Guča: Padne bakšiš i od 500 evra

Od kad u sedam ujutru trubačka budilica prođe ulicama Guče, pa do sedam narednog jutra ne prestaju igra i pjesma u ovoj srpskoj varošici koju je truba svijetom proslavila. Ko je došao da se naspava, promašio je destinaciju, ali za provod nema boljeg mjesta.

Ljubitelji dobrog provoda preko dana obilaze ulične tezge, a čim se smrači, odlaze pod šatore odakle ih dozivaju trubači

Igra se pod šatorima, na ulicama, u kampovima... Igra se ispred Doma kulture na čijoj se pozornici smjenjuju trubački orkestri i kulturno-umjetnička društva.

- Izvolite, kajsijevača samo 130 dinara - djevojke u mini-haljinicama nude s nogu rakiju iz epruveta.

- Jao, bre, pa ovo izgleda kao neki lek - mršti se debeljuškasti brka iz Kraljeva, ali ipak naginje.

- Lek, lek, nego šta, pravi lek za dušu - bodri ga prodavačica.

Uzima i drugu epruvetu i nju ispija na eks. Više se ne mršti. Trubači su ga već opkolili. „Teciii, teciii, Ibar vodooo..." Nakon treće doze lijeka za dušu, diže ruke uvis i pjeva sa njima.

Pred šatorom restorana „Kamiondžija" okupilo se puno svijeta. Unutra dugokosa plavuša zanosnih oblina igra na stolu. Brushalter i minimalna suknjica na rese (kupaći kostim više pokriva!) puni su novčanica od po 1.000 dinara.
 

Spomenik trubaču u centru Guče i ove godine je tokom trajanja Sabora non-stop u društvu veselih posjetilaca

- Kako posao? - pitamo je.

- Odlično! Super se zaradi, a i lepo se provedem. Volim trubače i svake godine igram u Guči. Bakšiš je odličan, desi se da dobijem i po 500 evra za veče - razdragano priča Snežana iz Požarevca.

Pokazuje nam na mladića koji sa drugom sjedi za stolom i pije pivo.

- Je l’ vidiš ovog? Ovog levo. Zaljubio se u mene. Zaprosio me pre sat vremena. To mi se redovno dešava, svake godine na Saboru imam bar po tri prosca - hvali se Snežana.

- Ima li nepristojnih ponuda? - pitamo.

- Mislite da li me zovu u krevet? Da, stalno, ali ja se time ne bavim, samo igram - objašnjava i užurbano prilazi novom društvu koje je tek sjelo za sto pod šatorom.
Po narudžbini se vidi da su stalni gosti.

- Četiri velika piva, kilo i po prasetine i Sneža! - naručuju konobaru.

Brojni mladi trubački orkestri traže svoje mjesto pod suncem u Guči, dok oko njih često jurcaju i djeca koja ponekad igraju, a ponekad i prose

Snežana stiže prva. Počinje da mješa nad njihovim glavama, a oni je gledaju kao omađijani. Već poslije nekoliko minuta, nove crvene novčanice krase njen kostim.
 

Niže, u rijeci kupaju se kamperi. Po mraku. Četvoročlano društvo iz Francuske već petu godinu zaredom godišnji odmor provodi u Guči. Povadili su sapune i šampone, pjeni se na sve strane, a oni se brčkaju i pjevaju na simpatičnom srpskom: „Mesečina, mesečina, joj, joj, joj, joj..."

Bitna stavka posetilaca u Guči jeste smeštaj, koji nimalo nije jeftin, pa je nekima najjeftinije da se raskomote na parkingu

- Zavoleli smo srpsku muziku preko filmova Emira Kusturice. Guču ne propuštamo. Ovo je najbolji festival na svetu - priča Karl dok sapunja kosu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.