Pozorišni život RS i perspektiva njegovog razvoja

Stanovnicima RS u manjim sredinama uskraćena je mogućnost uživanja u čarima teatra, s obzirom na to da nemaju profesionalne pozorišne kuće i da je breme očuvanja dasaka koje život znače upravo na plećima amaterskih teatarskih grupa

POZORIŠNE čarolije u svojoj prvoj i osnovnoj ulozi predstavljale su lijek za dušu onih koji su uživali u njima. Poznato je da je pozorište u staroj Grčkoj bilo svojevrsna terapija koja je djelovala na ondašnje teatroljupce, a predstava se smatrala uspješnom ako je publika odlazila duhovno "pročišćena." I do danas je ostala navika da ljudi posjećuju teatar kako bi pronašli "zrno nade i smijeha" u vremenu kada nam je to zaista potrebno. - U nekoliko prethodnih godina pozorišna scena na prostoru Republike Srpske doživjela je mali procvat. Potvrđuje to jedan broj izuzetno kvalitetnih predstava nastalih u Narodnom i Dječijem pozorištu Srpske, ali i u Pozorištu Prijedor. Tu su i nagrade koje ove pozorišne kuće i njihovi glumci dobijaju na festivalima. Otvorena je isturena scena Narodnog pozorišta u Kozarskoj Dubici, pokrenut nukleus teatra u Istočnom Sarajevu, stvaraju se predstave u Trebinju - rekao je direktor Pozorišta Prijedor Zoran Baroš. Međutim, stanovnici Republike Srpske u manjim sredinama uskraćena je mogućnost uživanja u čarima teatra, s obzirom na to da nemaju profesionalne pozorišne kuće i da je breme očuvanja dasaka koje život znače upravo na plećima amaterskih teatarskih grupa koje se iz petnih žila bore za opstanak pozorišta na ovim prostorima. - Ako izuzmemo profesionalni nacionalni teatar ne možemo ni govoriti o pozorišnom životu u Republici Srpskoj. Prije je sve to donkihotovska borba nekolicine neprofesionalnih teatara ili teatarskih grupa za opstanak pozorišta - rekao je izvršni direktor trebinjskog Pozorišta "Male stvari" Željko Milošević, koji godinama pokušava očuvati duh teatra na jugu Srpske. Zajedno sa grupom mladih entuzijasta, mahom, srednjoškolaca, ovaj pozorišni reditelj uspio je da stvori četiri večernje i dvije predstave za djecu za nepunih tri godine postojanja. - Potrebna je prava strategija razvoja pozorišta u manjim sredinama od nivoa lokalnih zajednica do ministarstva, sa jasnim potrebama, mogućnostima i ciljevima - rekao je Milošević. On je podsjetio da Trebinje ima "Festival Festivala" amaterskih pozorišta koji je u usponu, kako organizaciono, tako i kvalitetom predstava, ali... - Šest-sedam dana pozorišna sala bude puna i veliki broj posjetilaca ostaje na okruglim stolovima da čuje riječ poznavalaca pozorišne umjetnosti. Idilična slika teatra traje tih dana, a odmah nakon toga nastupa neprekidna borba sa dogmama, nedostatkom novca, nelogičnostima... - rekao je Željko Milošević. Dramski umjetnik iz Istočnog Sarajeva Ljubo Božović je istakao da su ljudi u malim gradovima i te kako željni pozorišnih dešavanja. - Materijalne mogućnosti malih mjesta za ovaj vid kulturnog uzdizanja su jako skromne. Bojim se da su im samo dostupne komercijalne predstave koje opet svojim kvalitetom vrlo često nisu na zadovoljavajućem nivou - primijetio je Božović. On je podsjetio da su čelni ljudi Istočnog Sarajeva vođeni izrekom "da se grad bez pozorišta ne može se nazvati gradom" krenuli u izgradnju profesionalne pozorišne kuće. Prema njegovim riječima, nedavno je u okviru te gradnje, završena i otvorena kamerna scena na kojoj će se spremati i igrati predstave dok se ne završi i velika scena, a time i zvanično registruje profesionalno