Zakon o izdavačkoj djelatnosti RS - dopuniti ili ukinu

Zakon ne treba mijenjati, već ukinuti, rekao Ranko Risojević... Nije problematičan zakon, veći je problem njegovo sprovođenje, istakao Nenad Novaković... U pripremi izmjene i dopune zakona, poručio Vječeslav Miljić

IZDAVAČ u Republici Srpskoj danas može da postane svako. Lakše je otvoriti izdavačku kuću nego piljaru. Zato i imamo loših knjiga kao salate. Neupućeni bi na to rekli "nema reda, ni zakona". Međutim, u Republici Srpskoj postoji Zakon o izdavačkoj djelatnosti, koji je usvojen 2004. godine. Kada se uzme u obzir da je i dalje neriješen status pisca - slobodnog umjetnika, da biblioteke ne dobijaju obavezne primjerke, da su domaći izdavači nezadovoljni što nije zaživio otkup domaćih izdanja od značaja za Republiku, pitanje koje se nameće jeste: "Na čiju su vodenicu navlačili vodu oni koji su sačinili zakon takav kakav jeste i šta dalje s njim?" - Zakon ne valja i zato ga ne treba mijenjati, već ukinuti. Tu oblast uređuju privredni zakoni. Na Zapadu nema takvih zakona. Treba donijeti poseban zakon o obaveznom primjerku za republičku biblioteku i za matične biblioteke - rekao je direktor Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske Ranko Risojević. Zakon o izdavačkoj djelatnosti u Republici Srpskoj, po mišljenju urednika "Besjede" Nenada Novakovića, može da izdrži provjeru vremena. Međutim, zakon nije problematičan sam po sebi, kako je rekao, veći je problem njegovo sprovođenje. - Danas se izdavaštvom bavi svako. Važeći Zakon o izdavačkoj djelatnosti Republike Srpske je nametnuo nekoliko stvari, koje ne možemo sprovesti u praksi. Prvo, obavezan primjerak bibliotekama trebalo bi da daju štamparije. Biblioteke se obraćaju nama izdavačima. Drugo, kako i na koji način regulisati ko je izdavač postojećeg registra, koji je propisao zakon. Ko vrši kontrolu rada izdavačkih kuća? - zapitao je Novaković. Direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Istočnog Sarajeva Ranko Batinić istakao je da je neophodno izmijeniti i dopuniti postojeći Zakon o izdavačkoj djelatnosti, ili donijeti novi zakon, kojim bi se određena pitanja preciznije definisala. - Neke stvari u zakonu su vrlo uopšteno i neprecizno definisane. Treba izmijeniti one odredbe kojima se propisuju uslovi koje moraju da ispunjavaju izdavačka preduzeća. Mora se tačno znati ko sve može da se bavi izdavačkom djelatnošću i posebno obratiti pažnju na obavezan sadržaj impresuma, akreditacije. Pokazalo se da odredbe iz sadašnjeg zakona nisu u praksi primijenjene - objasnio je Batinić. Književnik Milenko Stojičić primijetio je da su sastavljači zakona potpuno zaboravili na pisce. Ni u jednom članu ih nisu spomenuli. A prijedlozi i rješenja Zakona o izdavačkoj djelatnosti razvlače se, rekao je, k'o harmonika. - Kako su pisci i knjige likovi mnogih mojih knjiga, razmišljam da i Zakon o izdavačkoj djelatnosti "ušetkam" u neku buduću knjigu! Toliko je ta tema mistična, izazovna i "romaneskna"! Pa čovjek pomisli da je u pitanju zakon u nastavcima, ili zakon za svakog pisca pojedinačno! Zakon za svaku knjigu, u "najboljem slučaju"! Onda pisca obuzme morbidna misao - kako da pišem knjigu kad nemam zakona o izdavačkoj djelatnosti - podvukao je Stojičić. On je podsjetio da je još Zola udario "zakonske osnove" o izdavačkoj djelatnosti, o fenomenu recenzije, autorstva i autorskih prava! - Ali ko "šljivi" Zolu! Šta zna Zola, šta zna Zoolaaa... (mogla bi i pjesma da se snimi - naglasio je Milenko Stojičić. Viši stručni saradnik za izdavačku djelatnost u Ministarstvu prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske Vječeslav Miljić naveo je da je zakonom koji je usvojen 2004. godine Ministarstvo pokušalo da uvede više reda u izdavaštvo, ali da isti