Jasenovac (10)

Logor za masovno uništenje izmislio je Ante Pavelić u emigraciji, okružen ustašama koji su s njim smišljali kako da iskorijene Srbe iz Velike Hrvatske, izazivajući pobune među njima da bi imali razlog da ih progone i ubijaju, govorio je jasenovački zapovjednik Ljubo Miloš pred istražnim organima 1948. godine.

Pavelićevo "velebno djelo", kojim se bavio u emigraciji u Musolinijevoj Italiji polovinom tridesetih godina i kasnije, čine i planovi o logorima "diljem" velike Hrvatske sa najmonstruoznijim sistemom uništavanja ljudskih života u Jasenovcu. Te pripreme objašnjavaju brzinu kojom se praktično sprovodilo ono što je poglavnik zacrtao u "liparskoj školi" terora. Čim je kročio u Zagreb poslije proglašenja fašističke NDH uz svesrdnu podršku Hitlera, počeo je sa izdavanjem zakonske regulative kojom će biti propisani svi vidovi najgrubljeg nasilja. Progone su pratila zlostavljanja i ubijanja, pljačka i paljenje domova, a nevine žrtve čekali su logori na sve strane. Jedan od najokorjelijih koljača, zapovjednik u jasenovačkoj fabrici smrti, Ljubo Miloš, učestvujući u zatiranju tragova zločina u ovom logoru propale države i bježeći pred naletom partizana 1945. godine, obreo se u emigraciji s drugim krvnicima. Nije uspio da umakne pravdi. Uhapšen je i priveden državnoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina. Na saslušanju 1948. izjavio je: Pavelić naredbodavac "Naređenje za stvaranje prvih koncentracionih logora poteklo je od Eugena Kvaternika. Iz razgovora koji sam vodio s Luburićem (Maksom) i ostalim ustaškim oficirima, poznato mi je da je Kvaternik to naređenje dobio od Pavelića, jer se Pavelić mnogo interesirao za logore, a naročito za Srbe, tj. za interniranje istih. U emigraciji mi je pričao 1946. godine Božo Kavran da je njemu, po uspostavi NDH, u Zagrebu govorio ustaša povratnik Nikola Orešković, zv. Gandi, i još neki kako su još u emigraciji na Liparima razgovarali sa Pavelićem o tome kako će iskorijeniti Srbe u Hrvatskoj. Tada su govorili o tome kako će sami izazvati pobune među Srbima u Hrvatskoj, ukoliko se Srbi sami ne budu bunili, te na taj način bi našli razlog likvidaciji istih u Hrvatskoj. Prva osoba koja je bila od Pavelića zadužena za organizaciju koncentracionih logora, bio je povratnik ustaša Mijo Babić, zv. Đovani. On je organizirao koncentracioni logor u Lici, kod Gospića i logor Kruščicu u Bosni. U osmom mjesecu 1941. kada su Talijani proširili svoju zonu do Karlovca, Luburić (Maks) je dao premjestiti zatvorenike iz logora kod Gospića u tada formirani logor u Jasenovcu - Kraplju. Nakon toga preseljen je i logor Kruščica iz Bosne u logor Jasenovac - Krapje. Logor "Danica" kod Koprivnice organizirao je ustaša povratnik Martin Nemec, po naređenju Kvaternika. Nad tim logorom Luburić nije imao kontrolu, ali mislim da su pri rasformiranju logora "Danica" neki zatočenici bili upućeni u logor Jasenovac, kao i u Staru Gradišku..." U izjavi, koju u cjelini prenosi Antun Miletić u knjizi "II koncentracioni logor Jasenovac", Ljubo Miloš spominje ustaše povratnike. Tu su oni koji su se pripremali u Liparima, ustaškom logoru za obuku, da bi "po uspostavi NDH", prihvatili zadatke koje im je Pavelić povjerio. Pred istražnim organima, koji su ga saslušavali, Ljubo Miloš govori o Maksu Luburiću, koji je kaznionu Stara Gradiška, koja je to bila do početka 1942. pod Ministarstvom pravosuđa, pretvorio poslije u koncentracioni logor. Luburić je takođe osnovao i logor u Gornjoj Rijeci za srpsku djecu, koja su trebala da se odgajaju u ustaškom duhu. Prema njegovom svjedočenju, Maks Luburić je u ljeto 1941. imenovan od Pavelića za šefa Ureda III, tj. odsjeka za logore Ustaške nadzorne službe "pod nadzorom Dide Kvaternika, kome je redovno usmeno referisao o stanju na terenu. Često je odlazio i kod Pavelića koga je informisao o broju Srba i Jevreja, interniranih u logore. Luburićev ured kasnije se proširio, sa više zaposlenih ustaških oficira, koji su bili pod njegovim zapovjedništvom. Ured III zvao se još i "ustaška obrana", u sklopu koje su bile i znatne vojne jedinice pod komandom Luburića, korišćene i za obezbjeđenje logora. Na pitanje ko je izdavao naloge za masovna hapšenja i ubijanja Srba, Jevreja i ostalih građana NDH, Ljubo Miloš odgovara, da je Pavelićevo naređenje Dido Kvaternik prenio Luburiću, a ovaj ga sprovodio preko svojih potčinjenih, uglavnom ustaša povratnika. Oni su bili na istaknutim položajima u vojsci i "redarstvenoj službi" ili na dužnotima "stožernika". Upućivani su kao "specijalni izaslanici Pavelića u razne krajeve NDH sa neograničenim ovlašćenjima po svim pitanjima. Kako su oni odlučivali tako je postupala ustaška vlast u pojedinim mjestima. Ubijeni zbog dopisivanja s kućom Župsko redarstvo u Gospiću imalo je na raspolaganju čitavu Osmu ustašku bojnu, veli Miloš, tvrdeći da je Luburić tamo često odlazio. Ne može reći koliko je ljudi ubijeno u tamošnjem logoru, ali prema pričanju ustaških oficira, broj žrtava "kretao se na hiljade". Čuo je i za pokolj u Glini, gdje je Luburić takođe odlazio u to vrijeme, ali ne zna njegove razmjere. Pošto je ispričao kada je došao u Jasenovac i na kojoj je funkciji bio, na pitanje da li je učestvovao u masovnim likvidacijama Ljubo Miloš je odgovorio da on nije učestvovao. "Grupne likvidacije izvršavale su posebno određene likvidatorske grupe, koje su u Jasenovcu imale povlašćene položaje". "Prvi put", kaže, "strijeljao sam tri Židova koji su uspostavili vezu sa kućom i dopisivali se, što je bilo otkriveno, te je Luburić naredio da ih strijeljam". Spominje još pojedinačnih slučajeva, pogubljenja a za masovna ubijanja daje objašnjenje da ih je bilo poslije "nastupa" logoraša, koja su počinili drugi, a ne on, ili da se ne sjeća kad su u pitanju konkretne grupe. Iznosi podatak da je od njegovog dolaska u logor III do proljeća 1942. likvidirano oko pet hiljada zatvorenika, u šta "nisu uračunati ljudi koji su likvidirani prilikom rasformiranja logora I i II", kao ni "skupni transporti Srba, Židova, Cigana" i drugih. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.