Šulić: "2Cellos ne prestaje sa radom, naš duo nastavlja dalje"
Luka Šulić jedan je od umjetnika koji uživa najviše poštovanje na međunarodnoj muzičkoj sceni zbog svoje virtuoznosti i strasti koju prenosi na svakom svom nastupu. Nakon sedam godina svjetskih turneja, Luka Šulić se vraća klasičnim korijenima i to sa svojim prvim samostalnim albumom.
Prvi je izvođač u istoriji koji svira Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” za solo violončelo. Kompozicije je kako kaže pripremao dvije godine, te rekao da je zavolio Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" od kada je bio dijete. Oduvijek je želio da svira ovo djelo na violončelu, kao i nove izazove. Za B92 kaže da mu je porodica prioritet i da bez njihove podrške ne bi ni mogao da radi što voli i na tome je zahvalan svake sekunde i svakog dana.
Kompozicije Vivaldija ste slušali odmalena, kako ste sami rekli na kaseti. Je l' bilo straha kako će na kraju ispasti? Ipak ste prvi muzičar koje je izveo cjelokupna “Četiri godišnja doba“ za solo čelo i orkestar ?
Nije bilo straha, ali je veliki izazov. Najveći izazov je bio kako najbrilijantnije odsvirati na čelu. Da dam primjer šta to znači da bi me svi razumjeli, to vam je kao da igrate fudbal u pancericama za skijanje, tako nekako sam se osjećao dok sam svirao Vivaldija. Ali, sve se može ako se hoće i prezadovoljan sam rezultatom.
Poznati ste po izvjesnim izmjenama na koncertima, odakle dolazi u tim trenucima ta kreativnost?
Na svakom koncertu mijenjam nešto jer je svaki novo iskustvo. Svaki put napravim nešto spontano, mi smo reproduktivni umjetnici, ali to ne znači da ne stvaramo nešto novo. Bitno je zadržati tu dozu spontanosti na svakom koncertu, taj trenutak koji dođe, ne znam, iz svemira. Ništa ne može da zamijeni to iskustvo sa koncerta i to je najljepše u ovom poslu.
Koja je Vaša definicija muzike?
Sviđa mi se ona definicija, opšte poznata, "Gdje riječi izdaju, počinje muzika". Znači, muzika je univerzalna i ne poznaje granice, jezike, nikakve nacionalnosti i ruši sve granice. Muzika je najčistiji oblik umjetnosti, barem za mene.
Da li je Stjepan čuo kompozicije?
Sigurno. Još uvijek postoji takmičarski duh između nas, onaj pozitivni. Pratimo jedan drugog, ali ne komenatrišemo. Svako radi svoj posao. Zato je 2Čelous poseban, zbog naših energija i to kad se spoji, tada nije jedan plus jedan dva, već tri.
Postali ste po drugi put otac dok ste u Rimu snimali kompozicije za album "Četiri godišnja doba". Iako ste isplanirali da se vratite i budete uz suprugu, porođaj se dogodio 13 dana od očekivanog. Koliko je teško izbalansirati svjetsku karijeru sa ulogom muža i oca?
Nije lagano baviti se na tom nivou muzikom i imati dvoje male djece i to tako ne bi ni moglo bez podrške moje supruge, moje porodice. Njima sam zahvalan do neba i bez njih ne bih mogao sve ovo da radim i svakog dana sam im zahvalan. Zato kad sam kod kuće pokušavam da nadoknadim svoje odsustvo. Veliki je to kontarst, biti na turnejama, biti sam, svirati pred hiljadama ljudi, a onda dođeš kući gdje je potpuno drugačiji ritam. Na turnejama je izuzetno prisutan adrenalin, na koji može čovjek da postane zavistan. Mnogo ljudi se teško nosi sa tim, meni to ide dobro, naravno zbog podrške porodice, ali i zbog discipline. Treba imati disciplinu, dobru volju i treba biti čovjek za to. Ljudi su sve više sebični. Važniji im je lajfstajl, komotnost nego bilo koje odricanje za porodične vrijednosti. U tom smjeru ide generacija. Ja sam ipak porodični čovjek i meni prioritet porodica i to mi je prirodno.
Ovo znači da 2Čelous prestaje sa radom?
Ne, nastavljamo dalje 2021. godine na desetogodišnjicu postojanja 2Čelous. Na naš duo gledam kao na šleper koji zahtjeva mnogo ljudi i nas dvojicu na čelu. A sve ovo što trenutno radimo je, da napravim paralelu, kao sportski auto. Za naš gušt da se provozamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
