Priča o postanku banjolučkom

Iskopine i poneki pisani trag, te neobuzdana mašta ljudska, lako nas odvode u drevna vremena ilirskih plemena, preko Rimljana, Slovena sve do otomanskih, a poslije austrougarskih i modernih istorijskih vakata...

NEKA čitalac oprosti što ćemo ukratko, gotovo šturo preletjeti maglovite vijekove, sa rijetkim slikovitim dokazima o postojanju kakvog-takvog kontinuiteta ljudskog nastanjivanja ovih brda i dolina. Činimo to zarad prošlih i budućih priča o ljudima i gradu na Vrbasu, čiji je niz beskrajan i mi ćemo samo ponekim zrnom prohujalog, ponekim zrnom sudbe u prepletenim događajima pod ovom kapom nebeskom - podastrijeti šarni tepih banjolučki. Arheološka otkrića, na nalazištima iz bronzanog doba u "Kazavidi" kod Gradiške, u Orašju na Savi i "Griči" kod Mrkonjić Grada - pokazuju da je krajeve oko Banje Luke, u zagrljaju rijeka Vrbasa i Vrbanje, u predrimskim vremenima, naseljavalo veliko ilirsko pleme - Mezeji! Dvije stotine godina, hrabra ilirska plemena, ti prastanovnici Balkana, odolijevahu rimskim najezdama tek 9. godine naše ere, pokoriše ih legije vojskovođe Germanikusa! U vrijeme Rimljana, kroz buduću Banju Luku, prolazila je cesta od mora, od Salone (Splita) do Servicijuma (Gradiška) i tu se vezivala s putom prema Siscijumu (Sisku)... Na našem području, rimska sandala je tabanala između utvrđenja Kastra (gdje je sada naš Kastel), Ad Ladios (kod Trna) i Ad Fines (kod Laktaša). Iskopani su i dokazi u Gornjem Šeheru da su Riljani tu nastambovali i baškarili se u toplicama kraj Vrbasa... U šestom i sedmom vijeku, u ove krajeve navališe dični Sloveni, ali zbog povlačenja rimskih garnizona i prekida saobraćaja na putu Salona - Siscija, došlo je do "gluvih godina" razvoja banjolučkih temelja... Nema mnogo istorijskih izvora koji govore o životu i značaju Banje Luke u vrijeme srednjovjekovne bosanske države. Zna se da je bila pod vlašću Hrvatinića, u području zvanom Donji kraji... Pod današnjim imenom, Banju Luku pominju prvi put 6. februara 1494. godine, u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja, Vladislava Drugog. Tu se navodi Juraj Mikulašić kao kaštelan Banje Luke. Taj grad bio je na području gornjeg Šehera, a ispod njega nalazila se varoš, sa franjevačkim samostanom. U okolini nalazilo se još gradova-utvrđenja: Vrbaški Grad (još u dvanaestom vijeku), Zvečaj, Krupa, Zemljanik, Bočac, Kotor i Berbir... Da je Vrbaški Grad, koji je stajao na mjestu današnjeg Kastela, bio značajno utvrđenje, potvrđuje pismo Hrvoja Vukčića kraljici Barbari, ženi kralja Sigismunda: - Kao dokaz vjernosti, nudim kralju u zalog Vrbaški Grad i Kozaru... Godine 1528. Turci su zauzeli jajačku banovinu, a zajedno sa ostalim utvrđenjima i - Banju Luku. Doba banjolučkog prosperiteta u turskom periodu, brzo je minulo. Krajem osamnaestog stoljeća počinju ponovo "gluhe godine" za Banju Luku i traju sve do druge polovine devetnaestog vijeka. Vrijeme opadanja i trpljenja! Slijedi novija istorija: austrougarska okupacija, ustanci, ratovi Veliki, komunizam, demokratija... Piše Zoran Simić SIMARA

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.