Istorija zločina (1)

Bilo bi bolje "Vlahe sve poklati nego nastanjivati", pisao je 13. novembra 1700. Ambroz Kuzmić, upravnik imanja Zagrebačke biskupije. Iz takve netrpeljivosti ispilila se klica zla koja će se vremenom preobraziti u najokrutniji oblik - genocid ustaštva nad Srbima i etničko čišćenje pola vijeka kasnije

Zašto se desio genocid Odgovor na pitanje kako je bio moguć takav zločin, može se dati ako se istorija odnosa između Srba i Hrvata izučava uporedo nizu od nekoliko stoljeća, od vremena kada su Srbi pod pritiskom Turaka u 16. i 17. vijeku naseljavali posjede hrvatskih feudalaca. Posmatranje odnosa u kraćim periodima, prebacivanje krivice sa jedne na drugu stranu, na ovaj ili onaj režim, ili vjersku zajednicu - neće dati nužna objašnjenja Legenda: Ante Starčević, osnivač Stranke prava u Hrvatskoj: Pristrasni sudovi o odnosima Hrvata i Srba Knjiga "Genocidom do Velike Hrvatske", dr Vasilija Krestića prvi put je objavljena 1998. Doživjela je još dva izdanja. Treće dopunjeno, izišlo je ove 2007. godine u izdanju jagodinskog "Gambita". Prvo pojavljivanje knjige izazvalo je različite reakcije u javnosti - od podrške autoru do optužbi da iznosi neistinu i da je nacionalista. Takve ocjene, neosnovane, odbacila je i SAN-u, čiji je Krestić član. Treće izdanje djela, kome su istorijske činjenice osnova, dokaz je da interesovanje postoji. Našem čitaocu, nadamo se, približićemo knjigu feljtonom - pod naslovom "Istorija zločina". Krestić piše: Zašto se desio genocid Jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja u izučavanju genocida nad Srbima u vreme Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske jeste: kako je takav zločin bio moguć i zašto se desio? Odgovore na to pitanje nije moguće dati ako se istorija hrvata i Srba i njihovih međusobnih odnosa proučava u kraćim vremenskim periodima, kako se obično čini, već samo ako se istorija tih odnosa prati uporedo u neprekinutom nizu od nekoliko stoleća, od momenta kada su se Srbi našli sa Hrvatima u istoj državnoj zajednici. Dokle god se pitanje genocida nad Srbima u NDH bude posmatralo u kraćim vremenskim odsecima, nećemo imati nužna objašnjenja te pojave, već ćemo bacati krivicu čas na ovu, čas na onu sredinu, na jedan ili drugi režim, versku zajednicu ili poneku znamenitiju ličnost. Nema ozbiljnih radova Događaće se, kao što se već i desilo, da se genocid nad Srbima, počinjen od strane ustaša, pokušava objasniti čak i nekim rasnim karakteristikama hrvata, navodnim brutalnim postupcima koje su u Hrvatskoj počinili vladajući režimi između dva svetska rata (1918-1941), tzv. velikosrpskom hegemonističkom političkom i šestojanuarskom diktaturom. Nisu bili retki pokušaji da se ustaški crimen opravda i umanji, da se, radi mira u kući, uspostavi ravnoteža u krivici između zločinaca i njihovih žrtava. Prihvatajući se pera iz naučnih pobuda i uverenja da u nauci ne može i ne sme biti nikakvih tabu tema, da višestruke štete nanose samo nenaučne interpretacije a da naučna tumačenja doprinose razbistravanju ne samo prošlosti već i boljem razumevanju sadašnjosti, nemam nameru da ovim tekstom temu iscrpim do kraja. ne zanosim se ni time da ću izreći sudove koji će biti nepomerljivi, koji se u nečemu neće moći dopuniti i ispraviti. u što kraćim potezima obrazložiću