Intervju: Dragan Nikolić, bard srpskog glumišta

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Intervju: Dragan Nikolić, bard srpskog glumišta

Već sam u godinama kada me je pomalo sramota da glumim. Smatram da je gluma za mlade ljude i da čovjek mora da sve to radi u nekom zanosu i polutransu, rekao Dragan Nikolić

FILM je ogledalo u koje kad se pogledaš nema laži. Vidiš ono što ti stvarno jesi. U pozorištu se nešto može i promeniti, dok je u filmu to nemoguće - rekao je u intervjuu našem listu bard srpskog glumišta Dragan Nikolić koji je glavne uloge imao u svim srpskim kultnim filmovima, poput filmova "Kad budem mrtav i beo", "Ko to tamo peva", "Nacionalna klasa", serijalu "Otpisani"... Trenutno je u glumačkom "autobusu" Gorana Markovića u Milića Gaju u Republici Srpskoj. Samo u dramaturškoj liniji, kaže, ovaj ga film podseća na "Ko to tamo peva", jer i u "Turneji" postoji vozilo, koje glumci od milja zovu, "ružno pače", u kojem Slavko Štimac vozi glumce iz jedne u drugu dogodovštinu. - U našem autobusu nema mesta sujeti i sebičnosti - istakao je Nikolić kojem su kolege u ovom filmu sve same zvijezde srpske kinematografije, poput Josifa Tatića, Svetozara Cvetkovića, Slavka Štimca... ?Kako je glumiti glumca? - Vrlo brzo ćemo to da proverimo. Mislim da je to najkompleksniji zadatak koji može da postoji. Glumci koji su navikli da idu iz mesta u mesto, da igraju u raznim uslovima i pred raznom publikom prava su mera za ovaj film. Naša "Turneja" i dogodovštine podseća me na stara, putujuća pozorišta... ?Jeste li glumeći u ovom filmu došli do nekog novog saznanja o samom sebi? - Goran Marković je znao da suštastveno opiše problem glumca, jer, osim što je odličan reditelj, on je i odličan glumac. Vrlo je važno i da je glumačko dete. Postoji jedan monolog koji izgovaram u jednoj bizarnoj situaciji, neočekivano, naime, Miško kojeg glumim govori neke stvari koje bih i ja lično mogao da potpišem, a to je da glumac čitavog života sumnja. Verovatno je to permanentno za sve umetnosti, ali glumac je taj koji sumnja svake večeri, koji po završetku svake svoje predstave počinje da se šunja okolo i dosluškuje šta to publika priča i, naravno, da čuje samo ono što nije dobro i što je nedopadanje, nakon čega odlazi svojoj kući da se peče na tihoj vatri. Zbog tog monologa koji je Goran napisao i zbog nekoliko rečenica strašno mi je važno što igram u ovom filmu. ?Da li je "tiha vatra" razlog što se dosta uspješnih glumaca u poznim godinama odlučuje za režiju? - Ja sam, na primjer, već u godinama kada me je pomalo sramota da glumim, iako za glumca nikad nema penzije. Smatram da je gluma za mlade ljude i da čovek mora da sve to radi u nekom zanosu i polutransu. Ne znači to da kasnije počinješ da prezireš svoj posao, ali, prosto, pomalo počinješ da se kriješ i stidiš. Mislim da je to jedan od razloga što glumci odlaze u režisere. Ja nisam, ali mogao bih da se otisnem u literaturu. Vrlo brzo će to da se desi i to će biti neki nadomjestak. ?Pišete memoare? - Ne pišem. Pomalo pričam u aparate i imam ideju. Neće to biti memoari u klasičnom smislu, biće to crtice o mom životu i to sam već najavio nekoliko puta, jer moram da zaštitim naslov koji je definitivan, knjiga će se zvati "Sanjao sam...". Pod tim naslovom mogu da podvedem sve, i istine i laži, a da se niko ne ljuti, jer, na kraju, sve je to bio moj san. ?Podvlačite li, nakon godina uspješne karijere, možda, liniju? - Ne. Možda, ću da pokušam da se odmorim, ali ja sam hedonista i do kraja ću da živim punom nogom i ugađam sebi. Ja razmišljam kako da iskreiram drugi život na malom brodiću, na ostrvu, u nekim mojim oazama... i sigurno neću da podvučem liniju. B. STEVANDIĆ Rutina ?Može li gluma da preraste u rutinu? - Može, ali se ne isplati. Pre bih to nazvao nekom štednjom sebe. Gluma je zanat. Nije samo dovoljan talenat. Razlika između amaterizma i profesionalizma je, upravo, taj zanat. U amaterizmu se dešava da predstavu odigraš genijalno, a da sledeći put to ne možeš da ponoviš, jer nemaš alat, nemaš zanat. Frojd i Bog - Trenutno igram u Beogradskom dramskom pozorištu u predstavi "Hrederik ili Bulevar zločina", glumca mojih godina koji je bio jedan od prvih improvizatora. U "Ateljeu 212" glumim sa Vojom Brajovićem u predstavi "Posetilac" u kojoj se vodi razgovor između Boga i Frojda, a ja, naravno, igram Boga - rekao je Nikolić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.