Istorija zločina (4)

Političke stranke i ličnosti u Hrvatskoj, koje su se borile za ideju "političkog" naroda Hrvata, osporavajući to pravo Srbima, izazivale su neprestane sukobe i sučeljavanja. Netrpeljivost u određenim hrvatskim građanskim i malograđanskim krugovima preobrazila se u mržnju koja je dobila i genocidne karakteristike

Pitanje "političkog", tj. "diplomatičkog" naroda Hrvatske zaslužuje dodatna objašnjenja stoga što su mnoge nesuglasice između Hrvata i Srba, ne samo u ranijim decenijama već i u savremenim zbivanjima, plod hrvatske nacionalno-političke ideologije koja je utemeljena na ideji o postojanju jedinstvenog hrvatskog "političkog" naroda. Objašnjenja su potrebna zato što su baš u borbi za i protiv politike utemeljene na ideji o hrvatskom "političkom", ili "diplomatičkom" narodu stvorene razlike u pogledima između Srba i Hrvata, koje su bile i koje su do danas ostale teško premostive. Zbog njih je dolazilo do neprestanog žestokog međusobnog sučeljavanja i rađanja netrpeljivosti, koja je u određenim hrvatskim građanskim i malograđanskim krugovima dobila protivsrpske genocidne karakteristike. Mnogi su i pouzdani podaci koji nedvosmisleno potvrđuju da je do krize u odnosima između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, uoči sloma druge Jugoslavije, došlo zbog troga što su u toj republici zavladale političke stranke i ličnosti kojima je na srcu ležala nacionalno-politička ideologija utemeljena na ideji da na hrvatskoj državnoj teritoriji može da postoji samo jedan, i to hrvatski konstitutivni narod. Sujeta i neznanje U času kada je ideja o hrvatskom "političkom" narodu, početkom šezdesetih godina DžIDž veka, u Hrvatskoj stekla znatan broj pristalica, Imbro Ignjatijević Tkalac, iskreni i dosledni Jugosloven, odlučno je ustao protiv nje. On je uviđao svu njenu štetnost i destruktivnost pa je stoga pisao: "Misao političkog i narodnog sjedinjenja svih južnih Slavena sasvim je lepa i dobra, no osnovati na zastarelim i zaplesnjivilim hartijama i tobož istoričkim izmišljotinama pretenziju naroda hrvatskog i rimske crkve na hegemoniju nad svim narodima južnoslovenskim - što može biti želja gorućeg patriotizma no dokaz je tolike sujetnosti i tolikog neznanja ćudi naroda da ne samo da nije mogla imati ženjenog uspeha nego je baš razdor između dva najnaprednija i najkrepča jugoslovenska naroda, među Hrvatima i Srbima, povećala i gotovo u mržnju narodnu pretvorila." Dalje je Tkalac poručivao: "Ne osnivlje se budućnost i ne utemeljuju se države na starim hartijama i na 'virtualnim' teritorijalnim tražbinama, ma bile ove što može biti bolje dokazane i nedvojbene, nego se osnivaju na krepkoj volji, na snazi i delateljnosti živećeg naroda koji hoće i ume stvoriti si državu da u njoj o svojoj volji i o svojem pravu živi i narodni zadatak svoj izpuni. Kad bi se Srbi u današnjoj kneževini ustavši na Turke bili pozvali na Dušanovo i Lazarevo carstvo i na stare svoje hartije i na ne znam kakva jošte istorička prava, jamačno bi bili ostali jedna raja turska kao što su Bošnjaci i Ercegovci i dan danas. Poput Tkalca i Andrija Torkvat Brlić smatrao je ne samo da je besmisleno već i opasno Hrvate proglašavati "političkim" narodom a Srbe i ostale narode u Hrvatskoj lišavati statusa "političkog" naroda. Brlić je, suprotno onima koji su sledili politiku Franje Račkog, biskupa Josipa Jurja Štrosmajera, Antuna Jakića, Ante Starčevića i Eugena Kvaternika, tvrdio da "Hrvati nemaju nikakvih državnih prava", već da ta prava, ali samo na papiru, ima Trojedna kraljevina. "Hrvati" (Croatia, natio croatica)", pisao je Brlić, "nema nigde državnih prava, kao što ni Mađari u Ugarskoj. Hrvati se povedoše za Mađarima i Mađarorsagom, pa nemajući nikakva temelja - najedanput kao Deus edž machina prisvojiše sebi pravo papira trojedne kraljevine, konda bi bio nesmisao reći: državna pravah Srbah u trojednoj kraljevini! Stanovnici trojedne kraljevine nisu samo Hrvati, a ipak svi - isti Niemci, Mađari, Rusini, Klemente - imaju državna prava trojedne kraljevine". Uviđajući koliko je čak i za ono vreme bila reakcionarna i po odnose dva naroda opasna politička misao Hrvata oslonjena na državno pravo Hrvatske, Brlić je, onima koji su je zagovarali, poručivao: "Ele vi tjerajuć lisicu iztjeraste vuka, jer na naravno pravo narodnosti i slobode sasvim zaboraviste, iz same revnosti za historiju ne Hrvata nego trojedne višeplemene kraljevine. Srbi trojedne kraljevine ne napadaju temelj iliti državno pravo trojedne kraljevine, nego ne dadu, da ta prava Hrvati monopoliziraju". Osuda A.T. Brlića nije se svela samo na pojedine političke ličnosti i na postojeće stranke već i na list Pozor, uticajni glasnogovornik Štrosmajerove Narodne stranke, koji je, po njegovoj oceni, postao "bogumrzak", jer o svemu tome je "hrvatomanski počeo pisati". Uz Tkalca i Brlića svrstao se mladi August Šenoa. Iako saradnik Pozora, on nije pisao "hrvatomanski". Na pitanje da li je narod srpski "politički" narod, Šenoa je odgovorio da jeste "jer je tako sklopio ugovore s krunjenima ugarskimi kraljevi". Remetilački činilac Vatreni zagovornici politike zasnovane na hrvatskom državnom pravu bili su svesni da je to pravo jedan od glavnijih remetilačkih činilaca u odnosima između Srba i Hrvata. Uprkos tome, i baš zbog toga, oni su se čvrsto držali tog prava, smatrajući da je ono važnije od sporazuma i sloge sa Srbima. Najuverljivije dokaze o tome nalazimo u nacrtu sporazuma o zajedničkim političkim nastupima Hrvatske pučke seljačke stranke i Stranke prava, tzv. milinovaca. Nacrt je sastavio Stjepan Radić i početkom avgusta 1909. godine dostavio ga Mili Starčeviću. U tački dva nacrta piše: "Obje su stranke prodahnute hrvatskim državnim pravom i hrvatskom državnopravnom idejom, te od nje nimalo ne popuštaju niti za volju inače potrebne i poželjne narodne sloge s onim dielom našega naroda, koji se i na hrvatskom državnom području s raznih razloga nazivlje srbskim imenom." Već iz ovoga što je rečeno vidi se da među Hrvatima nije bilo jedinstvenog stava prema državnom pravu Hrvatske i iz njega proizašle političke ideologije, koja se ticala institucije "političkog" naroda i teritorijalnih pretenzija. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.