“Vruć vetar” nije oduvalo vrijeme

G.S
“Vruć vetar” nije oduvalo vrijeme

Jedna od najpoznatijih televizijskih porodica - Šurdilovići slavi 40. rođendan. Baš toliko je prošlo otkako su se Šurda, Vesna, Firga i Soća uselili u domove gledalaca na prostoru bivše Jugoslavije.

Iako je tvrdio da je više za Grčku, a manje za rabotu najpoznatniji Vlasotinčanin u Beogradu sreću je, ipak, okušao u zanatu. Prije tačno četiri decenije u lokalu u blizni današnje Knez Mihailove, Šurda je otvorio berbernicu.

I tako je sve počelo, bar u seriji. Scenarista Siniša Pavić sjeća se da je “Vruć vetar” pisao dvije i po godine. O tome koliko će živjeti njegovi junaci, kaže, nije razmišljao.

- Nisam znao ni da li ću ja živeti narednih 40 godina, jer čovek ne misli toliko daleko, ali kad pišem, pišem s nadom da će živeti dugo. Napisao sam 6-7 tih serija i nijedna druga mi nije garantovala uspeh sledeće. Uvek ste na početku na televiziji - rekao je scenarista Siniša Pavić.

Iako je 10 epizoda “Vrućeg vetra” snimljeno za osam mjeseci televizijski počeci ove serije, na Badnji dan 1980. godine bili su neizvjesni.

- Tog dana je Titu amputirana noga, i to je saopšteno na vestima pre nego što je trebalo da počne emitovanje serije.

Atmosfera tokom svih 10 emisija koliko je emitovano je bila vrlo sumorna, a pred emitovanje svake epizode odlučivalo se u nedelju ujutru na kolegijumu da li će da puste jednu humorističku seriju u takvoj atmosferi - naveo je Pavić.

Humor i avanture Borivoja Šurdilovića brzo su osvojili publiku. Pavić kaže da je inspiraciju za lik Šurde pronašao u jednom vlasotinačkom berberinu i otkriva nam kako reditelj glavnu ulogu najpre nije namenio Samardžiću.

- Išli smo na Petrovaradin da se dogovorimo oko podele uloga glumcima, mislili smo da će to raditi Gutović, ali kada je prošlo leto onda je on zbog nekih svojih obaveza u Ateljeu odustao - napominje Siniša.

Nezamislivo je bilo i kompozitoru Vojkanu Borisavljeviću da će ga od sve filmske i televizijske muzike koju je napisao, po “Vrućem vetru” prepoznavati, a “Vruć vetar” se i danas pjeva i citira.

- Mislim da je tajna u tome što prosto postoji nešto u tim pričama, ali ne u samim pričama koliko u samom načinu pisanja, obrade, igranja što daje tome jednu stalnu svežinu - istakao je Pavić.
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana