Drakulići - pomen svirepo ubijenim Srbima (7)

Zvjerski su ubili 551 dijete od kolijevke do četrnaest godina života u Drakuliću, Motikama i Šargovcu, gdje su u "pučkoj školi" usmrtili pedeset dva učenika. Pravoslavce su prvo prozvali da bi ih odvojili od "rimokatolika" i odveli na pogubljenje. Njihova prosječna starost bila je ispod sedam godina.

Ne proizilazi li da su ustaše, koljući i ubijajući sve "grko-iztočnjake" odreda, poklali i potomke svojih predaka, tj. one koji su "prijelazom" postali pravoslavci?! Zar je to bio "kršćanski" razlog, a bio je, da se nasilno ugasi makar jedan ljudski život?! Svakako je vrijedan pomena i podatak da je do propasti Austrougarske, 1918, pa i kasnije, u šargovačkom "Glavnom imeniku" moglo da se uoči poneko njemačko, mađarsko, poljsko, ukrajinsko, češko i italijansko ime i prezime. I ti učenici su, naravno, osim Ukrajinaca grkokatolika, bili rimokatoličke vjere i "poboljšavali" katolički sastav Krajine. Takvo je stanje, manje-više, potrajalo sve do 7. februara 1942. od kada se u tamošnjoj "pučkoj školi" skoro isključivo pojavljuje jedna vjera (rimokatolik) i jedna narodnost (Hrvat). Zašto? Tog kobnog dana su, kao što je prethodno navedeno, svi učenici pravoslavne vjere, dakle Srbi, poklani, kao što je poklana i sva njihova rodbina zatečena kod svojih kuća. Oni, dakle, koji toga dana nisu bili na nastavi, stradali su zajedno sa svojim porodicama. Učenike odvajali za pogubljenje Učenici pravoslavci su, prije pokolja, prozvani i odvojeni od svojih drugova rimokatolika i zato se, vrlo razložno, može reći da se "Glavni imenik" te škole preobratio u - "krvavi prozivnik"! U tom nekompletnom "Glavnom imeniku", i još nekompletnijoj "Razrednici", od koje je sačuvano svega osam listova, uz svako ime zaklanog pravoslavnog učenika stoji jednoobrazna i neljudski cinična napomena: "Umro (umrla) 7. veljače 1942. godine". U knjizi "Drakulići" autor navodi osnovne dostupne podatke o pedeset dva zaklana učenika pravoslavca prema imeniku. Ime učenika ili učenice, očevo ime, datum rođenja i datum upisa u školu, spisak je desetoro djece upisane 1938. Petnaest ih je upisano 1939. i isto toliko 1940. godine. Za još deset dječaka i djevojčica, osim njihovih i očevih imena, drugih podataka nema u školskom imeniku. Valja neizostavno napomenuti i ovo: prema italijanskim podacima toga dana usmrćeno je 56, a prema njemačkim 53 učenika. Imajući, međutim, na umu da je glavni imenik svake škole najpouzdaniji izvor podataka o upisu učenika, mi uzimamo, kao tačan, podatak iz imenika. A ovako, u najvjernijem prepisu, izgleda "Razrednica" za 1942. godinu. Riječ je o njenih osam sačuvanih posljednjih listova, vjerovatno kombinovanog odjeljenja, koje su činila 63 učenika obiju vjera. Pravoslavci su bili na tim sačuvanim stranicama "Razrednice", njih četrnaest. (Autor u knjizi navodi imena djece pravoslavaca) Treba li, najzad, ovim imenima i prezimenima bilo kakav komentar? Osim da je svako od njih "umro-la 7. veljače 1942". samo zato što je pripadao srpskom rodu i pravoslavnoj vjeroispovijesti! Potpuno ista tvrdnja, prema istraživanjima Dragoja Lukića, publiciste iz Beograda, vrijedi i za 551 ubijeno dijete, uzrasta od kolijevke do 14 godina života - iz Drakulića 294, iz Motika 207 i iz Šargovca 50. (Njihov spisak je dat na kraju knjige.) Prosječna starost malih mučenika iznosila je tek 6,7 godina! Prijetnje fra Juričeva Mora se, ipak, priznati da ustaška vlast i nije skrivala svoje neljudske namjere prema pravoslavnoj djeci. Iako poprilično poznate, zaslužuju, po zlu, da budu još jednom citirane riječi fra-Dionizija Juričeva, visokog ustaškog oficira - dušebrižnika u Zagrebu: "U ovoj zemlji - kaže on - ne može nitko živjeti osim Hrvata. Tko neće da se pokrsti, mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti niti malo dijete od sedam godina, koje smeta našem ustaškom poredku. Nemojte misliti što sam ja u svećeničkoj odori, da ne mogu uzeti, kad je potrebito, strojnicu u svoje ruke i tamaniti sve do kolijevke, sve ono što je protivu ustaške vlasti i države..." (Nastaviće se) Antrfile POGLAVNIKOVA ODREDBA Poglavnik NDH, Ante Pavelić izdao je u Zagrebu 17. aprila 1941. godine "Zakonsku odredbu za obranu naroda i države", akt koji je uslijedio sedam dana nakon proglašenja ustaške države. Naredba s njegovim potpisom glasi: "1. Tko bilo na koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne interese hrvatskog naroda ili bilo na koji način ugrozi opstanak Nezavisne države Hrvatske ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju, čini se krivcem zločinstva veleizdaje. 2. Tko se učini krivcem zločina u točki 1. navedenoga ima ga stići kazna smrti. 3. Za sudovanje po ovoj zakonskoj odredbi, postavlja ministar za pravosuđe po potrebi izvanredne narodne sudove od tri osobe, koji imaju suditi hitnim postupkom po propisima hrvatskog kaznenog postupka o prijekom sudu. 4. Ministar pravosuđa imade imenovati članove suda. 5. Ova zakonska odredba stupa odmah na snagu"! Šta reći? Zar su i školska djeca mogla da ugroze životne interese hrvatskog naroda, opstanak državne vlasti i NDH?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.