Mitološke priče - dobri i zli duhovi (6)

Među mnogim legendama koje slave vidovitost i druge sposobnosti Mate Glušca, je i ona o njegovom vidarstvu, koja se rjeđe spominje. A liječio je, vele, Njegoša kome nisu mogli pomoći ni ljekari u Padovi, gdje je odlazio u pratnji Novice Cerovića, o čemu je ovaj kazivao po povratku iz Italije.

Mato Glušac je, bilježe sakupljači hercegovačkih predanja, prorekao i smrt Smail-agi Čengiću, koga srete u Drobnjacima, u Ravnom, gdje je, sa 106 konjanika iz Gacka, kupio harač: - Vala, ago, ovoga ćeš puta na Cetinje stići; konji će ti poigrati na Cetinju i napiti se hladne vode. Koliko ćeš se tamo zabaviti, to ti kazati ne umijem. O ovom događaju Obren Vuković (rođen 1926. u selu Hodžićima kod Bileće) zapisuje predanje očuvano do današnjih dana u Hodžićima, u kućama - nedaleko od one u kojoj je rođen Mato Glušac. "U Hercegovini je, piše Vuković u svojoj knjizi "Priče i legende iz stare Hercegovine" (1996. godine), bilo mnogo proroka i gatara, a najčuveniji među njima bijaše Mato Glušac iz Doluša (korićkog zaseoka), koga dobro upamti i Smailaga Čengić. Kada je paša jednom pošao za Drobnjake, pošalje Matu suvu plećku ovčiju da mu izgata hoće li zauzeti Crnu Goru. Mato mu poruči da će glavom stići na Cetinje, a da će mu se konj napiti vode na Orlovom kršu. Čim ovo čuše sluge potrčaše paši da mu uhvate radostan muštuluk. Ali se agi ova zagonetka ne dopade. I posla ponovo sluge da mu dovedu Mata. Ali Mato se sakri i sluge ga ne nađoše. I ode aga u Drobnjake, a glava mu u zobnici stiže u Cetinje. I konj mu se napi vode na Orlovom kršu. U Ključu (kod Gacka) živio je neki hodža Šundo; bijaše gatar na glasu. Govorio je kako će austrougarska vojska jedne večeri zamrknuti, a ujutro je niko neće vidjeti. Govorio je da će Karađorđevići vladati samo dvije decenije. I bi tako. A onda će sa zapada naići silna vojska i sve preplaviti. I ta će vojska silno stradati. I tako bi. Potom će sa istoka doći vojska i donijeti blagostanje. I bi tako..." Kruže tako kršem, kaže Obren Vuković, priče i o drugim vidovitim ljudima, ali nijedno ime se ne spominje ni približno često kao Matino!!! Zna se kako je kasnije završio Smail-aga. Ali zna se i da je Mato Glušac zbog straha da će ga zbog onog proročanstva Turci likvidirati, pobjegao u Crnu Goru. Pobjegao je ne samo dušom, nego i tijelom. Jer, odavno se po Hercegovini pronosilo da je Mato vilen - da za sat može stići u Stambol. Imao je, dodaju te legendarne skaske, šest stotina kumova, pošto ga je svako kome bi naudila neka zla sila zvao za kuma! Nikšićki publicista Čedomir Baćović spominje da je čuveni putopisac Henrik Renera ostavio zapis tvrdeći da je lično vidio Matu Glušca kako sjedi na lijevoj obali Fojničke rijeke, kod mostića u Slivlju, na kamenoj stolici - sličnoj kakvom prijestolu. U toj stolici, mnogi su zapamtili, pa prenijeli dalje, prvi se odmarao Herceg Stjepan, smišljajući kako da proširi vlast. Kazuje se da podupirači stolice, za koje se držao Mato, dok je sjedio i pušio, leže u dnu gatačkog jezera Klinje... Jedno vrijeme, vele, ovoj se stolici niko nije smio ni primaći: u njoj se ocrtavao nekakav čudan lik. Ako bi se ko i usudio da priđe blizu, lik bi se gubio... Kada se, kažu Gačani, vojvoda Bogdan Zimonjić založio za izgradnju brane i uređenje jezera, prvo su pokušali da pomaknu kamenu stoličnu gromadu, ali ne mogoše... Poturiše ćuskije i poluge - ni makac! Zapališe eksploziv sa svih strana, opet gromada ostade čitava. Ni mine je ne načeše... Jedino eksplozije izbrisaše neke važne podatke sa leđa naslona, što su se čuvali kao tajna..." Gotovo da nema značajnijeg naselja po cijeloj istočnoj Hercegovini gdje se ne pronosi po neka slična epizoda o Glušcu. Povrh svega toga bio je i izvanredan travar. Međutim, o Matinom vidarstvu se nekako ponajmanje govorilo. Zato i izdvajamo priču, prema kojoj je korićki vidar pomogao lično Petru Petroviću Njegošu, a o čemu je kazivao Novica Cerović, pošto se iz Italije prateći Njegoša, kome ljekari u Padovi, kao ni oni u Kotoru, ne mogoše pomoći. Verući se po šumama i planinama, kuda su se samo divokoze verale, Mato je poznavao mnoge trave koje drugi nisu. Umio ih je, smatralo se, naročito sastavljati. Pronađoše, pričao je Cerović, Matu Glušca i dovedoše ga pred vladiku Rada. - Matija, oli mi pomoći? Mato, zagledavši se dobro u njega, reče: - Šta bih ja znao tebi pomoći, kad vidiš da sam ispred tebe oborio oči? No, isto ću ti reći: ne idi u svijet, ne lezi nauznak i ne gledaj u mlade ženske oči, biće ti bolje! Naredi da mu daju i trave koje je pomiješao, da jede med sa mladim skorupom, neslan mladi sir, da pije mlijeko, da ne jaše i ne hoda mnogo. I tvorac "Gorskog vijenca", vele, za tri mjeseca dobro se oporavio, držeći se Matinih savjeta. Novica Cerović likovaše: - Eto, gospodaru, govorih li ja: samo svoj može od srca pomoći. Nije vajde tražiti ti pomoć od tuđina! Kolike silne pare bacismo u Mljetke, u Padovu, pa ti bi još gore. A Mato dođe, pogleda, i ko rukom odnese..." (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.