zakon danas kude neki koji su ga i predlagali. On je dodao da su prije usvajanja zakona bili javna rasprava i okrugli sto, gdje su svi koji se bave knjigom imali priliku da iznesu svoje prijedloge. - Poslije mnogo napora, zahvaljujući upravo Zakonu o izdavačkoj djelatnosti, uspjeli smo da upišemo više od 200 izdavača, sa podacima koje smo tražili, u registar Ministarstva prosvjete i kulture i dobijemo jasnu sliku koliko ima izdavača, što je značajno za politiku finansiranja izdavačke djelatnosti. Svjesni smo da zakon ima i nedostataka i zato pripremamo izmjene i dopune tog zakona - rekao je Miljić. Prije donošenja izmjena i dopuna zakona, ideje i sugestije Ministarstvu prosvjete i kulture, kako je rekao Miljić, moći će da upute udruženja izdavača, udruženja književnika, kao i svi oni kojih se ovaj zakon tiče. Novaković smatra da je dobro što je zakonom propisana potrebna kvalifikacija, odnosno stručna sprema urednika, recenzenata. - Mi imamo izdavačke kuće koje nemaju nijednog čovjeka kvalifikovanog, niti verifikovanog. On, dakle, ne ispunjava formalne uslove za to što radi, a bavi se jednim ozbiljnim poslom. Šta znači recenzent za poeziju, ili recenzent za stručnu knjigu? Manjkavost ovog zakona je što je omogućio Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva da ima monopol u izdavaštvu. Njemu su data najveća ovlašćenja, a izdvojen je i zaštićen kao bijeli medvjed. Po čemu? Nigdje u okruženju ne postoji takav primjer - rekao je Novaković. Ranko Batinić je istakao da treba detaljno analizirati zakon i neke dijelove koji su zastarjeli potpuno promijeniti. - U zakonu su propisani minimalni uslovi i kad je riječ o prostoru, materijalnim uslovima izdavača. Pogledajmo koliko izdavača, čak i onih koji su registrovani u registru Ministarstva prosvjete i kulture, ispunjava te uslove. Veoma malo. S druge strane, postoji član u zakonu kojim se određuje šta treba da sadrži svaka publikacija. U nekom članu prije toga je definisan pojam publikacije. Iz toga proizlazi da mi na svakoj razglednici moramo imati dvije recenzije, što je smiješno. Takve stvari treba mijenjati da bi zakon mogao da se primijeni u praksi - objasnio je Batinić. S nekoliko dopuna, istakao je Novaković, postojeći zakon se može učiniti mnogo boljim nego što jeste. - Potrebno je regulisanje statusa i drugačijeg položaja Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, pooštravanje kriterijuma za bavljenje izdavačkom djelatnošću. Da se tačno zna pod kojim uslovima i na koji način može neko da bude izdavač, a ne samo tašna i mašna - rekao je Novaković. Recenzije bi, po njegovom mišljenju, trebalo svesti na nivo stručne i naučne knjige, odnosno da beletristika i ova druga literatura nemaju obavezu recenzenata, i da se zaštiti domaće izdavaštvo. - Posebnim zakonom trebalo bi regulisati obavezu otkupa knjiga domaćih izdavača od strane resornog ministarstva, kao i obavezni primjerak, koji broj, ko ga daje i na koji način. I da taj zakon bude u sprezi sa Zakonom za zaštitu intelektualne svojine i intelektualnog vlasništva. Zakon o izdavačkoj djelatnosti je u suprotnosti sa ovim zakonom, a to su dva zakona koji bi trebalo da se poklapaju i da budu bliski jedan drugom - naglasio je Nenad Novaković. Govoreći o problemima u izdavačkoj djelatnosti, Batinić je zapazio da treba promijeniti neke stvari u cilju afirmacije Udruženja izdavača. Zakonom o izdavačkoj djelatnosti, kako je rekao, nije obezbijeđena prava uloga i mjesto ovog udruženja, a pogotovo u praksi njegova uloga je totalno devalvirana. To je, po njegovom mišljenju, još jedan od opravdanih razloga za izmjene postojećeg ili donošenje novog zakona. Književnik Ranko Risojević smatra da treba finansijski pomagati sve knjige koje su od interesa za