Džoan Baez: Jedno NE za Dilana, drugo NE za Obamu

O svojim pjesmama i slikama, Pitu Sigeru i Bobu Dilanu, o Martinu Luteru Kingu i Baraku Obami, o protestu "Okupirajmo Vol Strit" i srpskom 5. oktobru, za B92 govori američka folk legenda Džoan Baez.

Sredinom novembra Džoan Baez primiće nagradu Američkog udruženja kompozitora, tekstopisaca i izdavača (ASCAP Centennial Award) za izvanredan doprinos, prije svega američkoj folk muzici. Ali, iskreno priznaje, ne raduje se toliko ni nagradi, ni ceremoniji dodjele.

„To nije baš moja omiljena stvar. Ali razumijem da je u pitanju velika čast, zato ću se pojaviti i prihvatiti nagradu", kaže Baez u razgovoru za B92, ubrzo dodajući: „Ne mjerim svoj život prema nagradama."

A i zašto bi merila život prema nagradama, kad može da ga mjeri i računa na toliko različitih načina. Recimo, godine za sobom, a sada ih je 73, može da pamti po protestima koje je podržavala ili inspirisala. Od stajanja uz Martina Lutera Kinga tokom Marša na Vašington, preko one majske večeri kada je dozvolila Vaclavu Havelu da joj nosi gitaru ne znajući da će ga inspirisati i voditi tokom Plišane revolucije sve do pjevanja na njujorškom trgu prije koju godinu, kada je pružala podršku pokretu „Okupirajmo Vol Strit", ponovo se djetinje nadajući da stvari mogu da se promjene.

Čak može, ako je baš dokona, da pamti i dekade svog života po ljubavnicima i velikim ljubavima koje je imala. Nije nimalo slučajno jedna novinarka u razgovoru sa njom primjetila da je Baez vjerovatno jedina žena na svijetu koja je vidjela Boba Dilana i Stiva Džobsa bez odjeće, na šta joj je ova u svom stilu odgvoril: „Ali ne u isto vrijeme."

A možda joj je najlakše da vrijeme za sobom računa po albumima koje je objavila i turnejama koje su za njima slijedile. Bilo da su u pitanju pjesme koje je sama pisala, ili koje su za nju pisali najveći autori popularne muzike druge polovine XX vijeka, sasvim je izvjesno da će tog 17. novembra na dodjeli ASCAP nagrada Džoan Baez stajati ravnopravno uz ostale dobitnike: Bilija Džoela, Stivija Vondera, Garta Bruksa i Stivena Sondhajma. Ipak, ona bi radije ostala kod kuće. I slikala.

„Počela sam nedavno da slikam. To je nešto novo i nešto oko čega gajim veliku strast. Toliku da se sada slikanje takmiči sa jpevanjem", oduševljeno priča o svojim portretima. Ipak, dodjela nagrada nije jedini događaj koji bi preskočila i ostala kod kuće da slika. Nešto kasnije tokom razgovora otkriva nam da je ne tako davno i Bobu Dilanu rekla „ne". Dilanu, čije je pjesme prva predstavila svijetu i dala mu vjetar u leđa da postane ono što danas Bob Dilan jeste. Dilanu, poslije čijeg je jednog telefonskog poziva u naletu emocija napisala svoju najpoznatiju autorsku pjesmu „Dimonds and Rust ". I "Bob" - zvučala je neobično prijateljski dok ga tako oslovljava u razgovoru, uskoro kreće na jesenju turneju.

„Ne bi me on zvao da nastupamo, zato hajde da ne brinemo o tome", jednostavno odgovara na „šta bi bilo kad bi bilo pitanje" o mogućim zajedičkim nastupima. „Zapravo, zvao me je jednom. Tačnije, njegov menadžment je želio da učestvujem na nekom rođendanskom slavlju ili nekoj proslavi za Boba, sa brojnim drugim muzičarima. Ali Bob nije lak za saradnju pa sam im rekla da bih radije ostala kući i slikala. Nedavno su me pitali u jednom intervjuu, i time može da se objasni cijela priča o Bobu, da li sam još uvijek u kontaktu sa njim. Rekla sam da niko nikada nije bio u kontaktu sa njim. To je, eto, jedno moje spontano zapažanje."

Kada joj raspored koncerata nije toliko gust, sve slike sa sobom nosi, voli da ih kači po hotelskim sobama i bekstejdžu, da se osjeća kao kod kuće. Ukoliko ima dovoljno slobodnog vremena nerijetko i slika dok je na turneji. Međutim, to neće biti slučaj i sa ovom jesenjom turnejom koja Džoan Baez ponovo dovodi u naše krajeve. Razlog je jednostavan – nema dovoljno vremena za slikanje, a i kako bi kada samo u pariskoj Olimpiji planira da održi šest koncerata.

Dolazak na Balkan, koji je već imao priliku da je sluša, za nju ima posebno značenje. Prvi put u Beogradu ona je nastupila pred sam kraj osamdesetih, tačnije prve septembarske večeri 1989. godine. Četiri godine kasnije bila je jedna od prvih muzičarki sa zapada koja je održala koncert u Sarajevu. Hrvatska je imala priliku da je sluša u nekoliko navrata u skorije vreme. Baez će 18. oktobra ove godine nastupiti u Domu sindikata, prije toga će je vidjeti publika u Ljubljani, a poslije beogradskog koncerta seli se u Zagreb.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.