Istorija zločina (27)

Iako nepotpuno ostvaren u NDH hrvatski državotvorni ideal, baštinik ustaštva, ostao je i u mislima vođe HDZ, Franje Tuđmana koji će reći da je Nezavisna država Hrvatska bila izraz "povijesnih tisućljetnih težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom"

Kad je HDZ sa Franjom Tuđmanom na čelu krenuo u akciju radi osvajanja vlasti u Hrvatskoj, u svoj programski promotivni nastup ugradio je sve geostrateške, ekonomske i nacionalnol-političke poglede o Bosni i Hercegovini koje su ostavili Ivo Pilar i fra Dominik Mandić. U tom promotivnom programu o neodvojivosti Bosne i Hercegovine od Hrvatske rečeno je da se HDZ zalaže "za gospodarsko, prometno, duhovno i civilizacijsko združenje Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine koje tvore prirodnu, nedjeljivu, geopolitičku cjelinu i koje su povijesnom sudbinom upućene na zajedništvo..." Pisac knjige Politička sudbina Hrvatske, Geopolitičke i geostrateške karakteristike Hrvatske(Zagreb 1995) Petar Vučić, bez ustezanja, javno i otvoreno napisao je da je NDH, posle kapitulacije Italije septembra 1943, i poništavanja rimskih ugovora, teritorijalno bila sasvim uobličena, da je Hrvatska po veličini, obliku i smeštaju, po svim geopolitičkim i geostrateškim oznakama, ostvarila svoj geopolitički i geostrateški ideal. Problem je bio samo u tome što je u toj idealnoj Hrvatskoj bilo "previše nehrvatskog stanovništva". Izraz "povijesne težnje" U vezi sa ovom konstatacijom pomenuti autor Petar Vučić, o hrvatskoj ustaškoj državi uobličenoj septembra 1943, naglasio je: "Iako je umnogome ostala samo neostvareni ideal, ona je svejedno ostala trajnim svjedokom visokog državotvornog htijenja i morala ustaškog revolucionarnog pokreta, koji je takvim državotvornim nacrtom ( iako nepotpuno ostvarenim) postao istinski baštinik hrvatskog povijesnog državotvornog ideala i misli." U ovaj način razmišljanja savršeno se uklapa poznata izjava dr Franje Tuđmana da je Nezavisna država Hrvatska stvarno bila izraz "povijesne i tisućljetne težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom". Naivne i neupućene, ova izjava je iznenadila i uznemirila, premda je ona u potpunom skladu sa stoletnim težnjama i tokovima hrvatske politike. Te težnje i ti tokovi kad je reč o Tuđmanu, iskazani su i u njegovim javnim nastupima. Tako, na primer, u uvodnom izlaganju koje je održao na Prvom općem Saboru HDZ u Zagrebu 24. i 25. februara 1990, o pretenzijama Hrvata na Bosnu i Hercegovinu on je rekao: "Taj naš zahtjev bio je izraz i nastavak samo gledišta takvih hrvatskih političara prošloga i ovoga stoljeća, kakvi su bili 'otac domovine' dr ante Starčević, pa Mihovil Pavlinović, dr Ante Trumbić i Stjepan Radić. Oni su redom govorili o Bosni i Hercegovini sa stajališta njihova geopolitičkog jedinstva i s Hrvatskom i sa Zapadom, ne dvojeći o tome što bi njihov narod referendumom odlučio gdje mu je mjesto." Sudeći po ovome, Tuđman je bio istinski sledbenik geopolitičara Pilara, istoričara Mandića i poglavnika Pavelića. To potvrđuje i izjava koju je dao na sastanku s predstavnicima hrvatskog vojnog vrha održanom 23. avgusta 1995. godine u Predsedničkim dvorima na Pantovčaku. Tada je jasno, bez dvoumljenja, Tuđman stavio do znanja da demografsko pitanje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Istri treba rešavati pomoću vojske, jer, naglasio je, samo tako se u tim krajevima može učvrstiti hrvatstvo. Upozorio je prisutne da su baš radi rešavanja demografskog pitanja stvorili hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i HVO. Spremni svim sredstvima da rade na stvaranju etnički čiste Hrvatske, Tuđman i njegov HDZ su odmah po preuzimanju vlasti, još u okvirima SFRJ, na samom početku ratnih zbivanja, angažovali socio-demografe, koji su pripremili četiri studijske knjige sa podacima o rasporedu Srba po hrvatskim naseljima. Tim knjigama, koje se nalaze u Zavodu za statistiku Hrvatske, obavljene su nužne predradnje za potonje etničko čišćenje. Da je velika Hrvatska, sa čitavom Bosnom i Hercegovinom, do Drine, državotvorni ideal i misao vodilja Hrvata dokaz je i to što se sa predikaonice crkve Ranjenog Isusa, usred Zagreba, oglasio i jedan sveštenik. U svojoj propovedi on je tražio da Hrvatska bude "ljepša, bolja, veća i sretnija", da toj Hrvatskoj središte bude Banja Luka, kako je to želeo poglavnik Ante Pavelić. Propovednik, dominikanac Vjekoslav Lasić, izrazio je nadu da će se poglavnikova želja ostvariti, utoliko pre što je "ovaj sadašnji oblik Hrvatske malo čudan". Petar Vučić i dominikanac Lasić nisu usamljenici i zanesenjaci. Oni govore ono što se i kako se u Hrvatskoj razmišljalo i kako se razmišlja o budućnosti države. Njima se pridružio i izvesni Radomir Milišić. U knjizi Stvaranje Hrvatske, Analiza nacionalne strategije (Zagreb, 1995) taj autor je napisao: "Kako je sudbina Bosne i Hercegovine, odnosno sudbina Hrvata u toj državi neodvojiva od Hrvatske, tj. Hrvatska i Hrvati moraju napraviti sve da se ona od Hrvatske što manje odvoji (jer Hrvati su tamo suveren narod, a to svoje pravo mogu odbraniti samo uz pomoć Republike Hrvatske), to će Hrvatska morati stalno imati i oko i uho na tom za nju tako vitalnom prostoru. Prostori koje su Hrvati u Bosni i Hercegovini organizirali i obranili i fizički su osnova hrvatskog suvereniteta u toj državi, kao i dokaz da se bez Hrvata Bosna ne može stvarati." Programi bolesne politike Naveo sam samo neke primere velikohrvatskih teritorijalnih pretenzija postavljenih na temelju hrvatskog državnog i istorijskog prava. Međutim, svi nastavljači politike Eugena Kvaternika i Ante Starčevića, a u Hrvatskoj su oni danas na vlasti, koji su svoje programe zasnivali, kako je napisao I.I. Tkalac, "na starim hartijama i na virtualnim teritorijalnim tražbinama", pokazali su prevelike teritorijalne apetite. Ne treba ni trošiti reči da bi se dokazalo da su ustaše Ante Pavelića čitavu svoju politiku zasnivali na hrvatskom državnom i istorijskom pravu. Lice i naličje te politike, iskazalo se u ratnim godinama od 1941. do 1945. na najkrvoločniji način, pred čitavom svetskom javnošću. Iako je čitav svet tim krvološtvom bio iznenađen i zgrožen, ono je usledilo kao logičan ishod jedne vekovne nakaradne i u svojoj osnovi bolesne politike, koja i nije mogla da učini drugo nego da stvori patološku mržnju prema Srbima i da dovede do jednog od najstrašnijih genocida koji je svet upamtio. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.