Kako je srpske pisce katalogizovala Narodna bibliotek

Propusti imaju dvostruku globalnu dimenziju, jer su biblioteke Srbije umrežane i u jedinstveni evropski elektronski kataloški sistem, istakao Zoran Pejašinović

BANjA LUKA - Pogrešno katalogizovanje djela srpskih i hrvatskih autora koji žive i rade - ili su živjeli i radili u BiH, kao knjiga bh. književnosti napisane na bosanskom jeziku, vršili su, osim onih u Sarajevu, i radnici Narodne biblioteke Srbije u Virtuelnoj biblioteci Srbije. Na tzv. bosanskom jeziku, prema njihovim podacima, pisali su Stevan Sremac, Miroslav Krleža, Vojislav Bogićević, Božo Madžar, Perko Vojinović, Svetozar Milijević... Posljednjih godina knjige na tom jeziku, prema njihovim podacima, objavljivali su i Muzej Republike Srpske i banjolučka izdavačka kuća "Besjeda". - Propusti imaju dvostruku globalnu dimenziju, jer su biblioteke Srbije umrežane i u jedinstveni evropski elektronski kataloški sistem - istakao je za naš list istoričar Zoran Pejašinović. Narodna biblioteka Srbije, koja je obrađivala kataloge u Virtuelnoj biblioteci Srbije, nije poštovala ni volju autora, niti volju izdavača knjiga, što su nam autori i izdavači djela potvrdili. Profesor Svetozar Milijević je za naš list izjavio da 1984. godine nije pisao svoj magistarski rad "Odsustvo pažnje u nastavnom procesu" na takozvanom bosanskom jeziku, te da je ludost unositi takve podatke u kataloge. Vlasnik izdavačke kuće "Besjeda" Nenad Novaković rekao nam je da je ova kuća objavila prevod knjige "Urgentna medicina", koju je prevodio Bojan Vuković sa engleskog jezika na srpski, a ne na tzv. bosanski, kao što to piše u katalogu Virtuelne biblioteke Srbije. - Kada bismo sudili po Virtuelnoj biblioteci Srbije, mogli bismo zaključiti da je tzv. bosanski jezik postojao još u doba jugoslovenske kraljevine, pa je tako, između ostalih, Vojislav Bogićević na tom jeziku još 1929. godine napisao brošuru Sokolska čitanka, a na tzv. bosanskom jeziku pisali su i Miroslav Krleža "Povratak Filipa Latinovića", 1984. godine, i Stevan Sremac, te Božo Madžar svoju doktorsku disertaciju u kojoj govori upravo o borbi ovodrinskih Srba za svoj jezik i pismo "Pokret Srba Bosne i Hercegovine za crkveno-prosvjetnu samoupravu" 1979. godine - istakao je Pejašinović. On je dodao da je i Đoko Mazalić o slikarstvu u "tamnom vilajetu", "Slikarska umjetnost u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1500-1878)", 1965. godine pisao na tzv. bosanskom jeziku, sudeći prema podacima Virtuelne biblioteke Srbije. - I za doktorsku disertaciju profesora banjolučkog Filozofskog fakulteta pokojnog Perka Vojinovića "Vrbaska banovina u političkom sistemu Kraljevine Jugoslavije" uneseno je da je pisana na bosanskom 1975. godine - izjavio je Pejašinović. On je rekao da plejadi naučnika koji su pisali na tzv. bosanskom jeziku valja dodati i znamenitog jezikoslovca Miloša Okuku ("Govor Rame", objavljen 1983. godine), te Mošu Pijadu i Rodoljuba Čolakovića, koji su prevodili Marksa na tzv. bosanski knjigu "Bijeda filozofije" 1976. godine. - Poslije navedenih naučnika nekako ne čudi što su Željko Bebek (zvučna kaseta "Skoro da smo isti", 1987), te Zrinko Tutić i Đorđe Novković (gramofonska ploča "Pjevaj moj narode", 1989) pjevali na tzv. bosanskom jeziku - istakao je Pejašinović. B. VELENDEČIĆ MIRO VUKSANOVIĆ Potpredsjednik Matice Srpske Miro Vuksanović, komentarišući funkcionisanje Cobiss-a u BiH, istakao je da nije riječ o greškama već namjeri, te da se u stručni posao umiješala dnevna politika, a kada se tako nešto dogodi, uvijek je rezultat loš. - Nije riječ o greškama, jer su ti podaci unošeni sa namjerom. Kao varijanta srpskohrvatskog priznat je bošnjački jezik, pa praveći zbirni jezik, tzv. bosanski, čine se tri ogrešenja u isto vrijeme, odnosno nište se tri naučno-lingvistička stajališta. Ako svaka novostvorena država ima pravo da taj jezik nazove po državi, onda bi taj jezik u BiH morao biti bosanskohercegovački jezik, a ne tzv. bosanski. Hercegovački govor koji je Vuk uzeo kao osnovu srpskog jezika ne postoji. U Cobiss-u BiH to je izvedeno na lukav način. Prvo je tražen bošnjački jezik, onda skraćenice koje treba da imaju tri slova, odnosno boš. S obzirom na to da kuka, na slovu š, nema u zapadnim jezicima, onda se to piše kao boss, pa se to jedno vrijeme čitalo kao bošnjački i sada se ta ista skraćenica čita bosanski - podsjetio je Vuksanović. UGRIČIĆ Od upravnika Narodne biblioteke Srbije Sretena Ugričića juče nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje kako su se i ovoj ustanovi potkrale "greške". Juče smo dobili odgovore na prije više od mjesec dana postavljena pitanja u vezi sa pogrešnim katalogizovanjem djela u Virtuelnoj biblioteci BiH, u kojima Ugričić, između ostalog, navodi da su nedavno potpisali dogovor direktori biblioteka iz regiona da "obaveza autora ili nosioca autorskog prava" ubuduće "treba da bude da se prethodno neposredno izjasni o jeziku kojim je publikacija napisana", kako bi bibliotekari po njihovim izjavama unosili podatke u kataloge. - Kada su u pitanju pisci koji nisu više među živima, idealistička opcija rješenja bi bila da pokušamo da se dogovorimo i da konsenzusom definišemo stručne kriterijume i liste razvrstanih pisaca iza kojih ćemo svi stati i dosljedno ih primjenjivati - rekao je Ugričić. On je izjavio da bi realistički prijedlog bio da svako unutar svoje nadležnosti kodira jezik i pisce kako smatra da je ispravno i tu će dolaziti, u nekim slučajevima, do preklapanja. - To nije sudbonosno pitanje od kojeg zavisi opstanak ni srpske ni bosanske ni hrvatske ni crnogorske nacije i kulture - rekao je Ugričić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.