U Exit kampu od holandske piramide do veselih Bugara

Novi Sad - Exit village, poznatiji u narodu kao Egzit kamp, svake godine okuplja veliki broj najrazličitijih ljubitelja muzike, koji za svoj osnovni cilj imaju dobru zabavu i svojski se trude da taj cilj ostvare, a njime uvesele i sve oko njih.

Ni ovogodišnji stanovnici kampa ne razlikuju se od prethodnih i gotovo je nevjerovatno koliko su ti mladi ljudi iz svih krajeva svijeta domišljati u namjeri da "ubiju dosadu".

O tome je danas posvjedočila i prava pravcata holandska piramida čiji su osnovni "konstruktivni elementi" pet mladića i jedna djevojka. Na samom ulazu u kamp, 3 Holanđana su kleknula jedan do drugog na zemlju, dvojica su im se popeli na leđa da bi šlag na toj torti bila djevojka koja se ispela na ovu dvojicu i predstavljala vrh piramide.

Oni su uz pjesmu ili pobjedničke krike skretali pažnju prisutnih na sebe i sve to je potrajalo dok se jedan od posjetilaca prilične kilaže nije ponudio da bude četvrti sprat piramide.

Član te "piramidske posade", koji se predstavio kao Sten iz Kroningera, kaže da je njih pet drugara došlo zajedno na Exit i da im je prvi put da su na tom muzičkom festivalu.

Imao je i zanimljivo objašenjenje zašto ih je petorica. Kazao je da se na Exitu prodaju pakovanja od po pet polalitarskih čaša piva, pa ih je taman toliko da niko ne ostane bez piva a i da ne bude koje pivo viška iz pakovanja.

On je rekao i da se zaista odlično provodi i da zna da će se svi oni i naredne godine vratiti u Novi Sad.

Iskoristio je priliku da ispriča i jedan vic koji je, kako je rekao, prikladan za temu Exita i Exit kampa, a koji glasi: "Bio sam se navukao na sapun i sad sam čist".

Kada se uđe u kamp nešto dublje, u potrazi za zanimljivim posjetiocima, većina upućuje na kombi sa zastavom Novog Zelanda. Međutim, tog kombija danas nije bilo u kampu jer su njegovi vlasnici - momak i djevojka - odlučili da, kako su rekli komšijama, jedan dan "odmore" u hotelu. Ono zbog čega su poznati u cijelom kampu je to što su iznajmili kombi i na njega upakovali daske za surfovanje, pa su se čudom čudili kako to u Novom Sadu ne mogu da surfuju.

U njihovom komšiluku su i dvije djevojke koje baš nisu bile raspoložene za razgovor ali su interesantne zbog toga što dolaze iz možda najegzotičnije lokacije sa kojih stižu posjetioci kampa - Bocvane.

Samo su kratko kazale da su preumorne od cjelovečernje jurnjave i provoda na tvrđavi i da bi "malo da odspavaju".

Exit kamp je kod novosadskog Spensa i nekako se može reći da je podijeljen u dva dijela - lijevo i desno od ulice kojom se dolazi do ulaza sa zadnje strane Spensa. Taj lijevi dio je mnogo manji i uglavnom je naseljen gostima iz regiona, među kojima prednjače "veseli Bugari".

Njima ne da je bilo malo dvije noći ludog provoda već su i treći dan zaokupljali pažnju prisutnih žurkom koju su organizovali u po bijela dana. Na pitanje odakle im snaga kažu - od vitamina koje unose u sebe, pokazujući na poveću posudu u kojoj je napravljen koktel "Bladi Meri". Tako su vitamini od celera dali dobre rezultate.

Jedan od Bugara, Deni, rekao je Tanjugu da je student završne arhitekture u Sofiji, da je prvi put na Exitu i da tek sada vidi da su bili u pravu svi oni drugari koji su ga odavno savjetovali da dođe u Novi Sad.

Bugari su se potrudili i da budu prepoznatljivi u kampu jer gotovo svaki njihov šator, a ima ih prilično, označen je bugarskom zastavom, mada su tim državnim obilježjima (zastavama) označeni i šatori posjetilaca sa drugih destinacija, ali ne u tolikom broju.

Nešto dalje, iz jednog ovećeg šatora dopirala je glasna, domaća muzika. Nepogrešiv putokaz da se u kampu nalaze i "domaće snage", a bilo je to društvo iz Pančeva, koje takođe ne štedi komplimente na račun provoda na Exitu - posebno na račun zabave u kampu.

Njih je petoro, a Miloš i Darko uglas kažu da kada bi zbrojili svih 70 i nešto sati koliko su u kampu, broj sati koje su proveli u snu označio bi se jednocifrenim brojem.

Kažu da ih najviše oduševljava to što su u kampu svi prirodni i što se prijateljstva sklapaju vrlo brzo.

Bilo je i onih koji su na pozive ispred zatvorenih šatora samo pomolili neočešljane glave i za sebe promrmljali da bi bilo u redu da odspavaju bar dva sata kako bi ponovo mogli biti u pogonu, Ima i onih koji se aktivno bore protiv dosade u kampu. To su članovi udruženja "Relay" - koji okupljaju volontere iz nekoliko zemalja, a uglavnom se radi o zemljama iz regiona, Češkoj i Slovačkoj.

Članovi tog udruženja, kako su Tanjugu rekli Kornel iz Sente i Adrijana iz Novog Sada, bave se radom sa omladinom, a u kampu pokušavaju da na kreativan način "ubiju" dosadu posjetilaca.

Tako su organizovali i "ragbizbol" - igru koja je slična ragbiju ali koja se igra sa frizbijem. Kažu da je vrlo popularna među egzitašima.

Ono po čemu članove tog udruženja znaju svi u kampu je nesvakidašnja "trgovina" koju su organizovali. Oni, naime, svim egzitašima u zamjenu za jednu cigaretu nude ili voće ili masažu ili učenje sviranja na gitari. Tako su danas na meniju bile lubenice i svaki egzitaš koji je želio lubenicu mogao je da je dobije po cijeni jedne cigarete.

"Ideja je sasvim jednostavna. Želimo da ljudi u kampu nešto loše zamijene nečim dobrim. Cigareta je nešto što je sigurno loše a lubenica, naravno, dobro", rekao je Kornel dok je Adrijana kazala da se na samoj tvrđavi cigaretama plaća masaža koja je organizovana na jednom prostoru Petrovaradinske tvrđave.

Bez obzira što su rijetki u kampu noć proveli spavajući, jer je kiša padala do ranih jutarnjih sati, a mnogi od njih su se tek oko ponoći zaputili na tvrđavu, zabava i aktivnosti u kampu su krenule od ranog jutra. Odavno je već poznato da ništa ne može uništiti energiju egzitaša i da je zabava njihov osnovni moto, a nepisano pravilo - ono što se desi u kampu ostaje u kampu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.