Jasenovac (16)

Zgražajući se nad ustaškim zločinima, njemački generali u Zagrebu izvještavali su Glavni štab u Berlinu o broju pobijenih Srba "žrtava životinjskih instikata raspaljenih od ustaških vođa"

. Hitlerov izaslanik za Balkan, Herman Nojbaher piše u svojim memoarima da su "Srbi postali divljač za odstrel" i da je "svako mogao nekažnjeno da ih progoni i ubija" Teror i masovne likvidacije bili su podloga ustaškog pokreta, ozakonjeni od prvih dana zvaničnog proglašenja monstruozne državne tvorevine, u čijoj funkciji su bili logori fizičkog uništenja ljudskih života. Ta zlodjela bila su tajna i javna, tolika da se nisu mogla sakriti i da su to željeli organizatori i egzekutori Maks Luburić, izvršilac Pavelićevih naloga, cinički je govorio da je pobijeno više Srba nego što ih je potamanjeno u vrijeme turske vladavine u srpskim zemljama na balkanskim prostorima. Zlikovačko hvalisanje nije se obaziralo na gnušanje svjetske javnosti. "Kad civilizirani svijet sazna za to, revolt i indignacija bit će takvi da ja ne znam šta će sa nama Hrvatima biti", pisao je hrvatski diplomata Nikola Pavelić Ivanu Šubašiću maja 1942. godine. Boravio je tada u Rio de Žaneiru, s teretom mučnih prizora koje je ponio iz domovine. Svoju zabrinutost izražava opisujući detalje ustaške svireposti: "Samo jedan detalj. Po ulicama hrvatskih gradova nuđene su na prodaju sakupljene, iskopane oči Srba - pod trideset do četrdeset očiju odjednom", ilustruje svoje zaprepaštenje ovaj diplomata u pismu Šubašiću. Zgražavanje generala Rajha A još uoči katoličkog Božića četrdeset prve list "Nova Hrvatska" iznosi podatak da u NDH "imade" petsto hiljada Srba, zaboravljajući namjerno ili ne zvaničnu statistiku te države odmah poslije njenog "uskrsnuća" 10. aprila 1941. godine, prema kojoj je Srba u Hrvatskoj bilo milion i po. Urednik spomenutog dnevnika, Ante Oršanić, nije pri tome objasnio šta se dogodilo sa one dvije nespomenute trećine srpskog naroda. Jesu li one već tada bile u planu da se izbrišu iz "brojidbenih" državnih knjiga po ustaškom načelu istrebljivanja - progon, pokatoličavanje i ubijanje. Visoki njemački vojni i politički funkcioneri u "Nezavisnoj Državi Hrvatskoj", zgražajući se nad zločinima, javljali su Berlinu, uvjeravajući najviše šefove Rajha u objektivnost svojih procjena o pobijenim Srbima. General Glez fon Horstenau kaže u pismu iz februara 1942. godine da se "broj pravoslavaca koje su Hrvati masakrirali i na sadistički način mučili do smrti, kreće oko trista hiljada". Tu cifru on "smatra tačnom", mada se, veli, procjene kreću i do sedamsto hiljada. Obavještajac ovog Hitlerovog generala u Zagrebu, kapetan Artur Hafner, izvještava svog šefa da je u prvim mjesecima terora, do kraja jula 1941. godine, broj Srba "žrtava životinjskih instikata raspaljenih od ustaških vođa, veći od dvjesta hiljada:. Referišući fireru o situaciji na Jugoistoku, general Aleksandar Ler kaže da su ustaše pobile oko četiristo hiljada pravoslavaca" od sredine aprila četrdeset prve do jeseni naredne godine. U svojim memoarima "Specijalni zadatak Balkan", Herman Nojbaher, Hitlerov izaslanik za ovo područje tokom rata, u poglavlju "Represalije" piše: "Srbi su postali divljač za odstrel, svako je mogao da ih nekažnjeno progoni i ubija. Nakon što se Jugoslavija raspala usledio je hrvatski osvetnički pohod uništavanja pravoslavnih Srba. Ovaj događaj spada u najužasnija masovna ubistva tokom cele svetske istorije. Kompleks mržnje naterao je Hrvate na zločin, pa čovek zanemi pred tim strahotama. Recept za pravoslavne koji je primenio ustaški vođa, Ante Pavelić, podseća na najkrvavije religiozne ratove: jedna trećina mora postati katolička, druga mora napustiti zemlju, a treća mora da umre. Poslednja tačka programa bila je i provedena u delo. Kada ustaške vođe pričaju o tome da su zaklale milion pravoslavnih Srba, uključujući bebe, decu, žene i starce - to je onda, po meni, preterivanje i sadističko samohvalisanje. Na osnovu izvještaja koji su stigli do mene procenjujem da broj nevinih, nenaoružanih, zaklanih Srba iznosi 750.000. Kada sam, po ko zna koji put u Glavnom štabu (u Berlinu) stavio na dnevni red izveštaje o istinski užasnim stvarima koje se odvijaju u Hrvatskoj, Hitler mi je ovako odgovorio: I ja sam poglavniku rekao da nije moguće samo tako iskorijeniti tu manjinu, jer ona je - jednostavno prevelika..." Srbi najjače tkivo na Balkanu Nojbaher se pita: "Kad bi čovek znao gde je tačno granica uništavanja jednog naroda" i naglašava: "Najjače tkivo, najsnažniji narod na okupiranom Balkanu je srpski, a on je najgore prošao". Da, tako je bilo. Možda i ne bi bilo genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu da Hitler, koji je pripadao soju Austrijanaca sa "jakim antisrpskim kompleksom zbog ubistva prestolonaslednika u Sarajevu i izbijanje Prvog svetskog rata", i sam nije bio opterećen takvom podsviješću i nenormalnim unutrašnjim osećanjem izazvanim njome. Ali, vratimo se još malo "izumu"ustaškog bezumlja. Na zvaničnom prijemu "veleposlanika" Nezavisne Države Hrvatske u Vatikanu, gospodina Rušinovića, 27. maja 1942. godine, kardinal Eugen Tiseran je rekao: "Šta se mi imamo tužiti na Srbe, kad mi s njima postupamo gore nego li su oni sa nama, iako smo tobože kulturniji i katolici. Samo u jednom logoru ima dvadeset hiljada Srba. A Srbi su u borbama s Turcima dali za Zapad i katolicizam isto toliko koliko i mi, a možda i više". Ovom njegovom usputnom prigovoru na sopstveni račun, prethodili su podaci iz razgovora sa "veleposlanikom" da su ustaše protjerale iz NDH i pobile sve pravoslavne sveštenike i da je do tada nestalo trista pedeset hiljada Srba. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.