Mitološke priče - dobri i zli duhovi (8)

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Mitološke priče - dobri i zli duhovi (8)

Evropa je bila suočena sa praznovjerjem masovnih razmjera, naročito u zaostalim, neprosvijećenim krajevima, gdje je nepismenost bila pogodno tlo za vračare, vještice i druge zle duhove.

Vračanje je zapadnu Evropu počelo da osvaja u šesnaestom vijeku, zbog čega je u Engleskoj 1604. godine donesen zakon o suzbijanju ove pošasti u narodu. Samo za prvih dvanaest godina vladavine Jakova Prvog osuđeno je na lomaču na stotine vještica ili osoba osumnjičenih da se bave vještičarenjem. Kako praznovjerje uzima maha, izraženo u vidu vampirstva, ono prodire u najzabačenije istočne krajeve kontinenta. Sedamnaesti vijek bio je u tom pogledu karakterističan i na prostoru Balkana: narodno vjerovanje u vampire proširilo se na Grčku i istočne dijelove austrougarskog carstva. Svjedočenja o živim mrtvacima u srednjem vijeku srećemo gotovo svuda po zapadnoj Evropi; u Britaniji, Francuskoj, Španiji, Portugaliji... Države istočne Evrope bile su gladne, siromašne, teško prohodne - naročito u planinskim regionima. Velika renesansna otkrića do njih su sporo prodirala a uz to - u tim dalekim državama sem malo građanstva, većina stanovništva je, pogotovo u selima, bila nepismena. Vračanje, koje se širilo pripovijedanjem putnika i prolaznika, je u takvim krajevima padalo na plodno tlo. Inkvizicija Drugi razlog je bio vjerske prirode. U romanskim katoličkim zemljama, poput Španije i Portugalije, rimska crkva se uz pomoć inkvizicije ustremila na krivovjerstvo i vradžbine. I u protestantskim državama - kakva je bila Velika Britanija - anglikanska crkva je za vrijeme Stjuarta, kao još niko do tada, progonila vještice. Za to vrijeme, piše Marinji, istočne crkve s vizantijskim obredom su čak vračanje uključivale u liturgije - kao što je slučaj s vukodlacima u Grčkoj. Grčko vjerovanje da se mrtvi lako brane od tjelesnog raspadanja i ustaju iz groba veoma je staro. Ovakvog "živog mrtvaca" Grci su zvali - "rikolaka", riječju za koju se smatra da potiče iz slovenskih jezika sa Balkana ili iz Karpata. Naški, znači - vukodlak. Uglavnom se radi o osobama koje nisu sahranjene na osveštanoj zemlji, o onima koji su izvršili samoubistvo ili su izbačeni iz crkvene zajednice. Ovakve izmučene duše, kad napuste "mesni oklop", isprva bi bile bezopasne, ne bi željele da ugroze drugoga; dovoljno bi bilo da Crkva povuče anatemu i one bi našle svoj mir... Vukodlaci i kradljivi "živi mrtvaci" tek će se u evropskim srednjovjekovnim pričama početi pretvarati - i u vampire. Između 16. i 17. vijeka u Evropi će biti opisano nekih 30 hiljada slučajeva ludila u kome bolesnik umišlja da se pretvorio u vuka. A kao u najzapadnijoj Evropi, tako će se po njenim istočnijim dijelovima poput Srbije, Češke i Mađarske proširiti priče o vukodlacima koji ljudima piju krv, pa početkom 17. vijeka naveliko srećemo "još nedozrele vampire" u Šleskoj, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Moldaviji, Rusiji... Nakon strašne kuge, koja je 1710. opustošila istočnu Prusku, počeo je organizovani progon vampirstva. Otkopavani su grobovi po mjesnim grobljima da bi se dotukli domaći vampiri, koji su izazvali tu poharu i