pozorište. - Nažalost, gradnja je već dobrim dijelom usporena, jer je očigledan nedostatak novca. Mislim da bi i pojedine međunarodne organizacije mogle da nađu interesa i pomognu gradnju ovog pozorišta - rekao je Ljubo Božović. Festival Malih scena "Monodrama Srpske", koji će se ove godine održati 12. put najbolji je primjer da interes za pozorištem postoji u ovom gradu. Na ovaj međunarodni festival, pozivaju se predstave koje po svom kvalitetu to zaslužuju, a opet tehnički mogu da se izvedu na kamernoj sceni. - Posljednji pobjednik ovog festivala, predstava "Čorba od kanarinca" reditelja Nenada Gvozdenovića, nastala je u produkciji Kulturnog centra Istočno Novo Sarajevo, najbolja je potvrda da se kvalitetne i uspješne predstave mogu uraditi i van kulturnog centra kakav je nesporno Banja Luka - istakao je Ljubo Božović. Ni teatroljupci u Bijeljini nemaju stalno pozorište, ali svake godine mogu da uživaju u "Danima komedije" u najvećem gradu Semberije. - Bijeljina je i kulturni fenomen, jer iako bez pozorišta, od 2001. godine ima festival "Dani komedije", koji je stvoren po ugledu na jagodinski. Već prve godine imali smo dobru posjetu, a broj posjetilaca se stalno povećava. Ljudima je u ovom vremenu potreban smijeh i opuštanje, a Bijeljina sada nema pozorište, čak ni amatersku scenu, koju je nekada imala - rekao je rukovodilac bijeljinskog Doma omladina Milan Radić. On je zajedno sa novinarom Milanom Cvjetinovićem osnovao festival "Dani komedije" u Bijeljini. - Jedini i glavni kriterijum po kome biramo predstave za festival je da su sve to aktuelne komedije. Uglavnom nam dolaze pozorišta iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i FBiH. Najviše ih je iz Šapca, Beograda, Leskovca, Zrenjanina - podsjetio je Radić. Međutim, Bijeljina nije u mogućnosti da dovede neke predstave na festival iz tehničkih razloga. Mala scena ne dozvoljava velikim predstavama da gostuju na "Danima komedije". - Ipak, naš grad je postao prepoznatljiv po ovom festivalu koji postoji šest godina i na kome se dodjeljuju nagrade za najbolju predstavu, glumca i glumicu. Predviđeno je da na mjestu gdje je sada Dom omladine bude Centar za kulturu Semberije, a krajem prošle godine raspisan je i konkurs za idejno rješenje. Biće tu nova sala sa amfiteatrom, sa većom scenom i sa drugim detaljima koji su potrebni za pozorište - istakao je Milan Radić. Ista je situacija i u Doboju, koji, iako nema pozorište, već osam godina ima Međunarodni festival pozorišta u Doboju. Rješenje za ovaj problem direktor Narodnog pozorišta Srpske Rade Simović vidi u stvaranju mreže koja bi povezivala ovu kuću sa malim mjestima. - Narodno pozorište bi napravilo mrežu i probudilo život u svakoj od pojedinačnih opština, bar u onim većim. Trebalo bi obuhvatiti ključne gradove u regijama: Trebinje, Istočno Sarajevo, Doboj, Bijeljina, Gradiška, Kozarska Dubica. Poseban kulturološki predmet trebalo bi biti Brčko, a dio kulturne strategije predstavljala bi i Srebrenica - rekao je Rade Simović. On je objasnio da je to dio strategije ove jedine profesionalne pozorišne kuće u Republici Srpskoj, koja je prije godinu dana otvorila isturenu scenu u Kozarskoj Dubici. - U prvoj fazi radile bi se predstave po malim gradovima, zajedno sa Narodnim pozorištem, jer bismo mogli da odvojimo dio kostima i rekvizite, kao i da pošaljemo nekog od glumaca i da odaberemo najbolju predstavu za određenu sredinu - smatra Simović. Kao dobar primjer saradnje on je naveo Kulturni centar u Istočnom Sarajevu kome je