Savka Ninković, četiri decenije član CKUDM "Veselin Ma

Rađaju se prijateljstva koja traju decenijama, a ne treba zaboraviti da je među maslešovcima za gotovo šezdeset godina postojanja društva sklopljeno više od pedeset brakova, rekla Savka Ninković

PRIJE ravno četrdeset godina, na audiciji za nove igrače, u tadašnjem Kulturno-umjetničkom društvu "Veselin Masleša", pojavila se i Savka Ninković, sedamnaestogodišnji oniži razigrani djevojčurak. Za divno čudo, mada je dvorište Društva bilo puno stasitijih momaka i djevojaka, primiše i nju i tako poče priča o Savki i "Masleši", koja traje od 1967. godine do dana današnjeg. Hiljade kilometara po bivšoj Jugoslaviji, Italiji, Austriji, Španiji, Portugaliji, Holandiji, Engleskoj... što kao igračica, što kao umjetnički rukovodilac ansambla, stotine koncerata, nebrojeno mališana, djevojaka i momaka, koje je naučila prve korake narodnih igara, prijateljstva koja traju decenijama, ispisuju bogatu knjigu ljubavi prema folkloru, amaterizmu, prvenstveno prema ljudima. Prebirajući po uspomenama Savka se vraća u srednjoškolske dane, sjeća se prvih turneja po Istri, odlazaka u Trst, na čuvenu Ponte Roso, kupovina farmerki i "minića" za večernje izlaske poslije koncerata, rađanja prvih srećnih i nesrećnih ljubavi, odrastanja među pedesetak ljudi, s kojima se dijeli i sreća i tuga. - U to vrijeme igrači su bili podijeljeni u tri grupe: A-nastupajući ansambl, B-pripremni i C-grupa u kojoj su prve korake "sricali" novi igrači. U toj C-grupi sam počela i tu sam igrala dvije godine. Jedno vrijeme vodio nas je, sada već pokojni, Vaso Popović, da bi nas potom predao Stjepanu Mariću, od kojeg se zaista mnogo moglo naučiti - ispričala je Savka, odnosno Sale, kako je svi odmila zovu. Kada je Banju Luku 1969. zadesio zemljotres, život u "ranjenom" gradu je kratko zastao, probe se nisu održavale. Srećom, zgrada u kojoj su tada bile društvene prostorije (danas je tu Poslovni centar SPC) bila je čvrsta stara građevina, pa nije mnogo oštećena u zemljotresu. Folkloraši su svoje prostorije dijelili sa glumcima Narodnog pozorišta i bokserima. U međuvremenu, Savka je počela da igra u B, a zatim u A ansamblu. - Naš koreograf Vaso 1974. godine poslije turneje u Francuskoj otišao je iz "Masleše" u ansambl "Karlo Rojc", pa sam preuzela A ansambl i kako sam tada počela, do danas nisam prekidala - objasnila je Savka. Ona je do 1989. aktivno igrala i nastupala tako da se cio njen život kretao u"Masleši i oko njega. Želeći da o folkloru što više nauči krenula je na seminare, najprije u Sarajevo, a zatim je otišla u školu folklora, koju je organizovala tadašnja Prosvjetna zajednica Hrvatske. - Četiri godine, po 20 dana, išli smo u ljetnju školu, gdje smo učili folklor od Triglava do Đevđelije, a zimi smo deset dana polagali ispite - naglasila je Savka. Savka već godinama vodi i veterane, igrače koji su tada počeli sa njom da igraju, ili koju godinu kasnije. Zajedno već cijelu deceniju odlaze u Žitište na Festival folklora veterana, a dva puta su nastupali i u Engleskoj. - Kakav je ko kao čovjek i kao drug najbolje se vidi na turnejama, gdje se družimo po 24 časa. Rađaju se prijateljstva koja traju decenijama, a ne treba zaboraviti da je među Maslešovcima za gotovo šezdeset godina postojanja Društva sklopljeno više od pedeset brakova, mnogi su jedni drugima i kumovali - podsjetila je Savka. Ona je dodala da neki članovi "Masleše" imaju djecu u A ansamblu, pa se desi, posebno na susretima generacija, da zajedno nastupe otac i sin ili majka i kćerka. Danas penzioner, Savka je i dalje veoma aktivna. Radi sa djecom i veteranima, stigne i da zapleše u Plesnom klubu "Bolero", sa svojim drugarima iz "Masleše". Sve rečeno, uz napomenu da je Savka i dugogodišnji davalac krvi, darovala dragocjenu tečnost koja život znači više od trideset puta, doprinosi da portret Savke Ninković bude oslikan najtoplijim bojama. R. KULUNDžIJA HOLANDIJA - Vodila sam četrdesetoro mališana na Dječiji festival folklora u Holandiji. Sa mnom je bila samo garderoberka, jedan roditelj i vozač. Velika jer to odgovornost, bojala sam se da se neko ne razboli, da se ne povrijede u nestašlucima... Bili smo smješteni u jednoj školi, a pored je bio luna-park. Naravno, djeca su željela da idu, pustila sam ih, s tim da se vrate do 22 časa. Svi su došli petnaest minuta prije dogovorenog vremena, željeli su da mi na povjerenje uzvrate povjerenjem - prisjetila se Savka Ninković. NAJDRAŽA TURNEJA - Moj prvi odlazak u inostranstvo sa Društvom, na Siciliju 1975. godine u februaru, ujedno je i moja najdraža turneja. Na festivalu folklora u gradu Agriđento upoznala sam folklor mnogih zemalja, Engleske, Francuske, Španije, sve do Nepala, što nam je svima bilo najzanimljivije - rekla je Savka Ninković. NAJDIRLjIVIJI DOGAĐAJ - Na festivalu u Engleskoj 1978. desilo se nešto nezaboravno. Saznavši da te godine naše Društvo "Veselin Masleša" proslavlja trideset godina rada, domaćica nam je spremila prekrasnu veliku rođendansku tortu. Veselju nije bilo kraja, a svi smo taj događaj upisali u svoje knjige sjećanja, koje prelistavamo kad god se sretnemo - naglasila je Savka Ninković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.