Ugašena ognjišta u Donjim Radakovićima podno Kozare

U Donjim Radakovićima prije dvadeset godina bilo života, a danas ga nema. Mlađi su davno otišli trbuhom za kruhom, a stariji se preselili na onaj svijet...

NA KOZARI sve je više pustih zaselaka. Oronule kuće i pomoćni objekti su nijemi svjedoci da je tu nekada bilo života. Među takvim je i zaselak Donji Radakovići u selu Božići kod Prijedora. Na vratima starih potkozarskih kućica, pojata i ambara već godinama stoje katanci, a u njih tek s vremena na vrijeme uđu njihovi nasljednici. Kada su ove kuće sagrađene ni stariji mještani Božića ne znaju, ali znaju da je u njima do prije dvadeset godina bilo života. Danas ga nema. Mlađi su davno trbuhom za kruhom otišli iz ovog mjesta, a stariji se preselili na onaj svijet. Jetrve Stojanka i Staka Radaković, najbliže komšije ovog zaseoka pričaju nam o vremenu kada je u ovom mjestu naslonjenom na jugozapadne proplanke Kozare vrvjelo od živosti. - U Božiće sam došla prije 43 godine i dobro se sjećam Donjih Radakovića. U kućama koje su sada puste živjele su višečlane porodice. Vrvjelo je ovdje od djece i ljudi. Po voćnjacima i pašnjacima pasle su ovce i krave. Zemlja se obrađivala, sijalo se, bralo i želo... A danas je sve pusto! Kuće su zakatančene, a njive neobrađene - ispričala nam je Staka pokazujući stare građevine koje danas, vjerovatno, imaju svoju muzejsku vrijednost. Nekadašnjeg života u opustjelom zaseoku prisjetila se Stoja Radaković. I ona pamti vrijeme kada je u ovom mjestu bilo života. - Tu su živjeli rođaci mog pokojnog muža, koji je takođe bio rođen u Donjim Radakovićima, ali se kasnije preselio i kuću sagradio bliže glavnog puta koji prolazi kroz selo. Bilo je to lijepo vrijeme. U Božićima je nekada bilo dosta ljudi, danas je sve manje i manje. Mnogi se sele, stariji umiru, a mladići se ne žene tako da u okolnim zaseocima skoro i nema djece. Bojim se da će jednog dana i ostali zaseoci našeg sela završiti ovako, ako se naši momci ne požene - kaže Stoja koja i sama ima dva neoženjena sina. Opustjeli zaselak interesantan je mladima. Ima onih, vele Staka i Stoja, koji dođu da vide kako su nekada izgledale kuće i zgrade oko njih. Najčešće su to mladi, koji se dive prirodnoj ljepoti i nekadašnjim građevinama. Mnogi bi od njih imali želju da u njima i prenoće, ali takvu želju nisu u mogućnosti i da ostvare. Bilo bi dobro, kažu Božićani, da se ovakvi zaseoci stave u turističku ponudu Kozare. Još kad bi imao ko da ih obnovi bio bi to pun pogodak i prava atrakcija. Kroz ovaj zaselak protiče i prelijepi planinski potok Tociljuša, koji izvire dva kilometra dalje u njedrima Kozare. Na ovom potoku je svojevremeno bilo nekoliko vodenica. Samo jedna od njih baš u ovom mjestu preživjela je zahvaljujući mještanima Božića koji su se udružili i obnovili je. Danas se u njoj žito mnogo rjeđe melje za razliku od prije nekoliko decenija kada se vodenički kamen okretao svakodnevno. Tekst i fotografije Pero ŠPADIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.