Istorija zločina (23)

U svojim bilješkama dr Ivan Ribar je zapisao da su hrvatski ban Pavao Rauh i Josip Frank, predvodnik pravaša, uz odobrenje najviših vojnih krugova u Beču, u slučaju rata sa Srbijom povodom aneksije BiH, sklopili sporazum koji "je glasio da se izvrši pokolj i iseljavanje svih Srba iz Hrvatske".

Iz svega rečenog jasno se vidi da je ideja o genocidu nad Srbima u Hrvatskoj potpuno bila sazrela u okvirima Austro-Ugarske još pre izbijanja Prvog svetskog rata. Dr Ivan Ribar, poznati političar, pripadnik jugoslovenski opredeljene omladine, pristalica politike hrvatsko-srpske koalicije, kao aktivni učesnik predratnih zbivanja u Hrvatskoj, zabeležio je da su ban Pavao Rauh i Josip Frank, uz odobrenje najviših vojnih krugova u Beču, u slučaju rata sa Srbijom povodom aneksije Bosne i Hercegovine, sklopili sporazum koji "je glasio da se izvrši pokolj i iseljenje svih Srba iz Hrvatske". Neprestano zaokupljeni genocidnim idejama, franko-furtimaši su i izbijanje Prvog svetskog rata dočekali sa radošću i uverenjem da je nastupio trenutak kada će se osloboditi "vlaškog nakota" i "posrbica". U još neobjavljenim zabeleškama Ivan Ribar je o tome zabeležio: "Sabor Hrvatske bio bi raspušten odmah još 1914. godine, čim je nakon ultimatuma Austro-Ugarske Srbiji, započeo Prvi svjetski rat, jer raspust je tražila vojna ratna komanda u Beču, a prijedlog za raspuštanje uputili su frankovci, saborska manjina, koji su nakon ultimatuma, a još i prije, nakon ubistva austrijskog prestolonaslednika u Sarajevu, zavladali ulicom uz pomoć vojske, policije i žandarma. Istrebljenje Srba Nešto slično, no samo u većim dimenzijama 1908. godine prije aneksije Bosne i od dana aneksije. U programu frankovaca bilo je 1914. godine istrebljenje Srba, razbijanje jedinstva i hrvatskosrpske koalicije, ove kao predstavnice narodnog jedinstva i većine u Saboru. "Među tim frankovcima, koji su te dane 1914. godine predvodili zavedene hrvatske mase, žarile i palile, terorizirale, optuživale, bio je jedan od najbjesnijih Ante Pavelić, tada još nepoznat javnosti (...)" Dalje je Ribar napisao: "Da je Sabor 1914. godine bio raspušten i zaveden komesarijat sa jednim austrijskim carskim generalom na čelu, u kojem bi vladajuću riječ vodili frankovci, na žalost uz pomoć vođstva Hrvatske seljačke stranke, koje se nakon ubistva u Sarajevu slepilo sa vođstvom frankovaca protiv koalicije, odnosno saborske većine, optužujući ovu za sarajevski zločin i veleizdaju i slijedom toga, da je potrebno Sabor raspustiti, a vođstvo i sve narodne poslanike u Saboru, odmah zatvoriti i suditi - na vješala putem vojnog izvanrednog takozvanog prekog suda, - izvršen bi bio program u cijelosti, koji su izgradili frankovci, a po prijedlogu Pavelića, po kojem je trebalo najradikalnije obračunati sa Serbima, kao i Hrvatima koalicije. Izvršen bi bio pokolj Srba još 1914. godine. A jer ga nijesu frankovci mogli izvršiti tada pa su ga izvršili za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su frankovci, odnosno njihovi ustaški slijednici po milosti i uz podršku okupatora dobili vlast sa Poglavnikom Pavelićem na čelu (...) (Kurziv - B.K. ) (U fusnoti Krestić kaže:) Beleške I. Ribara uz pismo upućeno dr Kosti Milutinoviću 11. januara 1960. godine. Kopiju ovog pisma sa beleškom dr Ribara koristim dobrotom prof. Milutinovića, kojem zbog toga dugujem zahvalnost. Beleške dr Ribara nastale su povodom pisanja Milutinovićeve knjige Dr Ivan Ribar, Sisak, 1968. Na rukopis te knjige Ribar je stavio izvesne primedbe i dao neke sugestije za sitnije ispravke i dopune.) Zaključak dr Ribara je da su Srbi 1914. godine spaseni pokolja samo zahvaljujući Koaliciji, njenoj oportunističkoj politici i činjenici da je tokom rata očuvan Sabor u kojem su koalicionaši imali većinu. Dragoceno svedočenje dr Ribara za temu o genocidu zanimljivo je i stoga što, na jednom mestu u svojim uspomenama, on daje podatke o specijalnom sastavu sledbenika Josipa Franka, tih, kako on piše, predstavnika "društvene bolesti i pokvarenosti". Frankova "najbliža avangarda", po viđenju dr Ribara, "sastavljena od većine narodnih zastupnika i najpokvarenijih elemenata iz građanskih i seljačkih redova, a na žalost i radničke te studentske omladine, bili su predstavnici frankovačke rulje spremne da izvrši nalog istrebljenja Srba, ako je to u interesu svete hrvatske stvari a za sjaj prejasne habsburške dinastije". (Kurziv - V.K.) Na osnovu svega rečenog bez dvoumljenja može se zaključiti da su franko-furtimaški krugovi, odgajani na tradicijama hrvatskog državnog prava, na iluzijama o stvaranju etnički čiste i velike katoličke Hrvatske, uz pomoć Habzburške konarhije, zadojeni neljudskom mržnjom prema Srbima, bili ubeđeni da je rat, koji su očekivali u vreme aneksione krize, a koji je izbio 1914. godine, pogodan trenutak kada se mogu ostvariti sva njihova sanjarenja, kada se na najgrozniji način - pokoljima, vešanjima, streljanjima, izgladnjivanjem, prekrštavanjem, iseljavanjem itd. - za svagda mogu osloboditi Srba. Kako im to nije pošlo za rukom u Prvom svetskom ratu, strpljivo su sačekali Drugi. Priliku koja im se tada ukazala iskoristili su koliko su god mogli. Njihova zlodela, toliko raznovrsna i za zdravi ljudski razum nepojmljiva, nisu, što se vidi iz ovog izlaganja, rezultat samo jednog sistema, ove ili one stranke, ovog ili onog društva, ove ili one ličnosti, već sticaja čitavog niza okolnosti u dužem vremenskom trajanju. Genocid nad Srbima u ustaškoj NDH svojevrsni je fenomen njihovog vekovnog zajedničkog življenja sa Hrvatima. Dugotrajno nastajanje genocidne ideje u određenim sredinama hrvatskog društva, koje je, kako svedoči dr Ribar, imalo prilično široku bazu, duboko je ukorenilo tu ideju u svest mnogih generacija. Fenomeni nastali dugim trajanjem po pravilu sporo nestaju i uporno istrajavaju. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.