Republiku, odnosno za nauku i književnost. - S obzirom na sve što se pokazalo do sada u izdavaštvu, imaće se u zakonu štošta mijenjati - upozorio je Vječeslav Miljić. - U članu 3. zapisano je da se "izdavaštvom mogu baviti pravna i fizička lica koja ispunjavaju uslove propisane zakonom i koja se upišu u registar za obavljanje izdavačke djelatnosti, čiji je sadržaj propisalo nadležno ministarstvo, kao i registar suda". Ovdje je zakon u koliziji. Znači, ide se prvo kod nas na upis u registar, pa onda upis u registar suda, iako mi ne možemo upisati u naš registar bez sudskog rješenja. To je bio jedan od nedostataka, koji smo premostili tako što smo u dogovoru sa sudom davali saglasnost za bavljenje izdavačkom djelatnošću, s tim da nama izdavač, kad se upiše u sudu u registar, donosi rješenje i ostalu dokumentaciju i mi ga upisujemo u registar izdavača - objasnio je Vječeslav Miljić. Članom 3, kako je dodao, trebalo bi se regulisati da izdavači prvo traže saglasnost od Ministarstva za bavljenje izdavačkom djelatnošću, a onda predstoji registrovanje u sudu. Potrebno je otkloniti još mnoge nejasnoće i manjkavosti zakona. Preciznije definisati pojam publikacije. Pronaći prečicu za objavljivanje knjiga od nacionalnog značaja i naći način da one stignu u biblioteke. Ne treba zaboraviti pisce i njihova prava, jer u ovoj priči pisac ne može da ostane izolovano ostrvo. Ako bismo sve to uspjeli da promijenimo, imali bismo zakon koji može da nadživi vrijeme u kome jeste. Tek onda bismo mogli reći da imamo zakon koji ide naruku svima koji se ozbiljno bave knjigom. Neda SIMIĆ-ŽERAJIĆ OCJENE - Zakon o izdavačkoj djelatnosti je afirmisan kao najbolji zakon iz bilo koje oblasti koji je napisan u Republici Srpskoj. To je mišljenje njegovih autora. Moje mišljenje je da je bolji bio onaj zakon iz 1994. godine. Zakon o izdavačkoj djelatnosti koji je donesen 2004. ima određenih kontradiktornosti, nepreciznosti. Ne mogu da ne podsjetim na tvrdnje tadašnjih predlagača, a to su da će Zakon o izdavačkoj djelatnosti riješiti sve probleme u oblasti izdavaštva, čak i u fiskalnoj politici. Uputio sam Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske dopis sa nekim primjedbama na taj zakon. Neke su usvojene, ali potrebno je napraviti još veće poboljšanje - rekao je direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Ranko Batinić. ZAKON Članom 8. Zakona propisano je da je izdavač dužan da se registruje u nadležnom sudu, uz dokaze o ispunjenosti kadrovskih, prostornih i materijalnih uslova za obavljanje izdavačke djelatnosti. Direktor mora biti u radnom odnosu sa izdavačem, a glavni i odgovorni urednik, redaktor, lektor, korektor, likovno-tehnički urednik, priređivač i prevodilac mogu biti po pozivu. Odgovorni urednik je poznati stvaralac ili radnik u izdavačkoj djelatnosti sa najmanje visokom stručnom spremom i odgovara za konkretno izdanje. PISAC - Zakon o izdavačkoj djelatnosti mogao bi i trebao da stane na hrbat knjige! O tome bi zakonodavac trebao da misli! Međutim, još neozakonjeni zakon, izgleda, ni u novoj varijanti, ne "miriše" na pisca! (Bez obzira na to što ga, kako se "šuška", pišu i sami pisci u potaji!). U protivnom "neka se ti zakonopisci zakonu" u knjigu, ako smiju! Naravno, i sam sam za zakon, jer je čovjek (i pisac) po definiciji - "zakonodavan"! U budućem zakonu najbezbolnija tačka bi trebala da bude - pisac i knjiga! Ali, onda, "udaramo" - na "izdavačke kese", na honorare, na tabake, na autorska prava... i na sve one "finese" koje je izdavač daaavno zaboravio i previdio! Pa kod nas pisac nema autorsko pravo! Dakle, zakon na hrbat knjige! Ili da i dalje pišemo "neozakonjenu", "divlju" književnost - zapitao se Milenko Stojičić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.