Hrvatska “Oluja” (3) - Srbe čistili planski

Progon Srba iz Hrvatske odvijao se sistematski, u etapama: vojno-redarstvenom akcijom “Bljesak” zapadna Slavonija je potpuno očišćena. Na poljima i putevima ostale su stotine srpskih leševa. Prema riječima generala Janka Bobetka, načelnika Stožera HV, sve je teklo po planu i “ta operacija je moja simfonija”

Iz Bobetkovog referisanja predsjedniku Republike nije teško naći potvrdu o postojanju plana za jedinstvenu strategijsku operaciju progona Srba iz Hrvatske, koja se nastavila akcijom “Bljesak” početkom maja 1995. godine. Tada je na redu bila zapadna Slavonija, iz koje su “vojno-redarstvene snage” protjerale srpski živalj. Obavještavajući Tuđmana o spremnosti HV, zapovjednik glavnog Stožera Bobetko ističe da su “svi planovi uvježbavani i izvođena obuka svih zapovjedništava”. Hrvatska vojska je, veli, pripremljena za izvršenje, ako to bude potrebno, i svog osnovnog zadatka - izbijanje na granice suverene Hrvatske”. On dalje informiše da je početna akcija “Bljeska” razrađena još “petog prosinca 1994. godine, a šesnaestog veljače (naredne godine) predočena predsjedniku Republike”. U roku od nekoliko dana naredba je proslijeđena u Zborno područje Bjelovar - u Prvu brigadu i svim snagama koje treba da učestvuju u operaciji. Bobetkova “simfonija” Tri meseca pre operacije, piše Nešić, snage su privučene do linije rasporeda i polaznih položaja, i to u borbenom rasporedu kakvom se vrši udar. Određena je i posebna grupa, na čelu sa generalima Stipetićem, Domazetom i Miljevcem, sa zadatkom da objektivno proceni sve elemente tog borbenog sastava i stepen pripremljenosti. Čitav sastav je uvežbavao tri meseca u svim elementima akcije, podrške i koordinacije. U međuvremenu je, kako navodi Bobetko, “došlo do sporazuma o otvaranju ceste (autoputa) za promet, što je funkcioniralo mjesec i pol dana. Kad je došlo do ubijanja naših ljudi na cesti, predsjednik je donio odluku o izvršenju planiranog borbenog zadatka”. Bobetko ne spominje da je to ubistvo isprovocirano tri dana prije “Bljeska” stradanjem jednog Srbina na benzinskoj pumpi, u blizini linije razdvajanja hrvatskih i srpskih snaga, koga je ubio jedan Hrvat. Na tu hrvatsku provokaciju odgovoreno je vatrom na vozila koja su išla autoputem, što su hrvatske vlasti javno navele kao razlog za preduzimanje operacije. Vidimo da to kasnije demantuje i sam Bobetko tvrdnjama da je “Bljesak” brižljivo planiran i pripreman više mjeseci. (Op. M. M.) Bobetko se pri tome hvali kako je sve teklo po planu (dakle i zločini!) rečima da je “ta operacija moja simfonija, jer sam svaki detalj predvidio i gotovo sve se odvijalo kako sam i mislio”. Na gradiškom pravcu, ipak, po rečima Bobetka, nije išlo sve po planu, pa je na tom pravcu dodatno uvedena jedna bojna da zauzme Drogaliće. Opisujući raketiranja i artiljerijska bombardovanja zapadno-slavonskog područja, Bobetko navodi kako je oko 600-700 ljudi kod Pakraca bilo prinuđeno da se preda i dodao: “Radilo se o grupi koja je čitavo vrijeme rata palila, haračila i ubijala, pa je čudno da su se predali... Čišćenjem zapadne Slavonije Hrvatska je ojačala i dobila svoj prostor”. Stvarna situacija i “čišćenje” zapadne Slavonije izgledali su nešto drugačije od Bobetkovog hvalisanja. Hrvatska vojska je otpočela napad 1. maja na zaštićenu zonu u zapadnoj Slavoniji pod dvostrukim nazivom: “Ceste i pruge” i “Bljesak”. Prema navodima hrvatske televizije, američki ambasador u Zagrebu je, istog dana kada je ofanziva otpočela, od predsednika Miloševića dobio uveravanja da će Srbija ostati po strani sukoba. Dan pred sam napad, pripadnici HV i obaveštajci su u uniformama danskog bataljona obišli sve važnije punktove i precizno snimili stanje na terenu. Prve jedinice su, čak, ušle (iznenada) u uniformama međunarodnih snaga u Okučane, što je izazvalo zbunjenost. Tek posle toga je usledio snažan napad gardijskih jedinica podržanih dejstvom avijacije. Srpska vojska (18. korpus) ostavljena je bez pomoći i bez teškog naoružanja, koje se nalazilo u skladištima UNPROFOR-a, tako da je pretrpela poraz za 36 časova. Nisu pošteđeni ni plavi šlemovi. Portparol sektora “Jug” Roberts izjavio je: “Pljusak metaka sručio se na nepalski bataljon u šumi Prašnik, nedaleko od Nove Gradiške. Napadi na položaje Ujedinjenih nacija bili su osmišljeni i neisprovocirani”. Jasuši Akaši je ubedio bespomoćne Srbe u zapadnoj Slavoniji da predaju ostatak svog teškog naoružanja, a u zamenu im je obećan bezbedan prelaz preko reke Save! Na desetine hiljada srpskog stanovništva je krenulo u egzodus, ali se našlo pod snažnim udarima hrvatske avijacije na svim putevima. Na poljima Slavonije ostalo je na stotine leševa srpskih vojnika i civila. Rezolucija kao ironija Zapadna Slavonija u kojoj su Srbi činili većinu, ostala je etnički čista. Zato kao ironija zvuči nova 994. Rezolucija Saveta bezbednosti od 17. maja 1995. u kojoj se traži i “poštovanje prava srpskog naroda, uključujući slobodu kretanja”. Međunarodnim posmatračima i predstavnicima humanitarnih organizacija bio je zabranjen pristup u zone gde su prodrle hrvatske snage. Kretanje UNKRO-a bilo je ograničeno prvih sedam dana maja u sektoru zapadne Slavonije. Posrednik u pregovorima lord Oven izjavio je za televiziju “Skaj”: “Hrvatska je prekršila pismeno obećanje dato generalnom sekretaru Butrosu Galiju”. Ali iz te konstatacije opet nisu proistekle nikakve posledice po Hrvatsku. Ohrabrena uspesima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je nastavila ofanzivu na jugu. Novi komandant Hrvatske vojske Zvonimir Červenko, prilikom preuzimanja dužnosti od penzionisanog generala Janka Bobetka 1. juna 1995. je izjavio: “Hrvatska će ratovati i njen narod treba to da zna”. Jedinice Hrvatske vojske postupno su zauzimale kotu po kotu na planini Šator i Dinari, otvarajući put prema Grahovu, a zatvarajući odstupnicu Krajišnicima. Ujedinjene hrvatsko-bosanske snage napale su 28. jula Grahovo i Glamoč, čime je Krajina dovedena u izuzetno težak položaj. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.