Intervju: Goran Marković, reditelj

Produkcijski nikada nisam radio teži i komplikovaniji film od "Turneje", niti duže boravio na terenu, istakao Goran Marković

UPOZNAO sam mnogo mladih ljudi u Republici Srpskoj koji imaju dobrih ideja i bilo bi dobro da neko ovde počne proizvoditi filmove. Primer za to je Banja Luka koja ima dobro pozorište, ljude koji se već bave filmom. To bi bilo jako značajno za Srpsku, jer ni jedna propaganda, razni sastanci, pa i političari ne mogu da učine da se jedan narod i država prikažu svetu koliko može film - rekao je za naš list poznati srpski režiser Goran Marković iz Beograda koji je ovih dana snimanje filma "Turneja" nakon Dervente, Šamca i Kozarske Dubice nastavio u Prijedoru. U Republici Srpskoj se, kako nam je rekao, već odomaćio, jer ovdje boravi oko dva mjeseca. ? Koliko je Vaš susret sa ljudima na ovim prostorima, ali i sam ambijent uticao da mijenjate prvobitni scenario? - Tekst za ovaj film nije utemeljen na nekim podacima. Nastao je iz moje mašte. Međutim, obilazeći ove terene, u pripremi za snimanje počeo sam da menjam svoju sliku o filmu. Ovaj prostor je time promenio scenario, ali ne i suštinu priče, promenio je melodiju i atmosferu u tom scenariju, jer sam ubacio neke stvari koje sam ovde čuo i video. Boravili smo po nekim malim mestašcima u koja, siguran sam, nikada ne bih došao niti ljude upoznao da se nije desila "Turneja". ? Je li "Turneja" Vaš najveći dosadašnji poduhvat? - Upravo tako, produkcijski nikada nisam radio teži i komplikovaniji film, niti duže boravio na terenu. Bilo je još komplikovanih filmova kao što su "Variola vera", "Sabirni centar", "Već viđeno" i slično, ali nisu bili toliko zahtevni. Ovo je za mene najveći zalogaj koji ću, nadam se, progutati, a da se ne udavim. Podsetiću, to je ratni film u kome je rat u drugom planu. U prvom planu je jedna komična priča o grupi šašavih glumaca koji se, odjednom, zbog naivnosti nađu u nemogućoj situaciji, nepripremljeni za rat koji besni oko njih. To je, zapravo, kombinacija komedije i drame, ili još bolje, u pitanju je tragikomedija. ? Scenario za "Turneju" napisan je prije 12 godina. Zbog čega ste čekali da prođu tolike godine pa da tek onda počnete snimanje? - Ranije nisam bio u situaciji da ga snimim. Prvo, bio sam u sukobu sa režimom i režim sa mnom. Nisam hteo u to vreme da sarađujem sa veoma sumnjivim institucijama kao što je bio RTS i ljudi koji se bave produkcijom filmova. Pauzirajući, bavio sam se pozorištem i tako je nastao pozorišni komad sa istom tematikom koji je dobio čak četiri Sterijine nagrade. Sada su se okolnosti promenile. Radio-telezizija Srbije je pristojna kuća, ušla je u koprodukciju sa nama, a to znači da ćemo raditi i seriju. Dobili smo pomoć Ministarstva kulture Srbije, ali i Republike Srpske zatim evropsku pomoć. Stvorila se, dakle, atmosfera za realizaciju ovoga filma. ? Ima, ako smijem primijetiti, nešto, što Vas posebno veže za ovaj film? - Volim ovaj film, jer je to film o glumcima. Ja sam sav svoj život proveo sa njima, na kraju, i moji roditelji su glumci. Ovaj film će biti posvećen glumačkoj sudbini, glumcima kao posebnim ljudima koji su razlikuju od ostalih i u pozitivnom i u negativnom smislu. ? Stiče se utisak da mnogi glumci vole da rade sa Vama. Zbog čega? - Neki reditelji daju prednost vizuelnim aspektima i slično, ja svoje filmove baziram na glumačkoj igri. Važno mi je da uspostavim prisnu atmosferu sa njima. Biram glumce po kvalitetu ali i po tome koliko sa njima mogu da ostvarim, kako ja to kažem tajne veze koje su bitne za moje filmove. ? Zašto ste, pored toliko glumica u Beogradu, u "Turneji" angažovali baš Miru Furlan, koja je stigla čak iz Amerike? - Nju poznajem odavno. Meni je trebala glumica između 35 i 45 godina, a da izgleda pristojno. Svetozar Cvetković je stupio sa njom u kontakt, poslali smo joj scenario i ona je pristala odmah što mi je mnogo značilo. Ona se u vreme rata našla u Beogradu, a zatim je emigrirala u Ameriku. Tamo je već poznata glumica, snima jednu seriju koju je napustila i došla ovde. Više je na šteti nego što će dobiti dolaskom ovamo. ? Vaša majka, Olivera Marković, bila je ovdje davno, kada se snimao film "Kozara". Zna li da snimate na istim prostorima? - Pričao sam joj i ona se odlično sjeća Kozare i Prijedora. Ona je sada teško bolesna, a zbog ovog snimanja dugo je nisam video. Preneću joj lepe utiske i reći da Kozara, koju sam sada prvi put video u životu, zaista ima dušu. Gledam je kao magičnu planinu koja ima neku posebnu auru. D. BULIĆ NE ŽIVIM OD PROŠLOSTI - Kada završim film, ne gledam ga, jednostavno, nastojim da ga zaboravim. Ja imam jedan unutrašnji imperativ da svaki film pravim drugačije, ne želim da liče jedan na drugi, niti da se vezujem za njih, još manje za nagrade. Dakle, ne živim od prošlosti. Možda, će "Turneja" biti jedan od mojih najboljih filmova, ne znam, videćemo - istakao je Marković. BOGDAN DIKLIĆ - Diklić je izašao iz bolnice bez većih komplikacija. Bili smo se uplašili da je izgubio oko, ali, na svu sreću, sve se dobro završilo. U ekipi ima 70 ljudi tako da se može očekivati da se uvijek nešto nepredviđeno desi. Kao svugde - rekao je Goran Marković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.