Pubertetu nikad kraja

Životno opredjeljenje - produženo djetinjstvo vječitih tinejdžera

DEŠAVA se: upoznate muškarca ili ženu koji vam se dopadnu, počnete s njima da izlazite, i u početku vam je lijepo. Međutim, nakon izvjesnog vremena shvatite da veza za njih predstavlja samo seks i izlaske, da nikakvih ambicija u životu nemaju, dok vi ipak želite nešto više. Da stvari budu još gore (bar na idejnom nivou), takvi ljudi nisu uvijek tek izašli iz puberteta, kad bi takvo ponašanje još i moglo da bude razumljivo. Ima i onih od trideset(ak) godina koji se tako ponašaju - još uvijek žive s roditeljima, ne rade ništa ili rade za toliko malu platu da ne bi mogli da se odvoje od roditelja ni kad bi htjeli (a neće, jer ovako platu mogu da koriste kao džeparac), u životu nisu imali ozbiljnu vezu, i ne žele ništa da mijenjaju u svom životu. A i zašto bi? Ovako imaju neku vrstu produženog djetinjstva; ako uz to i izgledaju mladoliko, niko neće samo na osnovu toga što ih vidi reći: “Vidi matoru konjinu/kobilu, pokušava da se ponaša kao tinejdžer/ka!” (da ne bude zabune, ne smatramo da je osoba od tridesetak godina matora, samo da nije baš najprikladnije da se ponaša kao pubertetlija). Neko bi ovde rekao da je tu ključni problem finansijska nemogućnost da se odvoje od roditelja, ali nije tako. Uz nalaženje jednog-dva cimera, ili ako bi bili u ozbiljnoj vezi pa s partnerom/partnerkom dijelili troškove, odvajanje bi bilo moguće. Teško, mučno, zarađeni novac bi morao da se troši na kiriju, račune i najosnovnije potrepštine umjesto na izlaske, garderobu i zabavu, ali ipak nekako izvodljivo. Problem je što ovakve osobe ne vide nikakav razlog da se osamostale i da im egzistencija postane na taj način mučna - lakše je pretvarati se da su i dalje tinejdžeri, ništa ne shvatati ozbiljno i ničim se ne baviti ozbiljno. Šta kad ste u vezi s takvom osobom? Kako je promijeniti? Vrlo teško ili, znatno vjerovatnije, nikako, jer takve osobe ne žele da se mijenjaju niti smatraju da bi trebalo da se menjaju. Na njihovu sreću, ima dosta onih koji razmišljaju kao i oni sami - ono što je najbolje učiniti u takvoj situaciji jeste da potražite nekog drugog, ko je po shvatanjima o životu bliži vama, a vječite tinejdžere ostavite u njihovom vječito tinejdžerskom svijetu. Uostalom, svako ima pravo na vlastiti život, slobodu izbora, kada i kako će organizovati svoje vrijeme. Ako se nekome dopada uloga “vječitog klinca/klinceze”, i to je za poštovanje. Uostalom, “iz svoje kože se ne može”, a najbolje je prihvatiti staro (ali pravo) pravilo - “živi i pusti druge da žive”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.