Hrvatska "Oluja"(16)

Samo dva dana nakon što je Hrvatska 15. januara 1998. godine preuzela od UNTAES-a administraciju u Slavoniji i Baranji iz kuća u Belom Manastiru izbačeno je jedanaest srpskih porodica. "Tihi" egzodus je počeo.

Potvrda teze da su hrvatske vlasti planirale da "mirnodopskim metodama" izbace iz Hrvatske i ostatak Srba koncentrisan u istočnoj Slavoniji, stigla je vrlo brzo nakon što je Hrvatska od UNTAES-a preuzela administraciju u tom regionu. "Dnevni telegraf" od 17. januara 1998. godine donosi vesti o načinima terora nad Srbima u istočnoj Slavoniji i Baranji. Naime, samo dva dana nakon što je 15. januara 1998. godine Hrvatska preuzela upravu, iz svojih kuća izbačeno je 11 srpskih porodica na području Belog Manastira. O tome "Telegraf" piše: "Preksinoć je ispred kuće, koja mu je data na korišćenje, u selu Grabovac ubijen Srbin Emil Dragičević, izbeglica iz zapadne Slavonije". O tome Špiro Lazinica, zamenik gradonačelnika Belog Manastira, priča: Emila Dragičevića, Srbina starog 77 godina, juče je na kućnom pragu u selu Grabovac, ubio Hrvat Martin Korda (61), povratnik iz izbeglištva za koga se sumnja da je pre mesec dana učestvovao u ubistvu još jednog Srbina, zbog čega nije bio hapšen. Međunarodni posmatrači UN saopštili su da je Korda, koji je na Dragičevića pucao iz kalašnjikova, bio pijan". Selite se iz Baranje O drugim metodama represije na Srbe u tom regionu "Telegraf" piše: "Na zgradi Udruženja privatnih preduzetnika ovih dana osvanuo je natpis: "Zabranjen ulaz Srbima i psima". Lazinica upozorava da "situaciju zaoštravaju i sve učestalije pretnje telefonom, od strane Hrvata, koji od Srba traže da im prodaju imovinu u bescenje ili da se sele iz Baranje. "Politika" od 24. februara 1998. prenosi pisanje "Vjesnika" o izjavi Vojislava Stanimirovića da se iz istočne Slavonije u poslednjih četrdesetak dana iselilo oko 5000 Srba. U inostranstvo je otišlo 1.500 osoba, najviše u Norvešku (750), zatim u Englesku i Kanadu. Razlozi za iseljavanje su bezbjednosni i socijalno-ekonomski. On je saopštio da je u tom području 1991. godine bilo 79.860 Srba, da je 1995/96. bilo 127.314 domicilnog i prognanog srpskog stanovništva, a da 1997/98 broj Srba se smanjio na 67.284 i da se dalje smanjuje. "Blic" od 17. februara 1998. prenosi provokacije "pravaša" u Vukovaru, koje zvanične vlasti Hrvatske nisu sprečile. Naime, čelnik HOS-a (paravojne jedinice Hrvatske stranke prava) Đapić, sa svojim pristalicama, demonstrirao je u Vukovaru skidanje srpske zastave, pokazujući šta mu je namera i šta Srbe očekuje ako se ne isele i iz ovog područja. Đapićev "bojovni pohod na Vukovar nije iznenadio hrvatske vlasti i javnost, jer je on demonstrativni dolazak svojih pristaša u Vukovar više puta najavljivao. On nikada nije krio svoje namjere. Kao zastupnik u Hrvatskom saboru, proteklih godina je u raznim prilikama isticao šta misli o Srbima i njihovom etničkom čišćenju". U jednoj raspravi u Zastupničkom domu Sabora, pre "Oluje", Đapić je, zalažući se za" vojni način oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija", naglasio da je za njega "čišćenje Krajine ekološko pitanje". Kad je međunarodna zajednica, nakon "Oluje" počela vršiti pritisak na Hrvatsku da omogući povratak izbeglih Srba, Đapić je ogorčeno sa saborske govornice uzviknuo da "onda nismo ništa napravili". Zamerio je UNTAES-u kada je odlazio iz istočne Slavonije da je "sačuvao previše Srba"! Poznato je da je vladajuća stranka na poslednjim izborima pomogla Đapiću da njegova stranka nekako uđe u Sabor. Poznato je i da je pre poslednjih izbora Tuđman "hosovce" priznao za sastavni deo Hrvatske vojske i podelio im činove i odlikovanja. A Đapić traži smenu Vlade zbog "popustljivosti" prema međunarodnoj zajednici i Srbima i već godinama veliča ustaškog poglavnika Antu Pavelića i ponosno slavi 10. april, dan NDH, pozirajući ispod Pavelićevih slika. Sada Evropa vrši pritisak na Hrvatsku da omogući povratak srpskih izbeglica. "Politika" od 19.3.1998. navodi da se od ukupno 200.000 izbeglica dosada vratilo svega 30.000. U isto vreme navodi se da hrvatska policija "ne štiti Srbe u Sremsko-baranjskoj oblasti", pa se zato nastavlja "tihi egzodus" srpskog stanovništva iz tog regiona. To je izjavio u Zagrebu portparol misije Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju Mark Tomson. On je izjavio novinarima "da je zbog stalnih pretnji, zastrašivanja i napada na srpsko stanovništvo u Sremsko-baranjskoj oblasti, samo u poslednja dva meseca više od 1.600 Srba zatražilo azil u Norveškoj. "Naveo je i jedan slučaj" kada je policija ove nedelje mirno posmatrala kako jedan Hrvat izbacuje iz stana srpsku izbegličku porodicu." Država etnički najčistija Vojislav Stanimirović, kako prenosi list "24 časa"od 20. marta 1998. godine, izjavio je riječkom "Novom listu" da je "od 15. januara 1998. godine, iz istočne Slavonije otišlo 6.000 Srba". A, hrvatski ambasador u Evropskoj uniji Janko Vranicani-Dobrinović, upozoravajući na problem povratka Srba, rekao je: "U Evropskoj uniji Hrvatsku smatraju jednom od etnički najčistijih zemalja u današnjoj Evropi". Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak izjavio je: "za 24 časa". Sada se Srbi u Hrvatskoj mogu osećati kao crnci u selu u kome žive samo belci, članovi grupe Kju Kluks Klana". Veoma je teško doći do iskaza očevidaca zločina i među Srbima, a pogotovo među Hrvatima, naročito kod lica koja još borave na teritoriji Hrvatske ili tamo imaju rodbinu i imovinu. Ipak, naročito u periodu pre i neposredno posle "Oluje", svedočili su ljudi, posebno oni kojima nije više stalo i do sopstvenog života. Izjave svedoka su dobijene zahvaljujući uglavom dokumentaciono informacionom centru "VERITAS", čija su dokumenta visoko vrednovana i kod međunarodnih organizacija pa i haškog tribunala, jer su bazirana isključivo na autentičnim svedočenjima stradalnika i očevidaca zločina. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.