Mitološke priče - Dobri i zli duhovi (7)

Ma koliko bili čudni i svemogući, hercegovački vidovnjaci nisu besmrtni. Od drugih se ipak razlikuju znajući kad će otići sa ovoga svijeta. Neobične priče o tome žive u narodu, koji ih ispreda i prenosi onako kako želi da bi uspomena na njih bila trajna. Jer, proroci su ljudska rijetkost, dar božiji. Takvi su bili proslavljeni Mato i manje slavni Drago Spaić

Na dan Svete Petke Paraskeve, pred svoju smrt, sjedio je Mato Glušac u kući svojih kumova Pavića i Petra Grgurovića u selu Glavici kod Danilovgrada. Grgurovići su toga dana, kao i svi Bjelopavlići, slavili krsnu slavu. U dubokoj starosti, Mato je već nekoliko godina bio potpuno slijep. Jedan od pićara (gostiju), ne znajući za Matinu narav, zatraži da im djed nešto ispriča. Prisutni očekivahu da će se Mato na to ljutnuti, ali se malo zbuniše spazivši smiješak na starčevom licu: - Evo da ti pričam, sine! Do nove godine nije daleko. Toga dana će ti Mato progledati ili umrijeti, ali, Bajove mi duše, prije umrijeti!.. I zaista. Na novu 1870. godinu Mato Glušac je umro u istoj kući u kojoj je sebi smrt prorekao. Sutradan je sahranjen uz prisustvo seljana, od kojih nijedan za njim suzu nije pustio, ali su ga, pišu, "svi u svojim dušama zadržali kao nešto više od običnog čovjeka". Čuveni hercegovački prorok i zduhać proživio je tako 96 godina... - I nikad ga više niko nije nadmašio - reći će nam u trebinjskom selu Necvijeće pjesnik i vidovnjak Nikola Ninković, pokazujući duborez s likom Mate Glušca. Ninković taj duborez ljubomorno čuva, pokazuje ga samo rijetkim gostima, a o proroku Glušcu, dodaje: Drvo košćela čuva grob - Na njegovom grobu nema nikakvog zapisa, sem što je na njemu izrasla jedna ogromna košćela, za koju se i inače smatra da je naročito drvo (posebno drvo). Slična košćela, starija od 400 godina, nalazi se u selu Mrkonjići, na polovini puta Trebinje - Ljubinje, u Popovom polju. Po narodnom predanju, iznikla je onog jutra kada je Ana Jovanović u njoj rodila sina Stojana - budućeg svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Košćela na Matinom grobu izrasla je na ivici groba, da bi žilama i stablom obuhvatila cio grob. Godine 1900. pokušali su otvoriti taj grob da bi u njega sahranili nekog nevoljnika bez ikoga svoga, ali se pokazalo nemogućim, jer je Gluščev grob bio sav obrastao spletom debelih žila. Ova košćela je prešla metar u prečniku, raste i dan danji i najveće je drvo u crkvenoj porti - gdje se i danas pod njom obavljaju svi crkveni skupovi... U "Glasu Srpske" smo svojevremeno prenijeli i kazivanje Ilije Pešuta iz ljubinjskog sela Gradca, prema kome se, na onom stablu košćele u crkvenoj porti u Danilovgradu povremeno ukazuje lišaj, neobično nalik nečijoj glavi. - To je vjerovatno Matina glava - govorio je, danas pokojni, Ilija, koji će doživjeti 102 godine. "Sigurno nam nešto poručuje u ovim teškim vremenima... ali, eto, mi to ne znamo rastumačiti", vajkao se starac, koji je o ovom, ali i drugim stuhačima i prorocima znao lijepo kazivati. No, nije Glušac jedini stuhač za čije se ime i prezime danas zna u Hercegovini. Zapisano je i ime Živka Lažetića, sina pokojnog Peše