Drakulići - pomen svirepo ubijenim Srbima (5)

Ustaška ideologija istrebljivanja Srba u NDH izrazila se u najbestijalnijem obliku, za šta se pobrinuo stožernik Viktor Gutić, služeći se prevarama i podvalama u planiranju zločina

Vratimo se, za trenutak, još jednom Alemanovom izvještaju od 11.2.1942. - Grko-istočnjaci u selima u kojima je pokolj izvršen - navodi on, veliki župan - bili su podpuno lojalni i mirni građani. Kako su ista sela obkoljena selima sa hrvatskim življem, to nisu bili u mogućnosti da stupe u dodir s pobunjenicima (ustaški naziv za srpske ustanike, prim. aut.). Stoga odpada sumnja akcije, ilegalne ili pobunjeničke, od strane pobijenih, kako to zapovjedništvo ustaške bojne navodno ističe kao motivaciju za opisani postupak. Ovakav postupak izazvao je ogromno uzbuđenje u svim slojevima građanstva, bez razlike vjere, koje najtežim riječima osuđuje zločin nad nevinim stanovništvom..." (Zbog ovog izvještaja, pukovnik Aleman je optužen kod Pavelića i odmah smijenjen, prim. aut.) Podsjetimo na još jedan ustaški izvor. Nosi naslov "Podatci o akciji ustaša u selima Rakovac, Šargovac, Drakulić i Motike". Te "podatke o akciji" takođe 11.2.1942, na "Zapoviedničtvo ustaške nadzorne službe, na ruke Zapoviednika Gosp. Eugena Kvaternika, Zagreb", naslovio je izvjesni "povjerenik i pouzdanik Ustaške Nadzorne Službe za Veliku Župu Sanu i Luku", čiji je potpis nečitak. Ovaj povjerenik ustaške nadzorne službe u "izviješću" kaže da je ubijeno, prema izjavama nekih radnika, 52 od ukupno 68 grko-istočnjaka, rudara." Župnik Filipović pratio koljače U opisu zločina, ponavlja da je "satniju II tjelesne Poglavnikove bojne vodio nadporučnik Mišlov Josip, a u čijoj je pratnji bio vlč. (velečasni) g. Vjekoslav Filipović župnik sa Petrićevca a sada satnik (komandir čete) u Ustaškoj bojni..." Šta još javlja, "povjerenik i pouzdanik"? - Iz Rakovca su ustaše otišle u Drakulić, gdje su ljude izvađali redom i ubijali muškarce, žene i djecu. Pokolj je izvršen i u Šargovcu, te broj ubijenih u oba sela iznosi 1.300 - 1.500 osoba. Ubijanje je vršeno na isti način kao i u rudniku Rakovac, samo su u ovim selima rabili još i sjekire. Pri povratku su se ustaše svratile i u selo Motike, gdje je na isti način stradalo oko 70 porodica (oko 715 osoba). Ustaše su dale nalog ostalima seljanima da zakopaju pobijene. Zakopavanje je počelo isti dan, a završeno 10. veljače. Bilo je lešina koje su pojedene od svinja i pasa..." Isti "pouzdanik" dodaje da su "poslije opisanog dolazili ustaše u spomenuta sela, te su iz njih odvažali životne namirnice, stoku, perad, a poslije su počeli odvažavati i pokućstvo..." I on napominje da su se "prema obavješćenjima kojima raspolaže ovo "Povjereničtvo" grko-istočnjaci u spomenutim selima držali potpuno mirno i nisu potpomagali četnike, jer su potpuno opkoljeni sa hrvatskim selima..." Iako su glavni planeri ovog zvjerstva bili banjolučki advokat dr Viktor Gutić, njegov brat Blaž, petrićevački župnik fra-Tomislav Filipović i banjolučki gvardijan dr Nikola Bilogrivić, oni to nipošto nisu uradili na svoju ruku. Odobrenje je, van svake sumnje, stiglo iz Zagreba, od strane najviše vlasti. Riječ je zapravo o poznatoj ustaškoj formuli "1/3+1/3+1/3 = riešenje grko-iztočnjačkog pitanja", koju je najotvorenije "naučavao" Pavelićev doglavnik dr Mile Budak. Ali, naravno, ne samo on. Šta je, u praksi, ta formula trebalo da znači? Jednu trećinu Srba pobiti, drugu trećinu prevesti u rimokatoličku vjeru, treću protjerati u Srbiju! Pošto Srbi iz Drakulića, Šargovca, Motika i Rakovca, osim pojedinih, nisu do tada pobijeni, ni pokatoličeni, ni prognani, Gutić je isplanirao hitnu i "nečujnu" akciju njihovog istrebljenja. Ovdje treba podsjetiti da je, zbog ranijih bestijalnih zločina nad Srbima, Jevrejima, Ciganima i drugim "nepoćudnim osobama", stožernika Gutića u Zagreb prognao njemački general Fortner, ali ga je Pavelić, visoko ocjenjujući njegove dotadašnje zasluge za ustaški pokret, odmah imenovao za velikog župana pri ministarstvu unutrašnjih djela Nezavisne Države Hrvatske. Odatle je pred pokolj i došao u Banju Luku. Banja Luka prijestonica NDH Postojao je i direktan razlog za toliku žurbu. Ustaše su, u stvari, kasnile s izvršenjem svoje odluke o proglašenju Banje Luke za glavni grad NDH, koji bi se zvao ANTIN-GRAD. Time su, uz ostale, željeli da pokažu, više da podvale, bosanskim muslimanima kako ih i dalje smatraju "kralježnicom (kičmom) i cvijetćem hrvatskoga naroda" i na taj način potru njihovu potajnu težnju za stvaranjem posebne države Bosne, izdvojene iz NDH. Bilo kako bilo, Gutićev "stožer" je do tančina isplanirao potpuno uništenje Srba u navedenim naseljima i rudniku. Da bi se utvrdio tačan broj stanovnika, prethodno je izvršen popis, radi tobožnje podjele hrane. Naređeno je, kako bi se koljači mogli kretati nesmetano, da seljaci raščiste prtine u tada veoma visokom snijegu, do svake kuće. Proturili su i glas, kako prilikom pokolja psi ne bi lajanjem uzbunjivali mještane, da se pojavilo pseće bjesnilo, zbog čega treba potamaniti sve pse... Iz istog razloga je zaključeno da se masakr isključivo izvrši "hladnim oružjem": kamama, sjekirama, krampovima, "srbomlatima", roguljama, jer bi ubijanje vatrenim oružjem "grko-iztočnjake" upozorilo na opasnost... (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.