Drakulići - pomen svirepo ubijenim Srbima (1)

U jutarnjim časovima, 7. februara 1942. ustaška svirepost ubila je oko 2.300 nevinih Srba iz sela Drakulić, Šargovac, Motike i rudnika Rakovac, kod Banje Luke. Knjiga "Drakulići", Jovana Babića, dokumentovano svjedoči o pokolju, brižljivo isplaniranom, i pljački imovine žrtava

Stravičan zločin 7. februara 1942. počinjen je u selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac, kod Banje Luke. Toga dana ujutro Pavelićeva lična garda, uz pomoć domaćih ustaša, poklala je oko 2.300 Srba, mahom žena, djece i staraca i opljačkala njihovu imovinu. Bilo je to najveće stratište umorenih Srba u jednom danu na jednom lokalitetu tadašnje ustaške države Spomen-hram Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću kod Banje Luke spada među mlađe pravoslavne hramove Banjalučke eparhije i pripada Arhijerejskom namjesništvu banjalučkom. On, u stvari, obnavlja naziv istoimenog pravoslavnog hrama u susjednom Petrićevcu kojega su, kao i mnogobrojne srpske bogomolje na tlu bivše Nezavisne Države Hrvatske, Pavelićeve ustaše razorile 1941. godine. Taj hram je 1937, u znak zahvalnosti Gospodu našem Isusu Hristu, kao svoju zadužbinu, podigao beogradski industrijalac Ilija Rankić, a osveštao ga mitropolit banjalučki g. Vasilije. Izgradnja sadašnjeg Spomen-hrama u Drakuliću, prema projektu dipl. inž. arh. Ljubice Bošnjak iz Beograda, počela je 1990. godine, kada mu je temelje osveštao Njegovo preosveštenstvo vladika banjalučki g. Jefrem. Zemljište za hram, parohijski dom i portu (2.992,5 kvadratnih metara) pridarila je porodica pokojnog Đurđa Glamočanina iz istog sela. Zbog čega je ovo spomen-hram? Stožernikov monstruozni plan Ustaše iz Pavelićevog "Tjelesnog zdruga", tj. lične garde, uz pomoć domaćih ustaša, izvršile su 7. februara 1942. stravičan zločin. Samo tokom tog dana, koristeći do najsitnijih detalja razrađen plan ranijeg ustaškog stožernika dr Viktora Gutića, a predvođeni župnikom iz Petrićevca fra - Tomislavom Filipovićem, oni su poklali oko 2.300 nevinih Srba u rudniku Rakovac, Drakuliću, Šargovcu i Motikama, mahom žena, djece i staraca. To je ujedno i najveće stratište pobijenih Srba, umorenih u jednom danu i na jednom lokalitetu, u nekadašnjoj NDH. Među njima je, uz tolike druge, potpuno zatrta i porodica Đurđa Glamočanina. On se, kakve li ironije, u to vrijeme nalazio u Njemačkoj, kao zarobljeni vojnik kraljevske Jugoslovenske vojske, i samo zahvaljujući tome preživio masakr! Kasnije se oženio, zasnovao porodicu i tako produžio "lozu" Glamočanina u Drakuliću, koja, naravno, ovaj spomen-hram smatra i spomen-hramom za sedamdeset usmrćenih članova svoga plemena. To je, simbolički, spomen-hram i svim usmrćenim Srbima u minulim ratovima, istovremeno srpskim borcima i žrtvama minulog vjersko-građanskog rata u BiH sa ovih područja. O svemu tome biće više riječi u ostalim poglavljima. Budući da je ranije završena i od Njegovog preosveštenstva vladike banjalučkog gospodina Jefrema osveštana septembra 1990, u kapeli parohijskog doma se bogoslužilo do 2000, od kada se bogosluženja obavljaju u nezavršenom Spomen-hramu. I ova obnovljena parohija, Pravoslavna parohija drakulićka, spada među mlade parohije Eparhije banjalučke jer je osnovana 1988. i