Hrvatska "Oluja" (11)

U jesen 1990. godine, znatno prije bilo kakvih ratnih sukoba u Vukovaru, Tomislav Merčep šalje narudžbu u Osijek da mu Branimir Glavaš pošalje određenu količinu "salame".

"Feral tribjun" od 22. oktobra 1997. godine donosi podatke o Merčepovim orgijama u Vukovaru. U vezi sa tim, Marin Vidić Bili (bivši poverenik hrvatske vlade za Vukovar) uputio je i obrazložio pismo poslato u leto 1991. hrvatskim vlastima i opoziciji: "Istraga neće imati smisla ako zaobiđete činjenicu da je kompletan hrvatski politički vrh bio na vrijeme obaviješten o tome da su u Vukovaru i prije početka rata počinjeni mnogi zločini, ali da su iz nekog morbidnog pragmatizma vlasti to prešutjele, a opozicija zabila glavu u pijesak". Faksimil dokumenta pokazuje kako je Tomislav Merčep naručivao od Branimira Glavaša eksploziv ("salamu"), i to u jesen 1990. godine, znatno pre ikakvih ratnih operacija. "Nakon toga letjele su u zrak srpske kuće i kafići". Merčepu se pripisuje da je eksploziv koristio za dizanje u vazduh kafića: "Krajišnik", "Sarajka", "Tufo", "Brdo", "Mali raj", "Popaj", "Točak", "Čokot bar" i "Šid", kao i hemijske čistionice u vlasništvu Mikija Stojkovića, te brojnih kuća pripadnika srpske nacionalnosti. Zastrašivanje eksplozijama "Svi ti objekti su minirani između 15. travnja i 30. srpnja 1991. godine" i to je, po pisanju Marina Vidića Bilog, između ostalog, stvaralo "psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom, što je rezultiralo masovnim bježanjem iz grada... Vukovar je u tom razdoblju napustilo 13.734 stanovnika srpske nacionalnosti. Najveći dio njih taj je grad napustilo prije 1. kolovoza 1991. godine, dakle upravo u vrijeme kada je njime u potpunosti upravljao Merčep". O tom vremenu jedna svedokinja ispričala je "Feralovom novinaru sledeće: "Već oko tri popodne, čim bi se ljudi vratili s posla, grad je postajao sablasno pust. Kad bi se smračilo, ljudi bi odlazili u podrume. Nije bilo noći da gradom ne odjekne kakva eksplozija ili da se ne čuju rafali. Kad ste čuli noćnu škripu automobilskih kočnica u blizini vaše kuće, mogli ste biti sigurni da će za nekoliko minuta odjeknuti eksplozija. Pucalo se po kućama, a stalne telefonske prijetnje bile su razlogom da mnogi napuste Vukovar. Ti su odlasci postali masovni nakon što se pročulo o noćnim privođenjima i nestancima ljudi". Nakon pada Vukovara, sam Merčep je izjavio novinaru: "Učinio sam koliko sam mogao, ali ne i koliko sam namjeravao. Trebalo je još očistiti Petrovu Goru od ljudi koji su dobili oružje, staviti ih pod kontrolu i učvrstiti prostor između Bogdanovaca i Sajmišta. Meni je to bilo na umu, ali nisam to stigao učiniti. Ostalo je bilo očišćeno". Samo u periodu od 10. juna do 13. avgusta 1991, prema iskazu svedoka (rodbine nestalih), "u Vukovaru je uhapšeno, a potom nestalo 14 Srba. Oni su prvo bili ispitani, fizički zlostavljani i mučeni, a kao njihovi isljednici uz Merčepa spominju se i Nebojša Hodak, Siniša Rimac i Igor Mikole, kao glavni akteri zbivanja u Pakračkoj poljani i na gospićkom bojištu". Hrvatski državni vrh ne može poreći da o Merčepovoj torturi u Vukovaru nije bio