Srcem za Hilandar

Tamburaški orkestar Banja Luka je u proteklih šest godina postojanja održao čak 48 humanitarnih koncerata, a samo 2006. niz od osam koncerata za obnovu manastira Hilandar. Logičan nastavak takvih aktivnosti je posjeta orkestra Svetoj Gori

PREDVASKRŠNjU Veliku sedmicu tamburaški orkestar Banja Luka proveo je na turneji po Makedoniji i Grčkoj. Osim koncerata koje su održali, posjetili su manastir Hilandar i manastirsko naselje Meteori. Banjolučki muzičari su odali i počast solunskim ratnicima na Srpskom vojničkom groblju u Solunu - Zejtinlik. Tamburaški orkestar Banja Luka je u proteklih šest godina postojanja održao čak 48 humanitarnih koncerata, a samo 2006. niz od osam koncerata za obnovu manastira Hilandar. Logičan nastavak takvih aktivnosti je posjeta orkestra Svetoj Gori na Atosu. Nakon velikog požara koji je zadesio sveti manastir Hilandar 4. marta 2004. godine naša je moralna dužnost da svako na svoj način da svoj doprinos obnovi istog, a to naši "tamburaši" očigledno jesu. Na turneji po Makedoniji i Grčkoj prelijepo je bilo biti Banjolučanin i dio ove muzičko-kulturne, sportskim žargonom rečeno, reprezentacije našeg grada i naroda. Na svim koncertima dugotrajnim aplauzom tražen je bis. Makedonci su od srca govorili "Banja Luka je tuka"(Banja Luka je tu - pokazujući na srce). A Banjolučani su svirali srcem. Grci su očito mnogo manje očekivali, a onda se utrkivali dajući komplimente i pozive za buduća gostovanja banjolučkog orkestra u ovu prijateljsku i bratsku zemlju. Gradski tamburaški orkestar "Banja Luka" na čijem je čelu Zdravko Ćosić sa solistima Ankicom Terzić i Stanimirom Laletom Petrovićem podebljao je ime svoga grada na kulturnoj karti Evrope. Koncerti u Kumanovu, Skoplju i Jerisosu su bili i mali festivali gdje su se pored orkestra iz Republike Srpske koji je imao centralno mjesto u programima, predstavili Tamburaški orkestar iz Kumanova i Mandolinski orkestar iz Skoplja ... Prilikom posjete jedinom srpskom manastiru na Svetoj Gori Hilandaru, Banjolučani su mogli da se uvjere da se ova svetinja obnavlja polagano i temeljno. U manastiru su sada dvadesetak monaha. Blizu manastira nalazi se kula kralja Milutina, a u samoj crkvi nalazi se jedna od najpoznatijih ikona na svijetu, ikona Bogorodice Trojeručice. U manastiru postoji jedna glavna, velika crkva, a još je 12 "lokalnih" crkvica, takozvanih paraklisa, odnosno kapela. Manastirska riznica je veoma bogata, sa ikonama i spisima od kojih neke datiraju još iz 13. vijeka. Iguman, otac Mojsije, trenutno je na liječenju, a pored njega u manastiru je još dvoje velikoshimnika. U manastiru su ovom prilikom ostala našim rukama ispisana mnoga imena nama najdražih, i sigurni smo da se monasi i danas mole za njihove duše, naše zdravlje i sreću. Bilo bi nemoguće zaobići još jednu od ikona srpskog naroda, a to je Vojničko groblje iz Prvog svjetskog rata, Zejtinlik u Solunu. Skoro svaki hodočasnik Svete gore, pa i putnik namjernik u prolazu kroz Solun, uplanira i posjetu Srpskom vojničkom groblju. Posjeta je jednako bitna kao i posjeta Hilandaru, i prepuna duhovnih uzbuđenja, prilikom odavanja počasti ovom svetom mjestu. Obično se pominju dvije naše velike svetinje u Grčkoj, Hilandar i Zejtinlik. Tu je, hvala Bogu, još uvijek čika Đorđe Mihailović kojeg smo sreli i upoznali. Čovjek sa šajkačom na glavi, u staračkoj ali i muškoj snazi preuzeo je dužnost "čuvara groblja" od svoga oca. Otac Đura je umro tu, čuvajući groblje. Sahranjen je u jednom od vojničkih grobova, pored svog oca Save, Đorđevog djeda, koji je bio dobrovoljac u srpskoj vojsci. Čika Đorđe, srdačno nas dočekujući, iznosi flašu naše domaće šljivovice, s tim što se prvo malo odlije za duše onih koji počivaju tu na Zejtinliku, kako je običaj u našem narodu. Časteći nas, čika Đorđe strpljivo objašnjava sve što je interesantno i odgovara na svako naše pitanje. Poznaje svaku ličnost o kojoj se zapita, mjesto odakle je, kakav je junak bio, gdje je poginuo, ko je prenesen od rodbine u Otadžbinu. Kao da je sa njima ratovao i živio. Obilje tih podataka sabrao je i zapamtio od svoga oca i djeda i rodbine koja je dolazila u posjetu svojima. Bojim se da će sve to biti izgubljeno, kada on napusti svoj posao i ode u penziju. Sa njime se, kako on reče, prekida muška loza njegove porodice. - Namjeravam da dovedem nekoga od svojih Mihailovića iz Radanovića u Boki Kotorskoj, da nastave tradiciju - rekao je čika Đorđe. Susret sa "Meteorima" doživjeli smo kao susret sa vanzemaljskim mjestima. Manastirsko naselje Meteori je smješteno na ogromnim i strmoglavim stijenama koje se naglo uzdižu na sjeverozapadnom rubu Tesalijske ravnice. Neobično raznolik pejzaž, kakvih ima malo gdje na svijetu, izaziva mješavinu strahopoštovanja i zadivljenosti. U povratku sa Meteora obišli smo i upalili svijeće, napili se i umili svetom vodom u manastiru Svete Petke u podnožju Zevsove planine Olimpa... Impresionirani onim što smo vidjeli i doživjeli na ovoj turneji Tamburaškog orkestra Banja Luka, nakon svega možemo dopisati: "Banjalučka tambura slušala se i prostorom između Atosa i Olimpa". Tekst i fotografije N. KUŠTRINOVIĆ METEORI Kaluđerska zajednica na Meteorima jedinstvena je u svijetu. Porijeklo ovih stijena proučavali su mnogi grčki i svjetski geolozi i naučnici ali je prijedlog njemačkog geologa Al Filipsona najvjerovatniji. On smatra da je ovaj kolosalni kompleks stijena izašao na površinu iz delta regije ogromne rijeke koja je tekla hiljadama godina u tijesan ali dubok dio mora koje je tada obuhvatalo sve što je danas Tesalijska regija. Ovdje su mnogi pustinjaci odlučili da se nastane, na vrhovima lebdećih stijena, tražeći da žive bliže bogu, posvešćujući sebe u molitvi i duhovnom razmišljanju. Atanasije Meteorski je 1344. godine okupio oko sebe četrnaest kaluđera i iz susjedstva i sa njima započeo podizanje prve od zgrada koja je kasnije postala čuveni manastir Veliki Meteoron...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.