Suza u hercegovačkom kršu

Ove godine treba da počne i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode koju su stanovništvo i industrija Bileće već koristili, pa će Bilećko jezero biti još čistije

KADA je, prije 41 godinu, potopljena prostrana zelena dolina Trebišnjice i stvoreno Bilećko jezero, rođeni su i brojni planovi i ideje o tome šta bi sve trebalo i moglo da se izgradi na njegovim obalama, počev od turističkih, pa do sportskih i rekreativnih sadržaja. Megalomanski prijedlozi su išli do te mjere da se tada naveliko pričalo i o izgradnji mosta preko jezera, od Drakuljice do Vidikovca, preko ^epeličkog zaliva, dužine blizu kilometar. Na taj način, kako se govorilo, put za Trebinje bio bi skraćen, a most velike širine služio bi i kao turistička atrakcija jer bi na njemu bile podignute prodavnice suvenira i trgovačke radnje, a na njegovim krajevima hoteli i moteli. Malo je, naravno, i tada bilo onih koji su vjerovali da će to sve biti izgrađeno brzo, jer je bila riječ o investicijama iza kojih je morala da stoji država, pa i njoj da budu skupe. Ali, još manje je bilo onih koji su mogli da povjeruju da će, 40 godina kasnije, jezero biti neiskorišćeno kao i tada, ne računajući, naravno, što se njegova voda koriste za proizvodnju električne energije. U međuvremenu, na obalama Bilećkog jezera izgrađen je motel "Vidikovac" , na šestom kilometru puta od Bileće prema Trebinju, zatim kafana "Jezero" , na izlazu iz Bileće preko puta kasarne, koja je danas pretvorena u restoran i u ^epelici splav-restoran "Apolon" , koji radi samo ljeti, dok je njegov vlasnik na obali odnedavno izgradio i čvrsti objekat, i tu otvorio kafanu. U posljednjih nekoliko godina na jezeru su nikla i četiri ribogojilišta. I to je sve od pretećih sadržaja izgrađenih u posljednjih 40 godina. A planova i dalje ima na pretek. Ima, naravno, i mogućnosti i isplativosti, a jedino nedostaje novac da bi se sve to realizovalo. Jezero, dugo 18, a široko od tri do pet kilometara, nudi se svom svojom ljepotom i privlačnošću. Uz njega bi, kažu, mogli da se izgrade brojni turistički i sportski objekti, gdje bi bilo mjesta za pripreme raznih sportskih klubova, počev od fudbalera, pa do veslača, ili čak i plivača u ljetnom periodu, ali i za boravak turista i rekreativaca. Ove godine treba da počne i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode koju su stanovništvo i industrija Bileće već koristili, pa će Bilećko jezero biti još čistije i podsjećati na suzu u hercegovačkom kamenjaru. Najavljen je i skori početak izgradnje hidroelektrane "Bileća" . Prije dvije godine završeni su radovi na proboju tunela Fatničko polje - Bilećko jezero, dugog 15.650 metara, kojim se prevode vode iz gornjih viših zona u tu vještačku akumulaciju, a hidroelektrana treba da se gradi upravo na izlazu tunela u ^epelici. Njene turbine okretale bi vodu koja sada iz tunela nesmetano otiče u jezero. Za ribolovce Bilećko jezero je pravi raj na zemlji jer obiluje brojnim ribljim vrstama. U posljednje vrijeme postalo je poznato i po veoma krupnim primjercima šarana i soma. Do sada je u njegovim vodama ulovljeno nekoliko desetina somova težih od 50 kilograma, a bolji poznavaoci vele da tu ima i "brkajlija" težih od 100 kilograma. Za pčelarenje na obalama Bilećkog jezera takođe postoje odlični uslovi zbog obilja ljekovitih trava. I kupači bi ljeti mogli da uživaju na njegovim obalama, ali za sada postoje samo dvije manje i slabo uređene plaže, i to u ^epelici, oko četiri kilometara od centra Bileće, i ispod motela "Vidikovac" . Što se turista tiče, oni za sada najviše posjećuju manastir Dobrićevo u Orahu, na obali jezera, oko 12 kilometara od Bileće prema Trebinju. Riječ je o manastiru za koji se tvrdi da potiče iz 13. vijeka, koji je šezdesetih godina prošloga vijeka prenesen sa stare lokacije u Dobrićevu kraj Trebišnjice i tako spasen od potapanja. Postoji legenda prema kojoj su tuda prolazili car Konstantin i carica Jelena po povratku iz Rima. Riječ je o caru koji je hrišćanstvo proglasio za zvaničnu religiju u Rimskoj imperiji i koji je započeo izgradnju Konstantinopolja, odnosno Carigrada, današnjeg Istanbula. Odmarajući se u hladovini kraj Trebišnjice, car je rekao da je to mjesto dobro i po tome se prozvalo Dobrićevo. I tako, sve je, u vezi sa jezerom i oko njega, još uvijek u sferi priča. A od onoga što se priča pomenimo još i najnovija šaputanja da su Rusi zainteresovani za izgradnju trista čuda na obalama Bilećkog jezera u Orahu. Bilo tako ili ne, činjenica je da je veliki broj Bilećana vijekovima vjerovao da spas može da im stigne jedino iz Rusije. A iz Rusije u Bileću do sada nije stiglo ništa osim ogromnog broja "bjelogardejaca" , protjeranih iz te zemlje u vrijeme Oktobarske revolucije. U tom gradu zadržali su se svega nekoliko godina, pa je i njih progutao Zapad, prema kojem su se odatle zaputili. Ali ko zna, vremena se mijenjaju, a Rusi sve masovnije stižu na Crnogorsko primorje, pa možda nekog njihovog bogataša privuče i Bilećko jezero. ¥ Tekst i snimci Šćepan ALEKSIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.