Narodno pozorište pomoglo da odabere tekst za predstavu koja je kasnije doživjela uspjeh. - Ovi pozitivni primjeri mogli bi ukazati na to da Narodno pozorište preko mreže otvori pozorišta u manjim gradovima u Republici Srpskoj. Naša kuća bi im pomagala dok ne oni bi smogli snage i sredstava da se osamostale i postanu gradska pozorišta. Međutim, to zavisi i od strategije Ministarstva prosvjete i kulture, ali i kulturne strategije svake opštine koja treba da procijeni da li im je potrebno pozorište kao najsloženiji i najorganizovaniji oblik umjetnosti - naglasio je Rade Simović. Direktor Pozorišta Prijedor Zoran Baroš ukazao je na činjenicu da postoje mladi glumci koji poslije završene Akademije umjetnosti ne žele da napuste Banju Luku, bez obzira što nisu našli posao. - Oni su spremni da godinama čekaju i ne rade ono za šta su se školovali očekujući angažman u jednom od dva banjolučka pozorišta. Pitam se jesu li, upisujući Akademiju željeli da budu glumci, ili da žive u Banjoj Luci - rekao je Zoran Baroš. Student treće godine Akademije umjetnosti u Banjoj Luci Zlatko Vidović iz Gradiške ne krije stav da je glumačku karijeru bolje početi u Banjoj Luci, nego u nekom manjem mjestu. - Pošto je Banja Luka centar pozorišnog života tu nam je omogućeno da se susretnemo sa poznatim rediteljima i glumcima. Tako imamo priliku da budemo u toku svih pozorišnih dešavanja. Osim toga, u malim gradovima bi prvo trebalo stvoriti pozorišnu publiku, da bi teatar tu uopšte mogao opstati - rekao je Zlatko Vidović, koji glumi u predstavi "Madam San Žen" Narodnog pozorišta Republike Srpske. Ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske Anton Kasipović smatra da je osnivanje pozorišne mreže veoma zahtjevno, ali da se može očekivati pomoć Ministarstva. - Tamo gdje prepoznamo stvarni potencijal i zainteresovanost ministarstvo će pomoći da se osnuje i pozorišna scena - rekao je Kasipović. On je istakao da metropolizacija nije dobra u bilo čemu, pa ni u kulturi. - Svako ograničavanje kulture je loše, a metropolizacija je sigurno jedan od načina kako se kulturi umanjuje značaj - zaključio je Anton Kasipović. Aleksandra RAJKOVIĆ MLADI GLUMCI Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Rade Simović istakao je da ova kuća maksimalno izlazi u susret mladim glumcima i studentima banjolučke Akademije umjetnosti. - Bez ikakvih uslovljavanja dajemo Akademiji umjetnosti naš prostor, garderobu, scenu, rekvizitu. Oni ovdje na izvode samo diplomske, nego i ispitne predstave, a to rijetko koje pozorište u zemljama bivše Jugoslavije čini. Mlade glumce koji završe Akademiju angažujemo na razne načine. U našim profesionalnim predstavama veliki broj njih glumi kao honorarni saradnici - rekao je Rade Simović. DJEČIJA SCENA Direktor Dječijeg pozorišta Republike Srpske Predrag Bjelošević istakao je da su problem manjih gradova najčešće i male sale koje ne mogu primiti velike ansambl predstave. On je dodao da i ansambl ovog pozorišta gostuje u gradovima po Republici Srpskoj, kako bi brojni mališani mogli da uživaju u njihovim predstavama. - Želimo da djeci u manjim mjestima poklonimo naše velike ansambl predstave, pa smo prošle sedmice gostovali u Doboju sa "Princezinim osmijehom". Često u male gradove dolaze predstave koje nude samo zabavu, a uloga teatra svakako nije u tome. Čovjek poslije predstave iz pozorišta mora ponijeti drugačiji osjećaj, nego poslije fudbalske utakmice - rekao je Predrag Bjelošević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.