prijetnji' latinskom hrišćanstvu, sa istoka ili jugoistoka”.

Vjerovanje u duhove ili hodajuće mrtvace je “univerzalni fenomen”, a “senzacionalizam prosvijećene javnosti i trijumf novina i časopisa bili su odgovorni za relativno kasno, ali trajno interesovanje”, smatra on.

“Habsburgovci su morali da shvate i da je magija rasprostranjena i na drugim periferijama njihovog carstva. Ako pratite debate, stiče se utisak da su vampiri migrirali iz Srbije u Šleziju”, zaključuje Bon.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.