Dosije operacije obmana (31)

Vjerovali smo da je 96 ustaških generala, ministara, stožernika i drugih dužnosnika sposobno da organizira otpor u zemlji, rekao je Božidar Kavran na suđenju, uvjeren da postoje jake ustaške baze na Papuku, Bilogori i drugim mjestima

Ispitujući Božidara Kavrana na suđenju 1948. godine u Zagrebu, predsjednik vijeća Vrhovnog suda Hrvatske spominje dokument koji se odnosi na špijunažu u Jugoslaviji. Sadržaj tog dokumenta je sledeći: "Treba izabrati podesnog dužnosnika, riješiti ga svih ostalih funkcija i povjeriti mu organizaciju samostalne obavještajne službe 'Veza Nikolić'. Trebalo bi postepeno po svim većim mjestima, a po mogućnosti i u važnijim tvornicama (brodska, tvornica vagona, pojedine tvornice cementa, rudnici uglja itd.) pronaći potrebne ljude koji će na određena mjesta dostavljati obavještenja o političkim, vojničkim i privrednim događajima. Razumljivo je da po samoj prirodi posla boravište dužnosnika ne može više biti vezano uz sjedište glavnog stožera hrvatskih oružanih snaga ili HDO. Pojedini agenti ne smiju se poznavati međusobno, niti uopće treba da znaju za koga rade. Troškovnik sastavite u dinarima i ujedno javite tečaj po kome možete mijenjati dolar ili zlatnik, kao i da li želite da se sredstva dostavljaju u dinarima ili valuti, to jest u zlatu. Prijatelji su u mogućnosti da stave na raspoloženje, osim potrebnih novčanih sredstava, tamošnje lične legitimacije koje služe za kretanje, kao i radio-stanicu, koju bi donio naš čovjek ‡ telegrafista i koja bi trebalo da se nalazi u blizini dužnosnika. Pismeni izvještaj treba da se šalje svakog 1. i 15. u mjesecu. - Kome je trebalo da vaši špijuni dostavljaju podatke u zemlji? - upitao je predsednik vijeća Kavrana, posle pročitanog Uputstva "Veza prijatelj". - Tomljenoviću, Petračiću ili Saboliću. - A oni? - U Austriji, grofu Meranu, odnosno mati Frkoviću ili Altmanu. - Kakve je specijalne špijunske zadatke dobio od vas Gržeta kada ste ga uputili u zemlju? - Trebalo je, prije svega, da nam šalje informacije o vojnim objektima, a zatim o organima UDB-e, o stanju među muslimanima i uopće o svemu. - Gdje se u vrijeme kada ste vi polazili iz Filaha nalazio ustaški general Džal? - pitao je predsjedavajući. - Džal je još ranije upućen u Bavarsku za šefa jedne špijunske škole. To je uredio Vilko Riger, bivši referent naše propagande, koji živi u Njemačkoj i radi za jednu stranu obavještajnu službu. On je donio za Džala, njegovu ženu i još dvojicu ustaša propusnice, s kojima su putovali u Bavarsku. To je škola za obuku raznih vrsta terorista, za rukovanje novim oružjima, eksplozivima i specijalnim radio-stanicama. - Da li ste poslije toga održavali vezu sa Džalom? - Da, redovno. Dogovor je bio da mu mi šaljemo na obuku ljude iz zemlje. - Pa jeste li koga poslali? - Nismo stigli! - Vi ste također bili u kontaktu i sa šefom jedne strane špijunske mreže u Felkermarktu, pod nadimkom Maks? Šta je on tražio od vas? - Njega je interesiralo da li se u Jugoslaviji već vodi kakva borba i u kolikom opsegu. - I šta ste ga vi izvještavali? - Da se vodi. Tako su nam javljali sa Papuka! - Vi ste, razumije se, tome vjerovali? - Svakako - odgovorio je Kavran. - Izvještaji iz zemlje bili su vrlo ubjedljivi, a zatim nismo mogli ni pomisliti da je svaka naša grupa, odmah po prelasku granice, pala u ruke organa UDB-e. - To znači, da ste već bili ubijeđeni u jake ustaške baze na Papuku, Bilogori i drugim mjestima? - Jesmo. Smatrali smo da su sazreli svi uvjeti za otpočinjanje borbe. Tom našem ubjeđenju doprinijela je i inostrana kampanja protiv Jugoslavije, koja je govorila o "rovitom stanju" u zemlji. Računali smo da je devedeset šest ustaških generala, ministara, stožernika i drugih dužnosnika sposobno da organizira otpor. Pogotovo, što nam je od stranih obavještajnih službi obećano da dobijemo i pomoć iz aviona, čim uspostavimo sigurne točke. - Vi ste, prema tome, došli u zemlju da jednostavno preuzmete komandu? - Da. Tako su tražili sa Papuka. - A da li bi onda i Pavelić došao? - Sumnjam. On je već ranije počeo da se krije i od nas samih. Osim toga, imali smo već informacije da pakuje stvari i sprema porodicu za bjekstvo u Argentinu. - Vjerovali ste u to? - Sasvim malo. Više smo mislili da to šire agenti UDB-e, kako bi nas demoralizirali. - Koji je glavni zadatak terorista bio u zemlji? - pitao je dalje predsedavajući. Kavran sleže ramenima. - Jesu li imali naloge da ubiju i koga? - Jesu. Prije svega, oficire, odbornike i sve one koji bi nam pružili otpor. - Na koji ste način mislili da to sprovodite? - Preko trojki, sa ljudima koji su za te zadatke obučavani u specijalnim školama. - A kakvo oružje je trebalo da imaju? - Parabelume iz organizacije "Vervolf", noževe i specijalne hemijske otrove. - Čija je to ideja bila? - Moja i Sušićeva, a Džal ju je kao stručnjak razradio. - Kada ste, Kavrane, uvidjeli da je vaš plan propao, da ste doživjeli obmanu? Bivši komandant svih ustaša i zamenik poglavnika ćutao je jedno vreme kao da se nečega priseća, a zatim je rekao: - Istog onog trenutka na drumu kod granice kada mi je mladić, po imenu Jože, otvorio crnog "kapitena" i pokazao mi da sjednem. Tada sam znao da je došao kraj. Kavran je i dalje pričao, bio je već šesti dan suđenja ustaškim teroristima, a nedaleko od Sajmišta, gde se odigravao kraj "crnih dosijea", šef i njegova tri pomoćnika u zgradi na Savskoj cesti pakovali su arhivu operacije "Obmana". Tih dana se i ustaški vođa Ante Pavelić pakovao i spremao da napusti Rim. Pobegao je u Argentinu. Pokušaj atentata na njega naterao ga je da se ponovo vrati u Evropu. Od zadobijenih rana umro je 1959. godine u Španiji. (Kraj)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.