Zaboravljeni klasici

Sigurno postoje knjige koje analitički obrađuju pojedine pisce i pojedine teme, ali što se tiče dnevne, aktuelne kritike, ona više nije na visini književne produkcije

BANjA LUKA - Prva pjesnička knjiga Slobodana Rakitića “Svjetlosti rukopisa” u izdanju beogradske “Revije” objavljena je 1967. godine. Moglo bi se reći da je na 40. rođendan svoga rada Rakitić dobio nagradu “Šušnjar” za knjigu “Potomak, Novi Potomak” koju je ove godine izdala Raška škola iz Beograda. - Nagrade na neki način doprinose suočavanju pjesnika sa samim sobom i svođenju računa sa samim sobom. Doprinose i sagledavanju puta koji je pjesnik prošao - rekao je Rakitić. On je naglasio da nagrade nekada možda dođu kasno, mnogo je bolje da ih čovjek prima mlad, jer onda djeluju podsticajno. - U suštini nagrade su uvijek dobrodošle, zato što skrenu pažnju na pjesnika i na njegovo djelo, pogotovo u našem vremenu kada se poezija malo čita, i kada su mali tiraži djela - naglasio je Rakitić. On je rekao da mu je nagrada “Šušnjar” posebno draga, zato što je već dugo vezan za ove prostore. - Dolazio sam ovdje često posljednjih godina, pa i za vrijeme ratnih dešavanja. Govorio sam o prvom dobitniku nagrade “Šušnjar” na toj književnoj manifestaciji, o profesoru Nikoli Koljeviću - ispričao nam je Rakitić. On je naglasio da je upravo Koljević u nagrađenoj knjizi “Otadžbinske teme”, govorio o nekim velikim civilizacijskim vrijednostima, o vrijednostima koje posjeduje naša kultura i naša književnost. - Nastalo je neko čudno vrijeme, došle su promjene. Danas se čita laka literatura, nešto što će čitaoca više razonoditi, a ne podsticati da razmišlja i da se dobro zamisli nad stvarima koje u tim knjigama postoje - mišljenja je Rakitić. On smatra da bi jedan od razloga za to mogao biti ubrzan život, kojim se danas živi na našem području. - Takvu “laganu” literaturu još uvijek ne mogu da shvatim, pogotovo imajući u vidu knjige ruskih klasika, Kafke i drugih djela poznatih pisaca - rekao je Rakitić. On je istakao da ni književna kritika nije ono što je nekada bila. - Sigurno postoje knjige koje analitički obrađuju pojedine pisce i pojedine teme, ali što se tiče dnevne, aktuelne kritike, i reagovanja na pojedine knjige, mislim da se tu nešto promijenilo i da kritika više nije na visini književne produkcije - bio je izričit Slobodan Rakitić. Slobodan Rakitić je rođen u Vlasovu kraj Raške, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Novom Pazaru, a jedno vrijeme studirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi za jugoslovensku i opštu književnost. Uređivao je književne časopise “Savremenik” i “Raška”. Bio je član prve redakcije koja je pokrenula list “Književna reč” 1972. godine. B. VELENDEČIĆ UZ NAROD - U zemlji u kojoj uglavnom najveći dio ljudi veoma teško živi i književnici žive isto - rekao nam je Slobodan Rakitić. On je naglasio da književnici dijele sudbinu svoga naroda i to ne samo u tome kako žive, nego i u svim drugim problemima. RODOLjUBIVA POEZIJA - Poezija svjedoči, ona je jezičko djelo, a jezik je suština umjetničkog djela. Prava istorija jednog naroda upravo se nalazi u pjesništvu tog naroda, a i duhovnost je u pjesništvu - rekao je Rakitić. Dodao je da je poezija uvijek aktuelna, a da se nikada ne zna šta će biti tema jedne pjesme. - Poezija mora da služi jeziku, a najvažnije je pisati dobru poeziju. Po pjesmi možete prepoznati tačno iz kojeg je vremena jer ona nosi znake tog vremena, tog podneblja i karakteristike jednog naraštaja - istakao je Rakitić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.