Čudni životni putevi Žerara Depardjea

Uvijek je uspijevao da u svim ulogama osvoji publiku neobičnim šarmom – kao pogrbljeni seljak Žan De Floret, strastveni Sirano de Beržerak i sebični snob koji osvaja srce Endi Mekdauel u romantičnoj komediji "Zelena karta".

Odavno je poznat po tome da može u jednom obroku da pojede nekoliko pečenih pilića, a nedavno je priznao da popije i po 14 flaša vina dnevno. Najvećim dijelom zbog suvišnih kilograma, imao je brojne zdravstvene probleme i čak pet operacija ugradnje bajpasa.

Ipak, Žerar Depardje zaslužio je reputaciju čovjeka koji život živi punim plućima i sam krči svoj put, bez mnogo brige o tome šta će "drugi" reći.

Da njegov odnos prema životu nije ni malo "holivudski" govori činjenica da je više puta uhvaćen u vožnji u pijanom stanju, da se tukao sa paparacima, urinirao u avionu (van toaleta) i čak uzeo rusko državljanstvo u znak protesta protiv visokih poreza u Francuskoj.

Međutim, o njegovoj prošlosti malo toga se znalo, do objavljivanja autobiografije pod nazivom "It Happened That ".

Depardje u šokantnoj ispovijesti priznaje da se kao dijete prostituisao, krao i čak pljačkao grobove.

Njegovi roditelji imali su šestoro djece koju su odgajali u sumornom mjestu Šatoru. Otac mu je bio nepismeni metalostrugar koji je patio od alkoholizma, a majka je, kako kaže Depardje, razmišljala o tome da izazove pobačaj uz pomoć igala za pletenje, dok ga je nosila u stomaku.

Njegova porodica bila je toliko disfunkcionalna, da je deda s majčine strane, ušao u dugu vezu sa babom sa očeve strane.

Kako piše Depardje, bili su toliko siromašni da su jeli ježeve.

Brzo je odrastao. Kad je imao sedam godina, morao je da pomogne majci prilikom porođaja, jer nisu mogli sebi da priušte babicu. Već u desetoj lutao je ulicama, znajući da će se možda dopasti nekim gej muškarcima.

"Znao sam, pošto sam bio mlad, da ću se svidjeti homoseksualcima", piše Depardje, iako ne ulazi u detalje o takvim susretima.

Novac je zarađivao i preprodajom cigareta koje je po jeftinijim cijenama kupovao od američkih vojnika iz obližnje baze.

Školske raspuste provodio je u javnim toaletima na pariskom aerodromu gdje je njegova baka radila kao čistačica.

Školu je napustio u 13. nakon što je optužen za krađu i od tad je često posjećivao barove ne libeći se da se upusti u tuče i sa mnogo jačima od sebe.

Povremeno je pomagao lopovima da iskopaju svježe sahranjene ljude i pokupe njihov nakit i cipele. Već u 16. godini robijao je tri nedjelje jer je ukrao automobil.

Preselio se u Pariz gde je takođe živio od krađe i prostitucije.

Kaže da je čak pljačkao i studente koji su se borili sa policijom tokom protesta 1968. – dok su spavali na ulicama noću, Depardje im je vadio novčanike iz džepova i skidao satove.

"Seljak sa bokserskim nosem", kako sebe opisuje poznati glumac, spasen je beskućništva zahvaljujući jednom lovcu na talente koji mu je platio školu glume.

To je za njega bio preloman momenat.

Pošao je stazama slave nakon što je igrao lopova u seksualno eksplicitnom francuskom filmu "Les Vealseuses" 1974.

U karijeri je snimio više od 170 filmova i postao multimilioner. Nominovan je za Oskara za ulogu Sirana De Beržeraka i osvojio Zlatni globus za "Zelenu kartu".

Dječak koji je jeo ježeve večerao je sa princezom Dajanom, upoznao papu i postao prijatelj Fidela Kastra.

Međutim, kako piše u knjizi, u privatnom životu i dalje je bio nesrećan. Imao je četvoro djece sa više različitih partnerki. Jedan od njegovih sinova, Gijom, glumac koji obećava, umro je u 37. godini. I sam je imao burnu mladost i patio od različitih bolesti zavisnosti.