Lažetića iz Dobrelja. "E, moj brajko", pričao je taj Živko, "kada ti se mi pobijemo sa Rudinskijem (Rudine su u bilećkom kraju) stuhama, da vidiš čuda i belaja! Mi vazda njih nadbijemo, ako im primorske stuhe ne dođu u pomoć. A ako im dođu, mi pobjegnemo u najviše planine - samo da ih odmamimo da nam ne čine zlo po poljima!" Južnije, u Popovom polju, ljudi su imali i svoje viđenje o tome kako se uopšte postaje stuhač ili stuha: "Kad ko hoće da bude stuha", vele, "treba da se za 40 dana ne umiva, ni Bogu moli. Nakon 40 dana mora da otiđe na kakvu zaravan, pa okruži oko sebe krug - i u taj krug sjedne... Domalo onda, dođe đavo pa ga pita hoće li u njegovu vojsku i u kakav će oblik da ga pretvori. On mu kaže, a đavo mu učini po volji - i tako je on postao stuhać. Ako stuhać umre, a ne ispovijedi se, postane poslije smrti - vukodlak. No, ne vjeruju baš svi u tu verziju, a o vukodlacima ćemo ionako pisati kasnije... Sada ćemo o odlasku onog proroka čija je slava odmah iza Matine - o Dragi Spaiću sa Zubaca kod Trebinja, čija je sudbina, iako bitno drukčija od Gluščeve, ipak zanimljiva... Dan njegovog odlaska Zupčani su s interesovanjem očekivali!? Deset godina ranije prorok je predvidio taj dan kao svoj posljednji, no svi su u trebinjskom kraju sumnjičavo vrtjeli glavom, pošto nije bilo nikakvog nagovještaja smrti - ni kroz bolest, ni kroz narušeno zdravlje, ni kroz opštu klonulost. Djelovao je čilo, kao da će još decenijama spokojno živjeti. I tada, baš tog dana - za vrijeme kasne i uobičajene sjedeljke u njegovom domu, u prisustvu mnogih svjedoka, dogodilo se sljedeće: u kući su se najprije zatresli svi prozori i vrata, zalupalo staklo, iako nije bilo ni vjetra ni promaje. Naglo je skočio plamen upaljene svijeće! Drago Spaić je zavrnuo pantalone, kleknuo na koljena i stao s nekim da razgovara. U sobi se čuo i taj drugi glas, ali prisutni nikog sem Drage ne vidješe. Kad govor utihnu, bratić Božo ga upita s kim je to pričao. Odgovorio je smireno: "Sa Isusom Hristom, da me primi k sebi". Potom je ustao, i huknuvši, legao na krevet, kao da se umorio... Bio je suton 10. maja 1939. godine. Više nije ustao!!! Molio se za ovaj svijet Zupcima, Trebinjem i Mostarom (gdje je izvjesno vrijeme živio) pronese se glas: skončao je veliki hercegovački prorok Drago, tačno u minut kako je i najavio! Na njegovom grobu kod crkve Svete Petke na zubačkom Grabu kod Trebinja danas stoji samo rečenica: "Ovđe počiva rab boži Spajić M. Drago prorok učitelj božanstva r. 1862. p. 1939". (Svuda se potpisivao sa Spaić, samo na spomeniku je Spajić). U brošurici "Božja riječ ovoga vijeka sa otkrićem i poukom", koju je Drago (1925) o svom trošku štampao u Štampariji "Dudić" u Mostaru, pisao je da se zli dusi ovog svijeta samo postom i molitvom istjeruju, te da je to i više puta praktično dokazao: "Jedanaest godina pisao je, molih se Bogu tri puta na dan za ovaj svijet. U godini jedanaestoj, kada bijah na molitvi, zaori se strašan glas sa neba i zavika: Zar nećeš prestati se moliti za taj svijet? Svijete i vi koji vjerujete, taj glas kaže kakav je gnjev na ovom svijetu". (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.