sada "vape za božijom šipčicom". U vezi s tim opisani su slučajevi dvojice seljaka Petra Plogojevića i vojnika Arnolda Paola. Prva upotreba pojma "vampir" u zapadnoj Evropi bila je u 98. broju austrijskog časopisa "Vossishe Zeitung" iz 1725. godine. U časopisu je izvještaj prema kome je: u selu Kisiljevu umro izvjesni Petar Plogojević, a poslije njega i još deset osoba u naredna 24 časa! Na samrti bi ljudi procijedili da im se Plogojević ukazivao i da ih je davio te od toga moraju umrijeti, a Plogojevićeva supruga je pobjegla neposredno poslije ovih zbivanja, izjavivši da joj je u snu dolazio mrtvi muž - i tražio od nje svoje opanke. Iz Beča je upućen tim ljekara i stručnjaka u Kisiljevo kako bi utvrdili o čemu se zapravo radi. Nakon otvaranja kovčega, zapisano je da je tijelo u potpunosti bilo očuvano, a da je u njegovim ustima bilo malo svježe krvi. Pored Plogojevića, austrijski i engleski izvori pominju Arnolda Paolea, vojnika, koji je imao bliski susret sa vampirom u Grčkoj, odakle je donio zarazu. Arnold je navodno ubio vampira, ali se poslije toga osjećao loše i ubrzo je umro u jednom selu kraj Beograda, poslije čega su otpočeli napadi vampira u tom kraju. Njegovo tijelo je kasnije ekshumirano (od strane vlasti!) i podvrgnuto "kuri" kocem, ali ni poslije toga napadi nisu prestali. Naime, malo kasnije će vampira Arnolda optužiti da je desetkovao stanovništvo i živinu u srpskom selu Medveđa! Najpoznatiji srpski vampir je svakako Sava Savanović, lik iz pripovijetke "Posle dvadeset godina" Milovana Glišića, po kome je snimljen domaći horor film "Leptirica". - Kako je umrli postajao vampir? - pita se u knjizi "Vampiri opet na pohodu" Žan Marinji. I odgovara: "Teoretski svi poslije smrti mogu postati vampiri, s tim da su neki tome naročito podložni, kao izopštenici, samoubice, žrtve nasilne smrti, mrtvorođena djeca, čarobnjaci... i svi koji nisu sahranjeni na blagoslovljenoj zemlji"! Vampiri i djeca Ovu žalosnu sudbinu lako mogu dočekati i djeca rođena s izniklim zubima, kao i novorođenčad - rođena u posteljici (sjetite se priče o rođenju hercegovačkog proroka Mate Glušca te djeca sa veoma tamnim očima, crvenim madežima po tijelu ili crvenom kosicom. Kada takva lica umru, mora se, prema vjerovanju, dobro paziti kako se sahranjuju i u kakvu se raku zakopavaju. U Rumuniji umrlom zabijaju kolac u čelo ili mu tijelo izbodu iglama - ili ga namažu mašću i svinjčeta zaklanog na dan Svetog Ignjatija. Da bi duši vampira spriječili povratak u truplo, umrlome u usta stavljaju neki predmet: u Rumuniji struk bijelog luka, u Grčkoj blagoslovljenu hostiju, u Saskoj limun. U Rusiji u raku za umrlim bacaju makova zrna, vjerujući da ih vampir, prije nego što izađe iz nje, svake noći mora prebrojiti. U istočnoj Srbiji kuće od vampira osiguravaju ucrtavanjem crnih krstova na kućnim vratima, malo dalje, u susjednoj Rumuniji, u sve sobe vješaju bijeli luk, a njegovim česnima natrljaju vrata, prozore, dimnjake, pa čak i otvore u ključaonicama. U Rusiji rastresaju makova zrnca ili trnje od šipurka po svim putevima koji vode od sela do seoskog groblja, ubijeđeni kako ih vampir mora sakupljati jednog po jednog prije nego što stigne do nečijeg gazdinstva. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.