Ljubiša Savanović, glumac i umjetnički direktor Nacion

Predstave našeg pozorišta imaju jedan prepoznatljiv rukopis koji je dragocjen, a koji stvara veliki broj mladih glumaca koji su glavna snaga, srce i duša naše kuće

SVAKOJ ulozi prilazim sa jednakom ozbiljnošću. Neku ulogu možeš da voliš, neku ne, ali to publika ne smije da vidi u tvojoj igri. Kao zahtjevnije izdvojio bih ulogu Porfirija Petroviča u "Zločinu i kazni" i ulogu Žana u "Gospođici Juliji". To su uloge sa kojima nije išlo baš lako. Najviše sam naučio preko uloge Gidre u predstavi "Gospođa Olga". Na poseban način draga mi je uloga Pere u predstavi "Gavrilo" banjolučkog Gradskog pozorišta "Jazavac". Ponosan sam što sam mogao da igram u predstavi pozorišta čiji članovi na pionirski način, hrabro i nezadrživo traže svoje mjesto na pozorišnom nebu i time čine veliku stvar. Ne samo za pozorište, nego i za kulturu Republike Srpske - rekao je za naš list glumac i umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Ljubiša Savanović. ? Kao novi umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske kakve ste ciljeve postavili pred sebe? - Osnovni cilj su dobre predstave. Ako taj cilj bude ostvaren kako treba, sve ostalo će ići mnogo lakše. Drugi bitan zadatak je briga o ansamblu, saradnicima na predstavama, prije svega rediteljima. Zahvaljujući odličnim dosadašnjim rezultatima taj mi je posao olakšan jer se veliki broj kvalitetnih saradnika sam nudi. Kao jedan od bitnijih ciljeva izdvojio bih i rad na razvijanju pozorišne mreže širom Republike Srpske. Predstave našeg pozorišta imaju jedan prepoznatljiv rukopis koji je dragocjen, a koji stvara veliki broj mladih glumaca koji su glavna snaga, srce i duša naše kuće. Trudiću se da ga još više izbrusimo, učinimo jedinstvenim i prepoznatljivim i da ga promovišemo na najbolji mogući način. Siguran sam da smo kao ozbiljno pozorište spremni da na najbolji način predstavimo sredinu iz koje dolazimo. Uostalom, to dokazuju i mnogobrojne nagrade koje smo donijeli sa svih festivala na kojima smo proteklih godina učestvovali. ? Kakve će novine donijeti naredni "Teatar fest" u Banjoj Luci? - Sljedeći Teatar fest trebalo bi da bude takmičarskog karaktera i da okupi najbolje predstave iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Uslov će biti da pozorišta koja gostuju igraju predstave po tekstovima domaćih autora, čime bismo sigurno dobili još kvalitetniji i interesantniji festival. To bi bila velika stvar kako za našu kuću, tako i za grad Banju Luku i Republiku Srpsku, jer trenutno ne postoji festival koji na jednom mjestu sabira predstave iz najvećih pozorišta bivše države. Sigurno je da je zainteresovanost za nečim takvim velika. Nagrade i čitav koncept "Teatar festa" uveliko zavise od novca. ? Koji je, po Vašem mišljenju, generalni problem pozorišta kod nas i da li postoji kriza, kada je u pitanju posjećenost pozorišnih predstava? - Problem našeg društva je to što su na cijeni stvari i ljudi koji to (većinom) ne zaslužuju. Problem je nezaposlenost, siromaštvo, besparica... U takvoj atmosferi ne možete očekivati da ljudi odvajaju od usta za pozorišnu kartu. Između ručka i pozorišne predstave malo bi ko izabrao predstavu (iako su cijene ulaznica za predstave vrlo povoljne). Postoji mali broj onih kojima ništa nije skupo, a ni sveto, i ta grupa ljudi ne predstavlja pozorišnu publiku. Ono što raduje jeste da se veliki broj mladih odlučuje za pozorište i to je publika koju treba njegovati i u koju treba ulagati. ? Koliku ulogu igra marketing u opstanku pozorišta 21. vijeka? - Sigurno je da je marketing vrlo bitan. Pozorište je na zapadu već odavno okrenuto na to da pravi svoj "proizvod", odnosno predstavu i da ga na tržištu reklamira i prodaje. Kad-tad i mi ćemo morati tako razmišljati i agresivnije marketinški nastupati. ? Čime će se Narodno pozorište rukovoditi u novoj sezoni? - Prije svega, tragamo za kvalitetnim tekstovima i rediteljima. Moraju se ispoštovati i želje ansambla. Jedna od stvari na kojima ću insistirati je da se što je više moguće oslonimo na vlastite snage, jer smatram da imamo šta da ponudimo. A sve to da bismo na kraju imali samo jedno - dobre predstave! ? Šta biste izdvojili kao najljepšu i najružniju stvar u profesiji kojom se bavite? - Trudim se da se ne obazirem na ružne stvari, da pamtim samo lijepe, mada to nije lako. Ono što me čini srećnim su, prije svega, ljudi sa kojima radim i sa kojima se družim. I ono ružno, nažalost, dolazi od ljudi. ? Da li sebe u budućnosti vidite isključivo kao pozorišnog glumca ili biste rado zaigrali i u filmu? - Naravno da bih se rado okušao i u nekom ozbiljnijem filmskom projektu. Krajem ove godine počinje snimanje filma "Turneja" u režiji Gorana Markovića u kojem ću igrati jednu ulogu i zaista mi je drago što sam dio te filmske ekipe. Do sada sam imao priliku da igram u studentskim filmovima, što mi je bila dobra škola. Nisam od onih koji žude za filmom. Pozorište doživljavam kao puno veći izazov. ? Kakvu draž ima cijeli proces stvaranja jednog lika, od prvog čitanja pa do premijere i svakog narednog izvođenja? - Zavisi od funkcije i problema lika. Najispunjeniji sam bio radeći one likove iza čijih riječi sam i privatno mogao potpuno stati. Kako vrijeme odmiče shvatam da to nije uvijek primjenljivo i trudim se da u svakoj ulozi nađem nešto čim se mogu igrati i nešto u okviru čega mogu da istražujem, a da to na kraju dam kao jedan dio sebe. A. RAJKOVIĆ KOMEDIJA ? Glumili ste različite uloge (Peru pisara u "Gospođi ministarki", Švajcarka u "Majci Hrabrost", Fušea u "Madam San Žen", Žana u "Gospođici Juliji"...), pa koji Vam žanr najviše odgovara? - Komedija mi za nijansu više odgovara nego drama. Komedija kao žanr lakše dopire do publike, koja je uvijek raspoložena za takvu vrstu predstave. Bitno je da ljudi nakon predstave izađu iz pozorišta barem malo drugačiji, da su doživjeli nešto novo... To se dešava kad je predstava dobra i tada je nebitno u kojem je žanru. Međutim, postoje likovi iz drama Ljubomira Simovića koje bih rado glumio. Ne mogu da se odlučim kojim bi se likom iz njegovih drama radije pozabavio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.