Trnovit put boga gitare: Džimi Hendriks izbačen iz vojske ali i iz benda VIDEO

G.S.
Trnovit put boga gitare: Džimi Hendriks izbačen iz vojske ali i iz benda VIDEO

Kada je Džimi Hendriks kao mlad bio u redovima američke vojske, narednik Luis Hoekstra preporučio je da bude otpušten slijedećim pismom: “Pvt Hendriks svira na muzičkim instrumentima tokom i van radnog vremena, ili barem tako kaže. Ovo je jedna od njegovih najvećih grešaka, jer njegov um očigledno ne može da funkcioniše dok obavlja dužnosti i razmišlja o svojoj gitari”.

Ovaj fascinantni uvid sigurno je predvidio neizbježni sjaj iza horizonta. Iako se možda čini da reći nekome da je predodređen da postane neprikosnoveni gospodar električne gitare previše bombastično, postoji više od nekoliko potkrijepljenih izvještaja koji sugerišu da je redov Hendriks bio rođen za gitaru, aukustičnu ili električnu, svejedno.

Danas se fokusiramo na njegovu prvu svirku, 20. februara 1959. godine, kada je vunderkind imao samo 17 godina i već je nekako uspio da se šepuri takvom virtuoznošću da je sredinom nastupa dobio konzervu u glavu.

U podrumu sinagoge, tačnije u hramu “De Hirsch” u Sijetlu, Hendriks je izašao na scenu sa neimenovanim bendom i započeo onako kako je namjeravao da nastavi dalje. Bravurozno i sa vještinom bez premca po kojoj će kasnije postati poznat. Prirodno, za mladi bend koji se trudi svim silama da ne zabrlja, ovo se pokazalo prilično zastrašujuće.

“Otpušten sam između setova, rekao je Hendriks jednom Lili Bret. Pokušavao sam da sviram iz duše, a ostali članovi benda su mislili da se razmećem”.

Pol Makartni je jednom je rekao:”Bio je vrlo skroman u vezi sa svojom muzikom, ali kad bi uzeo tu gitaru u ruke, postajao je čudovište”.

Čini se da je isto važilo u njegovim mlađim godinama, kao što se njegov stari prijatelj iz detinjstva Semi Drejn prisjetio u razgovoru za “Classic Rock”, “Buč mu je neko vrijeme bio nadimak, jer je bio tako stidljiv. Ali nije bio stidljiv u učenju kako da oduva sa bine sve druge momke”.

Ova strast i prirodna harizma i dalje su cvjetale samo pod suncem reflektora. Čak i prije tog prvog nastupa, njegova tadašnja djevojka Karmen Gudi prisjetila se kako je šarmantno pitao: “Da li stvarno misliš da ću imati fanove?”, dok je istovremeno izgledao kao da će povratiti.

“Tokom svog seta, Džimi je učinio svoje”, nastavila je ona. “Svirao je divlje. A kada su predstavili članove benda i kada je bio u centru pažnje, postao je još više divlji”.

Pop muzika koju je njegov bend tada želio da svira nije trpjela njegove blistave solaže u eri u kojoj je pjesma morala da bude tri minuta ili kraća da bi postojala nada da će je pustiti na radiju, pa se bend tome usprotivio. “To nije moj stil”, protestovao je Hendriks i i to je bilo sasvim tačno.

Možda je dobio otkaz, ali od tog trenutka je otkrio svoju prirodnu nišu i budućnost je bila zacrtana. Kako je sam rekao “Nikad ne znate kakvih će oblika biti oblaci prije nego što ih vidite”.

Niša koju je tog dana stvorio bila je ona koja će uskoro promjeniti zvuk svijeta i uticati na svakoga ko je poslije uzeo električnu gitaru. Kao što i priliči, ovo rođenje poluboga bilo je u religioznom hramu, kao što je pank pjesnik Džon Kuper Klark duhovito primjetio: “Svi najbolji muzičari počeli su u crkvi; Isus je izmislio rock‘n’roll”, piše headliner.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana