Foto: Tanjug/AP
Na prvi pogled, Zemlja djeluje gotovo sferično. Međutim, kada se posmatra način na koji je gravitacija raspoređena širom planete, njena površina dobija potpuno drugačiji izgled.
NASA je objavila upečatljivu vizuelizaciju geoida, matematičkog modela koji pokazuje kako bi izgledala globalna površina okeana kada bi na nju uticali samo gravitacija i Zemljina rotacija.
KADA BI OKEANI BILI POTPUNO MIRNI
Na toj vizuelizaciji Zemlja više ne izgleda kao pravilna lopta, već podsjeća na neravni „krompir“.
Ipak, takav izgled nije stvarno vidljiv golim okom. NASA je razlike u visini geoida namjerno uvećala čak 10.000 puta kako bi ih bilo moguće jasno prikazati, prenosi Euronews.
Razlog za ove nepravilnosti krije se u samoj građi Zemlje. Gravitacija nije jednaka na svim dijelovima planete, jer masa nije ravnomjerno raspoređena ni unutar Zemlje, niti na njenoj površini.
Kada bi okeani bili potpuno mirni – bez plime i oseke, talasa, vjetrova i morskih struja – njihovu površinu određivali bi gravitacija i rotacija Zemlje. Ona ne bi bila savršeno glatka, već bi imala brojna blaga uzvišenja i udubljenja.
Upravo takvu zamišljenu površinu predstavlja geoid. Riječ je o matematičkom modelu Zemljinog gravitacionog polja koji predstavlja teorijski nivo mora, zamišljen kao da se proteže preko čitave planete, čak i ispod kontinenata.
To, međutim, nije stvarni oblik Zemljine fizičke površine.
ZAŠTO ZEMLjA IZGLEDA KAO „KROMPIR“?
Planine, dubokomorske brazde i razlike u gustini materijala unutar planete mijenjaju lokalno gravitaciono polje.
Tamo gdje postoji veća količina mase, gravitacija je nešto jača i privlači vodu ka tom području, stvarajući uzvišenje na zamišljenoj površini geoida. Na drugim mjestima, gravitacioni uticaj je slabiji, pa se formiraju udubljenja.
Iako vizuelizacija NASA-e prikazuje Zemlju kao veoma neravnu, stvarne razlike su mnogo suptilnije. Razlika između najviše i najniže tačke geoida iznosi oko 191 metar.
OGROMNA KOLIČINA PODATAKA
Referentni nivo predstavlja gladak, blago spljošten matematički model Zemlje koji naučnici koriste kao osnovu za mjerenje ovih odstupanja.
Drugim riječima, kada se razlike uvećaju 10.000 puta, nastaje dramatična slika planete koja izgleda gotovo deformisano. U stvarnosti, ta odstupanja su relativno mala u poređenju sa veličinom Zemlje, ali su naučno izuzetno značajna.
Ova vizuelizacija nije zasnovana na pretpostavci, već na ogromnoj količini podataka. Naučnici su koristili više od milijardu posmatranja prikupljenih pomoću 19 satelita tokom 15 godina.
Među misijama koje su dale ključne podatke nalaze se Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE), koju su realizovali NASA i njemački Centar za vazduhoplovstvo i kosmonautiku, kao i misija Gravity Field and Steady-State Ocean Circulation Explorer (GOCE) Evropske svemirske agencije.
Podaci prikupljeni iz svemira omogućavaju naučnicima da veoma precizno proučavaju gravitaciono polje Zemlje i njegove promjene.
To je važno i zato što se raspored mase na planeti neprestano mijenja. Voda se pomjera kroz okeane i rijeke, led se nakuplja ili topi, a različiti procesi na površini i unutar Zemlje mijenjaju raspored mase.
Praćenjem tih promjena naučnici mogu bolje da razumiju kako se Zemljin gravitacioni sistem mijenja tokom vremena.
VAŽAN NAUČNI ALAT
Geoid zato nije samo zanimljiva vizuelizacija koja Zemlju pretvara u „krompir“. On predstavlja važan naučni alat koji se koristi u proučavanju naše planete, ali i u praktičnim oblastima poput izrade karata, geodetskih mjerenja i navigacije.
Iako Zemlja u stvarnosti nije ni približno tako „izobličena“ kao na prikazu, ova vizuelizacija otkriva nešto važno: gravitacija nije svuda ista, a raspored mase unutar planete ostavlja svojevrstan nevidljivi otisak na njenom obliku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.