Mještani sela Peći organizovali druženje u Prijedoru

U njihovom rodnom mjestu danas niko ne živi. Pusto je. Jednom godišnje u njemu se okupljaju bivši mještani, upitaju se za zdravlje i očiste mjesno groblje

DVA puta godišnje pod jednim krovom sakupljaju se nekadašnji mještani sela Peći, smještenog na pola puta između Sanskog Mosta i Ključa, koji su se krajem minulog rata, najvećim brojem skućili u Prijedoru i njegovoj okolini. Ovog vikenda sakupili su se u Prijedoru da bi razmijenili dobro i zlo, radovali se i tugovali zajedno, prisjetili se rodnog kraja, tamošnjeg života, svih zgoda i nezgoda koje su ih zadesile posljednjih decenija. Da bi sačuvali pećanski duh i ostali u vezi, osnovali su u Prijedoru i Udruženje građana sela Peći, a za predsjednika imenovali Milu Ribića, koji kaže da će sljedeći susret biti u rodnom kraju. Mještani ovog sela, priča Mile, danas žive rasuti po svijetu. Iako ih je najviše u Prijedoru, ima ih i u Srbiji, tačnije u Vojvodini, Sloveniji i drugim zemljama. - Nažalost, u našem rodnom mjestu danas niko ne živi. Pusto je. Godišnje se u njemu okupljamo da se vidimo, upitamo za zdravlje i očistimo mjesno groblje - kazuje Ribić, napominjući da je osnovni cilj postojanja Udruženja, briga o njihovom rodnom mjestu. Među brojnim planovima koje su sebi zacrtali, jeste i uređenje puteva u ovom mjestu, što je po Ribiću i najvažnije za budući povratak u Peći. Među okupljenim Pećancima našli su se Dušan Ris i Milan Adamović. Nekadašnje komšije danas žive razdvojeno. Dušan živi u izbjegličkom naselju Gornji Orlovci, a Milan na Aerodromskom naselju. Ovakvi susreti prilika su da se sastanu i prisjete života u rodnom kraju. - Ovdje mi je dobro. Kuću smo napravili i ne žalimo se na probleme. Dolazim na svaki susret Pećanaca, jer tad sam u prilici da se sretnem sa svojim komšijama i rođacima. Jedino na tim druženjima mogu da čujem gdje se ko smjestio, kako danas živi, da li mu je bolje ili lošije u životu, da li je ko i kad išao u rodno mjesto - priča Dušan. I njegovom komšiji Milanu ovakvi susreti su više nego dirljivi. - Nerijetko na ovakvim skupovima ima i suza posebno kada se sretnu oni koji se nisu viđali godinama, a isto su tako godinama živjeli jedni pored drugih - veli Milan Adamović, dodajući da mu je Prijedor nevjerovatno prirastao za srce. - Prijedor je nekako i najbliži mome rodnom kraju. Osim toga, svi smo ovdje od opštine dobili placeve za gradnju kuća što je bilo veoma bitno za naš ostanak u Prijedoru. Čini mi se da su Prijedorčani po mentalitetu najsličniji nama pa je i to jedan od razloga što je veliki broj Ključana i Sanjana ostao da živi ovdje - objašnjava Adamović. Naredno okupljanje Pećanaca biće organizovano prvog vikenda po Spasovdanu u Peći. DIRLjIVI SUSRETI Pećanka Ljuba Grabež ne propušta susrete sa svojim bivšim komšijama. - Drago mi je kad vidim nekoga s kim sam dijelila i dobro i zlo, s kim sam zajedno radila na njivi, kopala i žela, pila kafu, družila se. Rat nas je razdvojio. Neki su otišli u Vojvodinu gdje živi mnogo naših Krajišnika, ali na ovakva druženja uvijek svi dođu - priča Ljuba. Tekst i fotografije: Slaviša SABLjIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.