obuhvata naselja Drakulić, Srpski Milanovac i dio Lazareva. Prvi paroh u obnovljenoj parohiji bio je Niko Tufegdžić, 1988-1999, a od tada do danas protonamjesnik Ostoja Vuković. Parohiji pripadaju i dvije grobljanske kapele: Svetog velikomučenika kneza Lazara u Gornjem Drakuliću od 1996. i Svete velikomučenice Marine u Donjem Drakuliću od 1990. godine. U Gornjem Drakuliću se nalazi i Spomen-kosturnica žrtvama ustaškog zločina, na kojoj se od 1991, svakog 7. februara, održavaju parastosi. Postoji ideja da se, kada bude završen, zemni ostaci tih srpskih novomučenika prenesu i u zajedničkoj kripti sahrane u Spomen-hramu. Mada je, sasvim sigurno, Drakulić bio naseljen mnogo ranije, prve podatke o broju domaćinstava i njihovih stanovnika nalazimo u austrougarskom popisu iz 1895. godine, ali se ne navodi njegovo područje. Tada je, prema tom izvoru, selo ukupno imalo 35 nastanjenih i jedno nenastanjeno domaćinstvo. u njima su živjela 254 stanovnika - 131 muški i 123 ženska. Pravoslavne vjere su bili 243, a rimokatoličke 11. Zanimljiv je i podatak da niko od njih nije tada služio austrougarsku vojsku! Razložno je uvjerenje da o Drakuliću postoje podaci i iz doba turske okupacije, dakle do 1878, ali nam oni danas nisu dostupni. Po mišljenju osamdesetpetogodišnjeg Nenada Todorinovića, rođenog u Drakuliću, o kojem će još biti riječi, ni najstarije drakulićke porodice ne znaju kada su tamo nastanjene. A među te najstarije on ubraja Glamočanine, Mitroviće, Stankoviće, Kuruzoviće, Piljagiće, Brkoviće i Stijakoviće. Neke druge, uključujući i njegove Todorinoviće, Brkiće, Kataline, Periće, Torbice, Vukobrate, Kambere, Cvjetiće, Karane, Mihajloviće, Kojiće, Savanoviće, Ćušiće, Stoliće, Blaženoviće, Maliniće, Amidžiće, Kočiće, Đuriće, Zeljkoviće, Tunjiće, Radinoviće, Zelenike i druge, "starosjedioci" su sve do 1941. godine nazivali - "došljacima"! Preživjeli rijetki izuzeci Bilo da je, međutim, riječ o "starosjediocima" ili o "došljacima", njih je 7. februara 1942. zadesila ista sudbina. Poklani su, s rijetkim izuzecima, svi oni koji su tog kobnog dana zatečeni kod svojih kuća. Pokolj su preživjele porodice Milana Brkovića, Milana N. Kuruzovića, Dušana Kuruzovića i Mirka Kuruzovića, jer su još tokom 1941. protjerane u Srbiju. Pojedinačno su u Srbiju protjerani, i tako preživjeli, i Vid Mitrović, Risto Stanković i Marko Stijaković. Preživio je i Milorad Glamočanin, koji je studirao u Beogradu. Ustaškoj kami su izmakle porodice Vase i Milana Mitrovića, Lenke Smiljanić i Lenke Kataline, koje su se pred Drugi svjetski rat preselile u Budžak, Jovana i Đure Mitrovića, jer su se na dan pokolja zatekle u Banjoj Luci, dok su Mlađen Miljatić, Nikola Kuruzović, Nikica Brkić, Marinko Brkić, Petra Glamočanin, Marko Popadić i Vlado Popadić prisilno internirani na rad u Njemačku i tamo dočekali kraj Drugog svjetskog rata. Mile Todorinović se toga dana zatekao u slatini, Lenka Kuruzović, se, čuvši krike iz kuća i dvorišta susjeda, sa djecom - Jovom, Radom, Đurom, Anđom, Petrom i Dragicom - sakrila uz potok, nedaleko od svoje kuće. Dvogodišnja djevojčica Dragica Smiljanić preživjela je klanje u krevetu, između zaklane majke i oca... (Nastaviće se) Jovan BABIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.