Trnovit put do Trnoružice

MODNA industrija ne živi na Balkanu, ako je suditi po famoznom članku koji je objavio "Independent.co.uk". Kod nas dizajneri nemaju status superzvijezda niti zahtijevaju određenu mekoću olovke sa kojom se potpisuju. Kod nas modne urednice same lome nokte lupajući o tastaturu ili krive prste držeći olovku u ruci

Ali, zato prema članku britanskog "Independenta" sastavni dio najglamuroznije industrije svijeta je osoba koja donosi supu, iPod (muzički plejer) dadilja i eskort pratilac olovci... Sve to, prema riječima Viktorije Herbert, moraš biti spreman da učiniš ako želiš da prodreš u samo srce modnog svijeta.

- Ti si tu kako bi odnijela ovu olovku u našu kancelariju u ulici Merser. Gospodin Lagerfeld će čekati tamo kako bi sa njom potpisao kopije. Kada dostaviš olovku, vrati se odmah nazad - najprije pokupi moju supu, znaš pravilo: bez mesa, bezmasnu, srednje veličine - i ne obraćaj mu se nipošto. Vani te čeka limuzina.

Ovo vjerovatno zvuči kao scenario iz "Ružne Beti" ili "Đavo nosi Pradu", ali nije. Ovo je stvarno iskustvo djevojke koja je bila radnica u modernom njujorškom magazinu "V" i umjetničkom izdanju "Visionaire".

Iako je provela mjesece pakujući odjeću poslije promotivnih snimanja doživjela je svoj trenutak slave kroz misiju da Karlu Lagerfeldu dostavi njegovu omiljenu olovku kako bi dizajner mogao da kopije magazina "Visionaire" posveti sa određenom debljinom svog prepoznatljivog potpisa.

- To je bila olovka mekoće 2B, ali nikada ga nisam vidjela - očajavala je radnica.

Televizijske emisije, filmovi i sve vrste knjiga za žene redovno haraju modnom industrijom, promovišući protagoniste koji su odani luksuzu i rade poslove "za koje se umire" i obično su na tankoj liniji između specijalizovanih vještina i servilnosti - pa se tim i značaj njihovih zanimanja umanjuje. Ali zašto? Dakle, kao što iskustvo Viktorijine prijateljice pokazuje, izraz "stvarnost je čudnija od fikcije" nikad nije bio nigdje toliko primjenjiv kao što je na modnu industriju.

Ovo govori mnogo o slabosti u tradiciji mode, ali i superstar statusu današnjih dizajnera.

Veoma je poznata činjenica da određeni modni dizajner ima više od stotinu iPodova. Tada ne bi trebalo biti iznenađujuće da taj dotični dizajner zapošljava nekoga da se brine o njima.

Jedan od neobičnih modnih poslova je i kum odjeći. Ova uloga može proizaći samo iz raskošnih regija visoke mode, s obzirom na nivo ceremonija koji prati vrlo bolno smišljanje imena najsloženijim odjevnim predmetima na svijetu. Kada trošite najmanje 15 hiljada funti na haljinu, najbolje bi bilo da se ona zove samo umjetničkim djelom.

Ni jedna modna urednica dostojna svojih "Manolo" cipela ne smije biti uhvaćena kako koristi neki običan predmet kao što je olovka. Na scenu nastupa osoba koja zapisuje njene misli.

Tužan svijet, okrutan, ali još je tužnije kada osobe koje se upuštaju u to nisu svjesne šta ih čeka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.