Otac i sin su se otuđili, nakon što je Gijom optužio Depardjea da je "alkoholičar opsjednut novcem". Umro je od upale pluća, nedugo pošto mu je noga amputirana nakon saobraćajne nesreće.

Depardjea kao da i dalje grize savijest zbog takvog odnosa sa sinom i piše da "nikad neće naći riječi" da odgovori na njegove "potrebe i patnju". Priznaje da je bio nezreo otac. "Od 12. godine života, nisam se promenio ni za jotu", kaže on.

Nažalost, ni ostala djeca nisu imala mnogo bolje mišljenje o slavnom ocu, a Depardje kaže da ih je čak sramota da nose njegovo prezime.

"Rekao sam im: ‘Šta hoćete? Promjenite prezime, zaboga, ako vam toliko smeta’", piše on.

Njegova ćerka Džuli nije željela ni da liči na oca. Prošle godine je 40-godišnja glumica priznala da se pet puta podvrgla plastičnim operacijama, kako ne bi ličila na "oca bitangu".

Depardjeova prava ljubav, kako kaže, nalazila se u flaši.

On tvrdi, međutim, da nije riječ o tome da je alkoholičar, "jer se alkoholičari ne napijaju". On to svakako čini.

Prošle godine je glumcu, koji je preživio 18 saobraćajnih nesreća, izrečena zabrana vožnje u trajanju od šest mjeseci, nakon što je pijan pao sa skutera.

Kaže da je jednom bio toliko obeznanjen, da je popio flašu losiona za kosu, pomislivši da je riječ o nekom žestokom piću.

U svojim sjećanjima, nalazi nevjerovatna opravdanja za to što toliko pije – mora da smiri fobiju od zvukova koje proizvodi njegovo tijelo.

"Opsjednut sam bukom u mom tijelu, otkucajima srca, krčanjem crijeva, pucketanjem zglobova", piše on.

"To me zaokuplja do te mjere, da ako sam sam u hotelu, moram da pijem, kako ne bih izludio od te buke. Ne mogu da zaspim, ako nisam mrtav pijan".

Da li je ovaj šokantni niz ispovijesti vapaj napaćene duše željne da se oslobodi teške prošlosti? Ili je to samo pokušaj da se svijetu predstavi u drugačijem svijetlu?

Njegova ćerka Džuli smatra da ljudi treba da s dozom skepse gledaju na njenog oca, jer "on kaže jedno, a radi drugo".

Primer je i njegovo glasno objavljivanje odlaska iz Francuske koje je uzdrmalo patriotska osjećanja velikog broja njegovih nekadašnjih sunarodnika.

Prije dvije godine preselio se u Belgiju, nakon što je Fransoa Oland najavio plan uvođenja poreza na bogatstvo u iznosu od 75 procenata. Posuo je so na ranu time što je prihvatio rusko državljanstvo.

Fotografisan je u toplom zagrljaju ruskog predsjednika Vladimira Putina, a kasnije se sprijateljio i sa Ramzanom Kadirovom, kontroverznim čečenskim liderom.

Međutim, već naredne godine rekao je novinarima da nikad nije napustio Francusku i da je "cijela priča nesporazum".

U memoarima piše o svom prijateljstvu s Putinom.

"Obojica smo mogli da postanemo bitange", piše bez imalo ironije. "Kada je imao 15 godina, kao ni na mene, niko se ne bi kladio na njega ni u jedan peni".

Bez obzira na pompu, nije se odrekao svog 50 miliona evra vrednog imanja u Parizu, niti dva restorana, vinskog bara, nekoliko vinograda i kuća. Čak je investirao i u kubanska naftna polja i neke poslove u Rumuniji.

Kaže da pokušava da se promjeni i smanji alkohol, ponekad "čak" pijući vodu umjesto vina tokom obroka. Takođe, pliva sat vremena dnevno i puši cigarete do pola.

Ipak, njegova ćerka Džuli nedavno je predvidjela da će njen otac za pet godina biti mrtav, ako nastavi tim putem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.