svoje viđenje problema, dopuštajući svim boljim poznavaocima istorije Srba i Hrvata da imaju i drugačije, možda i umesnije, logičnije i ubedljivije tumačenje geneze genocidnih radnji. O genezi genocidnih radnji nad Srbima u Hrvatskoj do danas nije napisan nijedan ozbiljniji naučni članak. Uoči Drugog svetskog rata Vaso Bogdanov je, u prvom broju časopisa Izraz za 1939. godinu, objavio tekst pod naslovom Začeci nesporazuma između Hrvata i Srba, koji je posle rata ponovo štampao. Međutim, tim tekstom Bogdanov je pitanje samo načeo, ali ga nije rešio stoga što se u svojim ocenama isključivo oslanjao na pristrasne sudove. Ante Starčevića, koje je nekritički preuzimao, ali i stoga što je problemu pristupao više kao politički angažovan pisac nego kao objektivan istoričar. Pripadajući levo opredeljenoj inteligenciji, koja je vodila bitku protiv centralističke vladavine i šestojanuarske diktature, Bogdanov je "Sav, (...) ogromni porast sukoba" između Srba i Hrvata sasvim pogrešno pripisivao šestojanuarskom režimu a indirektno i Srbima, jer, pisao je on, "od početka 1929. godine naovamo, nije se u ovoj zemlji ništa protiv Srba, pa ni protiv predstavnika šestojanuarskog režima smjelo ni pisnuti, ni u štampi, koja je bila ili zabranjena ili cenzurisana, ni na zboru, ni u školi, ni u teatru, nigdje..." Mnoge propuste počinio je Bogdanov u ovom članku na štetu Srba i ovde ih nećemo navoditi, ali je nužno naglasiti da je, iako je slovio kao marksista, na nemarksistički način izjednačio interese hrvatskog naroda sa interesima hrvatskih staleža, ne uočavajući da su Srbi sa hrvatske državne teritorije bili u sukobu sa svetovnim i duhovnim feudalcima hrvatske, a ne sa hrvatskim narodom. Pokušaj Dušana Popovića, nekadašnjeg aktivnog političara, istaknutog člana Hrvatsko-srpske koalicije, da u davnoj prošlosti pronađe uzroke genocidnih radnji, nije moguće prihvatiti. U knjizi Prilozi čitanju i razumevanju raznih starina (Beograd, 1957), na temelju svedočenja Konstantina Porfirogenita, Fredegara, Teofana, Nićifora i Pavla Đakona, Popović je pokušao da dokaže da Hrvati nisu čisti Sloveni, da je u vreme seobe u VII veku između njih i jednog naroda iz Azije došlo do mešanja i da je u masovnim ubistvima, koja su se zbila za vreme okupacije 1941 - 1945. godine na tlu NDH, došla do izražaja ta zločinima sklona azijatska krv. Bez dodirnih tačaka sa naukom Kako je u ovom pokušaju reč o jednom prevashodno rasnom pristupu problemu genocida, koji sa naukom nema dodirnih tačaka, o njemu je besmisleno dalje govoriti, ali je slučaj karakterističan i do njega je moglo doći samo stoga što nije bilo zadovoljavajućih naučnih odgovora o uzrocima genocidnih radnji nad Srbima u Pavelićevoj NDH. Žeđ za istinom o tako krupnom pitanju našeg vremena i nedovoljna znanja o našoj prošlosti stvorili su pogrešne sudove koji su samo dosipali ulje na rasplamsalu vatru, umesto da je ona gašena objektivnim naučnim ispitivanjem i kritičkim osmatranjem zajedničke hrvatske i srpske istorije, koja krije odgovore na sva skrivena pitanja o genocidu. Na ta pitanja dužni smo da odgovorimo najpre iz poštovanja prema žrtvama, ali i zbog budućih generacija koje mogu i moraju da izvuku pouku iz prošlosti. (Nastaviće se) Dr Vasilije KRESTIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.