obavešten. "Uostalom, predsjednik Tuđman je 24. srpnja 1991. zajedno sa Gojkom Šuškom, Vladimirom Šeksom i Slavkom Degoricijem, posjetio Vukovar i mogao se uvjeriti kakvo stanje ondje vlada", piše "Feral" i nastavlja: Kad je sve prevršilo meru, Merčep je na kraju smenjen i prebačen helikopterom u Zagreb, "ali u hrvatskom državnom vrhu tada nije bilo volje da se na već dostupne činjenice odlučno reagira. Merčep je, kao što je već dobro poznato, tada postavljen za savjetnika u Ministarstvu unutrašnjih poslova, nakon čega su uslijedili njegovi pohodi na gospićkom ratištu i Pakračkoj poljani". "Nacional" od 17. oktobra 1997. godine donosi zabilješke merčepovca Mije Jojića o Pakračkoj poljani i akcijama koje je tamo provodilo 17 merčepovaca. Prvi mu je napad bio na selo Kukujevce, o čemu on Mijo, u novembru 1991. piše. (Čudno, dospio je u islednički zatvor u kome stavlja na papir svoje utiske iz "bojišnice". "Nailaze prve kuće, neke spaljene od prije. To se vidi po crnim zgarištima uz koja prolazimo. Pomalo nailazimo na kuće iz kojih suklja plamen. Zapalio ih protivavionac ili top. Dečki oko mene imaju zapaljive metke, puca se po kućama, pali se. Iza idu lešinari zagrebački sa kombijem. Iznose se televizori i ostala tehnička roba. Spašavaju kožu. Interesantno u čije ime i zašto? Zapaljena staja. Iz se suklja plamen, stoka riče, cvile svinje. Užas. Iz jedne kuće čujem starca kojem je upala grupa lešinara. Viče: Ja sam za Jugoslaviju. Zaspao je zauvijek. U jednoj kući dreka i pucnjava, našli su četnika. Dva lešinara ušla, svaki sa svoje strane, i od straha se međusobno poranjavali. E sad to na cesti i nije kolona već grupa i horda koja je lako mogla postati bacačko i topovsko meso. A da je i mitraljez bio mislim da bi platili... Merčep puca na toranj crkve Prolazimo pola sela, puca se, netko naređuje prestanak paljbe no pucnjava ne jenjava. Netko se iživljava a netko puca iz straha. Dolazimo do crkve. Slovenac sa RB-om puca u toranj. Pogađa. Tapšu ga po ramenu. Crkva je pravoslavna, ne bih je dirao. Merčep puca iz topa. Toranj opet pogođen. Užas u meni, neka gorčina. Razmišljam koliko znoja i truda ljudi uložiše u sve te kuće i imanja. I što mi je sve to trebalo (nazdravlje). Izmičemo iz Kukujevaca. Za nama palež. Već je mrak. Samo odsjaj na nebu i dim govori da je tuda prošla vojska koja nije imala milosti ni rašta. Otpora nije bilo. Ulazimo u hrvatsko selo odmah iza Kukujevaca. Tenkovi naprijed i transporteri, ostraga mi borci. "Jaki borci". Umorni, bez kondicije. Raspoređujemo se oko kuća. Ulazim kraj jedne kuće, sirotinjske, šćućurim se pod verandu. Tamo je već grupa naših. Života nema. Međutim, stoka je u štali, pas crni na lancu cvili kao da moli da ga pustimo. Ja ga pustim. Skače sretno a zatim se vraća nazad pod kokošinjac gdje inače obitava. Netko viče: nemojte piti vodu, možda je otrovana. Borci ne slušaju, piju. Žedni su, umorni. Traže nas bacačem. Čujemo zvižduk granate i detonacije sve bliže. Razmišljam, bože hoće li me baš ovdje strefiti i raznijeti zalutala granata. Čekamo šćućureni daljnje naredbe, još malo pa smo u Lipiku..." (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.